Najveca uvreda

@Lexa i Banshee
Ej a nikad vam niko nije rekao, pa možda čak i najbliži, da ste g.ovno, da bi vas ubili i sl?
Evo ja znam ženu, koja je strašno dobra, i znam da svoju decu baš voli svim srcem, ali znam da je svojoj ćerki jednom (kada je ova bila baš nešto preterano bezobrazna) rekla: ''Kakvo si ti g....'', a desilo joj se još par puta da kaže nešto slično u besu....
I šta mislite, da je ona mislila za svoje dete da je g.ovno, ili je stvarno mislila da bi je ubila (koja strašna reč)? Ne razumem kako ne verujete u afekat. Pa svašta se kaže u nekoj svađi, povređenosti i sl...
pa ne znam niko mi jos nije reko da cu da mrem
ali i te kako ozbiljno shvatam kada mi neko kaze da sam idiot,promasaj itd.i dobro pamtim zasto mi je rekao.
jeste pamtim ko slon,mozda sam cak i zlopamtilo,ali kad me neko uvredi sta da ne treba da se pravim luda.
ja ne verujem da je slucajno.
a ako nekoga mogu da dovedem do toga da kaze nesto tako tesko onda znaci da taj neko to ipak drzao negde u malom mozgu.
mislim nije moglo da dodje tek onako,zar ne?
preteske su to reci da dodju ni od kuda.
a na kraju krajeva i ja kad kazem nesto u afektu,kazem jer ne mogu da zadrzavam emocije,koje su me do toga dovele na samom startu.
dakle gde ima dima ima i vatre,ja u afekat ne verujem jer gledajuci po sebi i ljudima oko sebe nije to nesto sto dodje tek tako slucajno.uvek ima nesto sto ga inicira.
 
boga mi si pametna. to što si napisala je sasvim ok, po meni.
znači afekat je ime za nešto što inače nije baš nama svojstveno, je l'? pa onda, retko padam u afekat, ali kad padnem.....
 
Moram napisati jednu ,izuzetno "simpatichnu'' situaciju koja se desila mojoj drugarici.

Ishla je da kupi farmerke,i probala je jedne .
I kaze prodavachici.."ali ruzno mi stoje ''
.
A prodavachica ce : "pa da prate liniju nogu".

U prevodu:imash loshe noge.
 
Za mene je u poslednje vreme najveca uvreda ponasanje moga decka.On pati od nekog vida opsesivno - kompulzivnog poremecaja i ima tzv. - "crne misli" koje se odjednom radjaju u sred dana ili noci.Dolaze nicim izazvane , a kada ga to stanje obuzme zatvara se u sebe, cuti , gleda na drugu stranu ili sutira i udara stvari po kuci.Citala sam ponesto o tome i znam da je to ne voljna reakcija na ne voljne misli ali to je za mene svaki put novi samar.Kao da me neko polije hladnom vodom.Da li neko poznaje osobu sa slicnim reakcijama?Stalo mi je do njega ali me takve situacije jako plase,mislim da je pitanje pravo - koja je granica kada cu puci od svega... fuf...i ako nemate odgovor hvala sto ste me "saslusali"....
 
Doca navukao ortaka na forum :lol:

Moram napisati jednu ,izuzetno "simpatichnu'' situaciju koja se desila mojoj drugarici.

Ishla je da kupi farmerke,i probala je jedne .
I kaze prodavachici.."ali ruzno mi stoje ''
.
A prodavachica ce : "pa da prate liniju nogu".

U prevodu:imash loshe noge.

Meni Kineskinja rekla da mi treba 44. Neke pantalone. Ja ih onako gledam i mislim, majq mu, valjda je niski struk, ali daj ti meni 42..... ona mrsko traži i nađe :)
Zavuče me u neq prostorijicu 2x2 koja je ujedno i mini-magacin i upali mi onu njihovu lampicu koja je osvetljavala prostor u radijusu 40cm..... otprilike. I ja tu ustanovim da su mi malko velike.
Te onda, daj ti meni 38 ipak :)
Obučem, one opet onako šljampave, jeste da volim kad je odeća malo veća, ali maaalo veća :?
Svejedno, njen komentar je bio - nenene, baš ti je tako super :)
Ustvari je mrzelo da traži 36, a verovatno nije ni imala. Tako vam je to kad kupujete kod Kineza. Ti ljudi imaju predrasude da smo sve mi debele Sose :? :) :shock:
 
Najvise me je uvredio moj bivsi muz,jednom svojom izjavom,za koju oboje znamo da nije tacna,ali to je bio njegov pokusaj da mene povredi.E i danas se iznerviram kada se setim toga.Bukvalno je tada pljunuo na sve sto sam ucinila,za njega i za nas.Ali jedino sto je dobro u svemu tome je sto znam da nije imao nista drugo da mi kaze da bi me uvredio,pa se uhvatio za to,svaka druga uvreda bi bila besmislena i lazna pa me i ne bi ni dotakla.
Eh.........ovo dzambas u kuci mi se svidja.Ako ti je za utehu kod mene ti je isto stanje,trudima se da mi kuca bude cista pre svega,ali sad da sve bude na svom mestu,sto bi se reklo pod konac,nema sanse.ja takodje imam sasvim drugarski odnos sa mojom cerkom,ponekad isto mislim da me ona ne gleda uvek kao mamu u pravom smislu te reci.Mada smatram da ne gresim,da je to najbolji nacin na koji ja mogu da komuniciram sa njom.nemoj da se brines sto nisi obicna,mene je to u jednom periodu zivota pocelo da brine.........pa sam shvatila da ja sve mogu da budem samo ne normalna i obicna.Svasta sam prosla i prezivela.....pa kao posledica toga ja sam sada ovakva kakva jesam.A najbolje je biti ono sto jesi.
 
I to će ih učiniti tvojim iskrenim prijateljima? :?
Ja i decu tretiram kao ravnopravne odrasle jedinke, zato me i vole..... al' to ne znači da će oni sa mnom isto :(
deca nisu ravnopravne odrasle jedinke, ali to je neka druga prica...

nece ljude nista uciniti onima sto nisu, a narocito ne tudje ponasanje.
ali nerezonsko oprastanje, uzdizanje iznad drugih i iznad situacije - cemu to?
ako si u prici, u odnosu (a jesi) onda tretiras onog preko puta sebe kao ravnopravnog coveka. a ravnopravan znaci pre svega ravnopravan u odgovornosti za sopstvene postupke.
je li napravio sranje? ima da snosi posledice i da aktivno popravlja situaciju (ako mu/joj je stalo).
 
Nedavno sam bila u BG, s obzirom da je bilo užasno vreme (kiša ceo dan) krenem u starim cipelama,koje su super za kišu. Uđem sa koleginicom u neku prodavnicu obuće u Bulevaru, gledamo tako ove "najmodernije" cipele koje su meni lično ružnjikave,i komentarišemo nas dve, a prodavac mi kaže:
-u svakom slučaju bolje su Vam od tih -i onako prezrivo gleda moje cipele.
 
Takođe puno vremena provodim sa detetom, idem napolje, vodim na razne manifestacije, čitam, igram se,...I ja ludim od krša po kući. A što se tiče reda u kući pridržavam se sledećeg:
1.Uveče pre spavanja, obavezno operem sve sudove.
2.Kupatilo čistim često, užasavam se prljavog kupatila.
I naravno perem sav veš u mašini.
Sve ostalo, prašina, peglanje, usisavanje, prozori, parket, slaganje stvari u ormaru- može da čeka, a često nikad i ne dočeka.Ha ha.
3.skoro svaki dan imam čorbu/supu ili nešto kuvano (a to samo zbog deteta). Što se tiče kuvanja, takođe apsolutno ništa nisam znala i mislila sam da je jako teško.
Ali shvatila sam da od običnih jela tipa: grašak, pasulj, šnicle, čorbe, supe, boranija, musaka, nema ništa prostije u životu.
(Posle sam počela i malo neobičnija jela, jer sam se primila)
Kuvam za dva dana, i to-brzinski pripremim, ubacim da se kuva, dok se kuva, radim nešto drugo po kući, a ručak se kuva sam, samo povremeno obilazim. Na kraju probam, stavim začine, i to je to.
I sve to ide super, čak i bez pomoći muža, ali često gubim snagu i volju jer me muž u pojedinim situacijama ekstremno nervira.
 
Nikad se nije desilo da me muz strasno uvrijedi,kao ni ja njega.
Nemamo ni neke teske svadje,ali zna me iznerviratiiiiiiiii.
Kada se i posvadjamo,raspravimo i idemo dalje.
Nikada se nije desilo da ne pricamo ni jedan sat,za sta je on zasluzan,jer me uvijek zagrli,poljubi,zadirkuje da se nasmejem:D

Ali ne podnosim nered i neorganizaciju u kuci.Ne trazim da drugi ciste,ali da spremaju svoje stvari,i da se ostavlja sve na svoje mjesto to mora i tacka.Meni nije tesko da ocistim i kuvam,a od njih trazim osnovno.Svako ima svoj ormar i svako svoj sredjuje.Jedino cerki koja ima 5 g. ja slazem,a ona mi kao pomaze,a igracke sama sredjuje.
Meni mama nije dala nista da radim,zato mi je bilo tesko da se snadjem sa novim obavezama.Sve je u organizaciji.;)
 
sada, ne znam. mislim da nas najviše uvrede stvari koje gađaju u ono što je nama najbitnije, najosetljivija tema, neki lični problem,... pa ma šta to bilo.
dobro su gore rekle, najviše vređa namera nečija da nas uvredi. sve ostalo su reči...
sad sam se pomalo navikla da to razaznajem, da li me je neko uvredio namerno ili slučajno. pa, ako je bilo slučajno, onda tome ni ne posvećujem neku pažnju, ne pokušavam da analiziram.
 

Back
Top