Najveća prevara u istoriji Vikipedije?

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
393.700
Poznato je da Vikipedija nije, niti može biti pouzdan izvor podataka. Svaka osoba koja poseduje računar može napraviti nalog, što joj omogućuje da koriguje ili napiše nov članak na određenu temu.Malo ko izdvoji vremena da proverava napisano, jer Vikipedija uglavnom služi da se saznaju osnovne stvari. Bezbroj je članaka na Vikipediji, a da bi se proverila njihova verodostojnost, mora se posegnuti za ozbiljnom literaturom. Postoji i druga strana, kada sasvim slučajno otkrijete najveću prevaru u istoriji Vikipedije!

Kineski pisac Jifan čitao je na Vikipediji članak o rudniku srebra koji se nalazi u Kašinu, a otkrili su ga ruski seljaci. Jifan je upravo bio u potrazi za temom i materijalom za novi roman. Opčinila ga je priča, jer je sve bilo opisano do najsitnijih detalja. Pominje se čak sastav tla, te proces prerade rude. U rudniku je radilo preko 40 hiljada robova, što je doprinelo bogatstvu ruske kneževine Tver iz 14. i 15. veka. Ipak, u jednom trenutku Jifan je shvatio da članak nema dodira sa istinom i da je sve izmišljotina korisnice sa nadimkom Džemao.

Jifan je rešio da se posavetuje s ljudima iz Rusije. Otkrio je da izvori na koje se korisnica pozvala uopšte ne postoje jer nijedan se ne može pronaći među ruskim istorijskim zapisima. Svoje otkriće podelio je na sajtu Zhihu, kineskoj verziji portala Quora.

„Svaki njen članak bio je toliko kvalitetan i bogat detaljima da su Viki članci na drugim jezicima, pa čak i na ruskom, bili sramotni u odnosu na njene“.

Kompletna prevara izašla je u javnost kada je nekolicina dobrovoljaca urednika i korisnika odlučila da detaljno proveri sve članke koje je napisala Džemao, a to je oko 300 tekstova. Jedan od najpoznatijih korisnika kineske Vikipedije rekao je:

„Njen sadržaj je naizgled visokog kvaliteta, a svi unosi su međusobno povezani. Džemao je tako stvorila sistem koji je opstajao nezavisno od svega drugog, sam za sebe. Džemao je sama osmislila i izvela nov način podrivanja Vikipedije“.

Zvuči neverovatno, ali jedan od njenih najdužih tekstova bio je poput romana „Veliki Getsbi“. Posebno se ističu njeni članci vezani za tatarske ustanke u 17. veku, gde je čak koristila mape koje je sama napravila. Džemao je otišla toliko daleko da je uz tekst priložila i fotografije novčića iz tog perioda. Kazala je da je to poklon od ruskog arheologa.

Takođe se ističe njen članak koji se odnosi na deportovanje Kineza u SSSR. Ovaj tekst preveden je na još nekoliko jezika, kao što su engleski, ruski i arapski. Jedan od volontera urednika na Vikipediji izjavio je sledeće:

„Kada ispitujemo novi sadržaj, proveravamo samo da li se radi o očiglednom plagijatu, kao i da li ima odgovarajuće izvore i reference. Džemao je dobro razumela pravila i format Vikipedije, pa je navodila izvore koje je bilo veoma teško proveriti.“

Korisnica Džemao, osim Vikipedije, osvrnula se i na samu sebe. Za ovakve tekstove neophodno je imati kredibilitet. Zato je svoj nalog obogatila doktorskom disertacijom iz svetske istorije, koju je odbranila na Moskovskom državnom univerzitetu. Pored toga, predstavila je sebe kao kćerku diplomate koji živi u Rusiji, udate za čoveka ruskog porekla.

Kada je razotrkivena, korisnica je uputila izvinjenje i navela razloge prevare. Počela je bez nekog cilja, kako nije mogla da razume naučne članke, prevodila ih je putem raznih aplikacija, a nedostatke popunila svojom maštom.
Vreme je odmicalo i sve se otelo kontroli...
(skinuto sa fejsa)
 
Poznato je da Vikipedija nije, niti može biti pouzdan izvor podataka. Svaka osoba koja poseduje računar može napraviti nalog, što joj omogućuje da koriguje ili napiše nov članak na određenu temu.Malo ko izdvoji vremena da proverava napisano, jer Vikipedija uglavnom služi da se saznaju osnovne stvari. Bezbroj je članaka na Vikipediji, a da bi se proverila njihova verodostojnost, mora se posegnuti za ozbiljnom literaturom. Postoji i druga strana, kada sasvim slučajno otkrijete najveću prevaru u istoriji Vikipedije!

Kineski pisac Jifan čitao je na Vikipediji članak o rudniku srebra koji se nalazi u Kašinu, a otkrili su ga ruski seljaci. Jifan je upravo bio u potrazi za temom i materijalom za novi roman. Opčinila ga je priča, jer je sve bilo opisano do najsitnijih detalja. Pominje se čak sastav tla, te proces prerade rude. U rudniku je radilo preko 40 hiljada robova, što je doprinelo bogatstvu ruske kneževine Tver iz 14. i 15. veka. Ipak, u jednom trenutku Jifan je shvatio da članak nema dodira sa istinom i da je sve izmišljotina korisnice sa nadimkom Džemao.

Jifan je rešio da se posavetuje s ljudima iz Rusije. Otkrio je da izvori na koje se korisnica pozvala uopšte ne postoje jer nijedan se ne može pronaći među ruskim istorijskim zapisima. Svoje otkriće podelio je na sajtu Zhihu, kineskoj verziji portala Quora.

„Svaki njen članak bio je toliko kvalitetan i bogat detaljima da su Viki članci na drugim jezicima, pa čak i na ruskom, bili sramotni u odnosu na njene“.

Kompletna prevara izašla je u javnost kada je nekolicina dobrovoljaca urednika i korisnika odlučila da detaljno proveri sve članke koje je napisala Džemao, a to je oko 300 tekstova. Jedan od najpoznatijih korisnika kineske Vikipedije rekao je:

„Njen sadržaj je naizgled visokog kvaliteta, a svi unosi su međusobno povezani. Džemao je tako stvorila sistem koji je opstajao nezavisno od svega drugog, sam za sebe. Džemao je sama osmislila i izvela nov način podrivanja Vikipedije“.

Zvuči neverovatno, ali jedan od njenih najdužih tekstova bio je poput romana „Veliki Getsbi“. Posebno se ističu njeni članci vezani za tatarske ustanke u 17. veku, gde je čak koristila mape koje je sama napravila. Džemao je otišla toliko daleko da je uz tekst priložila i fotografije novčića iz tog perioda. Kazala je da je to poklon od ruskog arheologa.

Takođe se ističe njen članak koji se odnosi na deportovanje Kineza u SSSR. Ovaj tekst preveden je na još nekoliko jezika, kao što su engleski, ruski i arapski. Jedan od volontera urednika na Vikipediji izjavio je sledeće:

„Kada ispitujemo novi sadržaj, proveravamo samo da li se radi o očiglednom plagijatu, kao i da li ima odgovarajuće izvore i reference. Džemao je dobro razumela pravila i format Vikipedije, pa je navodila izvore koje je bilo veoma teško proveriti.“

Korisnica Džemao, osim Vikipedije, osvrnula se i na samu sebe. Za ovakve tekstove neophodno je imati kredibilitet. Zato je svoj nalog obogatila doktorskom disertacijom iz svetske istorije, koju je odbranila na Moskovskom državnom univerzitetu. Pored toga, predstavila je sebe kao kćerku diplomate koji živi u Rusiji, udate za čoveka ruskog porekla.

Kada je razotrkivena, korisnica je uputila izvinjenje i navela razloge prevare. Počela je bez nekog cilja, kako nije mogla da razume naučne članke, prevodila ih je putem raznih aplikacija, a nedostatke popunila svojom maštom.
Vreme je odmicalo i sve se otelo kontroli...
(skinuto sa fejsa)
a kako znaš da i ovaj članak sa fejsa koji citiraš nije plod nečije mašte? :p
 
naši mediji su poznati po tome da neselektivno prenose svašta sa interneta...nema više pravih novinara kod nas...
kinez je dokazao prevaru a na tebi je da ako sumnjas da je neki tkst na Vikipediji prevara da to i dokažeš
ako na Vikipediji ispod clanka nema referenci onda taj clanka primiš sa rezervom
 
Poznato je da Vikipedija nije, niti može biti pouzdan izvor podataka. Svaka osoba koja poseduje računar može napraviti nalog, što joj omogućuje da koriguje ili napiše nov članak na određenu temu.Malo ko izdvoji vremena da proverava napisano, jer Vikipedija uglavnom služi da se saznaju osnovne stvari. Bezbroj je članaka na Vikipediji, a da bi se proverila njihova verodostojnost, mora se posegnuti za ozbiljnom literaturom. Postoji i druga strana, kada sasvim slučajno otkrijete najveću prevaru u istoriji Vikipedije!

Kineski pisac Jifan čitao je na Vikipediji članak o rudniku srebra koji se nalazi u Kašinu, a otkrili su ga ruski seljaci. Jifan je upravo bio u potrazi za temom i materijalom za novi roman. Opčinila ga je priča, jer je sve bilo opisano do najsitnijih detalja. Pominje se čak sastav tla, te proces prerade rude. U rudniku je radilo preko 40 hiljada robova, što je doprinelo bogatstvu ruske kneževine Tver iz 14. i 15. veka. Ipak, u jednom trenutku Jifan je shvatio da članak nema dodira sa istinom i da je sve izmišljotina korisnice sa nadimkom Džemao.

Jifan je rešio da se posavetuje s ljudima iz Rusije. Otkrio je da izvori na koje se korisnica pozvala uopšte ne postoje jer nijedan se ne može pronaći među ruskim istorijskim zapisima. Svoje otkriće podelio je na sajtu Zhihu, kineskoj verziji portala Quora.

„Svaki njen članak bio je toliko kvalitetan i bogat detaljima da su Viki članci na drugim jezicima, pa čak i na ruskom, bili sramotni u odnosu na njene“.

Kompletna prevara izašla je u javnost kada je nekolicina dobrovoljaca urednika i korisnika odlučila da detaljno proveri sve članke koje je napisala Džemao, a to je oko 300 tekstova. Jedan od najpoznatijih korisnika kineske Vikipedije rekao je:

„Njen sadržaj je naizgled visokog kvaliteta, a svi unosi su međusobno povezani. Džemao je tako stvorila sistem koji je opstajao nezavisno od svega drugog, sam za sebe. Džemao je sama osmislila i izvela nov način podrivanja Vikipedije“.

Zvuči neverovatno, ali jedan od njenih najdužih tekstova bio je poput romana „Veliki Getsbi“. Posebno se ističu njeni članci vezani za tatarske ustanke u 17. veku, gde je čak koristila mape koje je sama napravila. Džemao je otišla toliko daleko da je uz tekst priložila i fotografije novčića iz tog perioda. Kazala je da je to poklon od ruskog arheologa.

Takođe se ističe njen članak koji se odnosi na deportovanje Kineza u SSSR. Ovaj tekst preveden je na još nekoliko jezika, kao što su engleski, ruski i arapski. Jedan od volontera urednika na Vikipediji izjavio je sledeće:

„Kada ispitujemo novi sadržaj, proveravamo samo da li se radi o očiglednom plagijatu, kao i da li ima odgovarajuće izvore i reference. Džemao je dobro razumela pravila i format Vikipedije, pa je navodila izvore koje je bilo veoma teško proveriti.“

Korisnica Džemao, osim Vikipedije, osvrnula se i na samu sebe. Za ovakve tekstove neophodno je imati kredibilitet. Zato je svoj nalog obogatila doktorskom disertacijom iz svetske istorije, koju je odbranila na Moskovskom državnom univerzitetu. Pored toga, predstavila je sebe kao kćerku diplomate koji živi u Rusiji, udate za čoveka ruskog porekla.

Kada je razotrkivena, korisnica je uputila izvinjenje i navela razloge prevare. Počela je bez nekog cilja, kako nije mogla da razume naučne članke, prevodila ih je putem raznih aplikacija, a nedostatke popunila svojom maštom.
Vreme je odmicalo i sve se otelo kontroli...
(skinuto sa fejsa)
Zanimljivo....a mnogo je lakše bilo ponekad pročitati i nešto što pouzdano znaš, pa pročitaš kako ti ustaša objašnjava istinu uz potvrdu domaćeg izdajnika i Požege koji ti uči decu u školi....Rusi i kinezi? hahahaha a vi sa zapada lažete na boga ne mislite...
 
Poznato je da Vikipedija nije, niti može biti pouzdan izvor podataka. Svaka osoba koja poseduje računar može napraviti nalog, što joj omogućuje da koriguje ili napiše nov članak na određenu temu.Malo ko izdvoji vremena da proverava napisano, jer Vikipedija uglavnom služi da se saznaju osnovne stvari. Bezbroj je članaka na Vikipediji, a da bi se proverila njihova verodostojnost, mora se posegnuti za ozbiljnom literaturom. Postoji i druga strana, kada sasvim slučajno otkrijete najveću prevaru u istoriji Vikipedije!

Kineski pisac Jifan čitao je na Vikipediji članak o rudniku srebra koji se nalazi u Kašinu, a otkrili su ga ruski seljaci. Jifan je upravo bio u potrazi za temom i materijalom za novi roman. Opčinila ga je priča, jer je sve bilo opisano do najsitnijih detalja. Pominje se čak sastav tla, te proces prerade rude. U rudniku je radilo preko 40 hiljada robova, što je doprinelo bogatstvu ruske kneževine Tver iz 14. i 15. veka. Ipak, u jednom trenutku Jifan je shvatio da članak nema dodira sa istinom i da je sve izmišljotina korisnice sa nadimkom Džemao.

Jifan je rešio da se posavetuje s ljudima iz Rusije. Otkrio je da izvori na koje se korisnica pozvala uopšte ne postoje jer nijedan se ne može pronaći među ruskim istorijskim zapisima. Svoje otkriće podelio je na sajtu Zhihu, kineskoj verziji portala Quora.

„Svaki njen članak bio je toliko kvalitetan i bogat detaljima da su Viki članci na drugim jezicima, pa čak i na ruskom, bili sramotni u odnosu na njene“.

Kompletna prevara izašla je u javnost kada je nekolicina dobrovoljaca urednika i korisnika odlučila da detaljno proveri sve članke koje je napisala Džemao, a to je oko 300 tekstova. Jedan od najpoznatijih korisnika kineske Vikipedije rekao je:

„Njen sadržaj je naizgled visokog kvaliteta, a svi unosi su međusobno povezani. Džemao je tako stvorila sistem koji je opstajao nezavisno od svega drugog, sam za sebe. Džemao je sama osmislila i izvela nov način podrivanja Vikipedije“.

Zvuči neverovatno, ali jedan od njenih najdužih tekstova bio je poput romana „Veliki Getsbi“. Posebno se ističu njeni članci vezani za tatarske ustanke u 17. veku, gde je čak koristila mape koje je sama napravila. Džemao je otišla toliko daleko da je uz tekst priložila i fotografije novčića iz tog perioda. Kazala je da je to poklon od ruskog arheologa.

Takođe se ističe njen članak koji se odnosi na deportovanje Kineza u SSSR. Ovaj tekst preveden je na još nekoliko jezika, kao što su engleski, ruski i arapski. Jedan od volontera urednika na Vikipediji izjavio je sledeće:

„Kada ispitujemo novi sadržaj, proveravamo samo da li se radi o očiglednom plagijatu, kao i da li ima odgovarajuće izvore i reference. Džemao je dobro razumela pravila i format Vikipedije, pa je navodila izvore koje je bilo veoma teško proveriti.“

Korisnica Džemao, osim Vikipedije, osvrnula se i na samu sebe. Za ovakve tekstove neophodno je imati kredibilitet. Zato je svoj nalog obogatila doktorskom disertacijom iz svetske istorije, koju je odbranila na Moskovskom državnom univerzitetu. Pored toga, predstavila je sebe kao kćerku diplomate koji živi u Rusiji, udate za čoveka ruskog porekla.

Kada je razotrkivena, korisnica je uputila izvinjenje i navela razloge prevare. Počela je bez nekog cilja, kako nije mogla da razume naučne članke, prevodila ih je putem raznih aplikacija, a nedostatke popunila svojom maštom.
Vreme je odmicalo i sve se otelo kontroli...
(skinuto sa fejsa)
to se desavalo i pre vikipedije
naucni dokazi publikovani u knjigama su se pokazali kao falsifikati
 
Већ дуже времена постоји та тежња ниподаштавања википедије као извора. Сасвим извјесно текстови са сајтова уско специјализованих за неку област су квалитетнији и садржајнији. Предност википедије јесте што су њени чанци кудикамо прегледнији од чланака уско оријентисаних за неку област.

Тачно је да чланке из википедије може малтене свако уређивати. Међутим, то колико год да је мањкавост, мада реално ти који уређују морају посједовати барем неко познавање материје, има и значајне предности. Када је област историје у питању, чланци у националним енциклопедијама су поприлично "комтаминирани" политиком, односно често су у служби политичких процеса, ту имамо мало историје и пуно "тумачења" историје.

Има тога наравно и у википедијама, но баш због чињенице што чланке може уређивати свако, ту зна "залутати" и неки истински заљубљеник у историју, којем је водиља боље документовање задате материје а не служити политици.
У другим енциклопедијама, посебно оним на енглеском, то је готово немогуће.

Узећемо примјер енглеске енциклопедије "Britannica", кпја је као нека "света крава" међу енциклопедијама. Укуцамо рецимо бомбардовање Југославије (bombing of Yugoslavia in 1999) нећемо добити никакав резултат да се поклапа, упутиће нас на чланак Косовски конфликт (овдје) који је толико штур, површан, баналан до бола, тенденциозно написан да није ништа друго до скрнављење историје.Но у енглеској википедији за исту материју (овдје) чланак је неупоредиво садржајнији, такође је наравно пристрасан но лроз чланак имамо и перцепцију друге (наше) стране и може се кудикамо реалније сагледати материја. О многим појмовима у енциклопедије "Britannica" немамо никаквих чланака, рецимо о стратишту Јадовно из времена ендехазије што нас занима, у енглеској википедији (овдје) имамо доста садржајан чланак, који је имајући у воду да га уређују Енглези доста коректно уређен.

У сваком случају википедије, мада и ту не можемо генералисати јер су велике разлике у википедијама зависно која их земља уређује,имају мношто предности у односу на друге енциклопедије као и уско специјализоване сајтове. Задњих година имамо побољшања јер нас у чланцима преко фуснота упућује на изворе, историјске списе или књиге историка, који су све чешће дигитализовани и гдје можемо стећи врло брзо бољи увид у материју. Због саме чињенице да википедију може малтене свако уређивати, постоји велики простор за злоупотребе па и за лажирање читавих чланака са изворима.
Но нико ником не брани да изврши провјеру садржаја чланака и навода у чланцима. Апсиолутно је немогуће неког ко посједује неко знање из историје чланци из википедије могу обманути, апсолутно немогузће. Јер ће такве чланке одмах (или након провјере) одбацити.
 
Poznato je da Vikipedija nije, niti može biti pouzdan izvor podataka. Svaka osoba koja poseduje računar može napraviti nalog, što joj omogućuje da koriguje ili napiše nov članak na određenu temu.Malo ko izdvoji vremena da proverava napisano, jer Vikipedija uglavnom služi da se saznaju osnovne stvari. Bezbroj je članaka na Vikipediji, a da bi se proverila njihova verodostojnost, mora se posegnuti za ozbiljnom literaturom. Postoji i druga strana, kada sasvim slučajno otkrijete najveću prevaru u istoriji Vikipedije!

Kineski pisac Jifan čitao je na Vikipediji članak o rudniku srebra koji se nalazi u Kašinu, a otkrili su ga ruski seljaci. Jifan je upravo bio u potrazi za temom i materijalom za novi roman. Opčinila ga je priča, jer je sve bilo opisano do najsitnijih detalja. Pominje se čak sastav tla, te proces prerade rude. U rudniku je radilo preko 40 hiljada robova, što je doprinelo bogatstvu ruske kneževine Tver iz 14. i 15. veka. Ipak, u jednom trenutku Jifan je shvatio da članak nema dodira sa istinom i da je sve izmišljotina korisnice sa nadimkom Džemao.

Jifan je rešio da se posavetuje s ljudima iz Rusije. Otkrio je da izvori na koje se korisnica pozvala uopšte ne postoje jer nijedan se ne može pronaći među ruskim istorijskim zapisima. Svoje otkriće podelio je na sajtu Zhihu, kineskoj verziji portala Quora.

„Svaki njen članak bio je toliko kvalitetan i bogat detaljima da su Viki članci na drugim jezicima, pa čak i na ruskom, bili sramotni u odnosu na njene“.

Kompletna prevara izašla je u javnost kada je nekolicina dobrovoljaca urednika i korisnika odlučila da detaljno proveri sve članke koje je napisala Džemao, a to je oko 300 tekstova. Jedan od najpoznatijih korisnika kineske Vikipedije rekao je:

„Njen sadržaj je naizgled visokog kvaliteta, a svi unosi su međusobno povezani. Džemao je tako stvorila sistem koji je opstajao nezavisno od svega drugog, sam za sebe. Džemao je sama osmislila i izvela nov način podrivanja Vikipedije“.

Zvuči neverovatno, ali jedan od njenih najdužih tekstova bio je poput romana „Veliki Getsbi“. Posebno se ističu njeni članci vezani za tatarske ustanke u 17. veku, gde je čak koristila mape koje je sama napravila. Džemao je otišla toliko daleko da je uz tekst priložila i fotografije novčića iz tog perioda. Kazala je da je to poklon od ruskog arheologa.

Takođe se ističe njen članak koji se odnosi na deportovanje Kineza u SSSR. Ovaj tekst preveden je na još nekoliko jezika, kao što su engleski, ruski i arapski. Jedan od volontera urednika na Vikipediji izjavio je sledeće:

„Kada ispitujemo novi sadržaj, proveravamo samo da li se radi o očiglednom plagijatu, kao i da li ima odgovarajuće izvore i reference. Džemao je dobro razumela pravila i format Vikipedije, pa je navodila izvore koje je bilo veoma teško proveriti.“

Korisnica Džemao, osim Vikipedije, osvrnula se i na samu sebe. Za ovakve tekstove neophodno je imati kredibilitet. Zato je svoj nalog obogatila doktorskom disertacijom iz svetske istorije, koju je odbranila na Moskovskom državnom univerzitetu. Pored toga, predstavila je sebe kao kćerku diplomate koji živi u Rusiji, udate za čoveka ruskog porekla.

Kada je razotrkivena, korisnica je uputila izvinjenje i navela razloge prevare. Počela je bez nekog cilja, kako nije mogla da razume naučne članke, prevodila ih je putem raznih aplikacija, a nedostatke popunila svojom maštom.
Vreme je odmicalo i sve se otelo kontroli...
(skinuto sa fejsa)
Ne slažem se u potpunosti s tvojim komentarom.

Iako je doista potreban oprez pri konzumaciji i pozivanju na članke ili dijelove članaka nađenih na Wikipediji, ona može biti pouzdan izvor brojnih informacija ili barem može poslužiti za stjecanje osnovnih informacija o nekoj temi koja se istražuje. Engleska inačica Wikipedije je u tom smislu najpouzdanija. Premda jeste činjenica da Wikipediju pišu volonteri iz cijelog svijeta, ona ipak ima svoj upravljački sustav koji se sastoji od ophoditelja, patrolera, administratora i moderatora, koji nadgledaju, kreiraju i ispravljaju njen sadržaj. Na primjeru engleske Wikipedije, može se uzeti u obzir da u njenom radu svakodnevno sudjeluje na tisuće suradnika iz cijeloga svijeta, osobito iz anglofonih zemalja (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada, Irska, Australija, Indija, Novi Zeland...), ali i velike većine ostalih te je u takvoj razini rada teže zasdržavanje grešaka do kojih svakako može doći.

Suprotno tvom uvjerenju, najveći problem Wikipedije nisu faktografski podaci koji se suhoparno istrasaju iz neke druge baze podataka, nego način na koji se točni podaci prezentiraju i bivaju podložni ideološkoj interpretaciji. Dakle, nije problem u samim informacijama koje su uglavnom točne, već u načinu na koji se one prezentiraju. Sve to je značajna mana i slabost, osobito manjih nacionalnih sastavnica Wikipedije, ali zbog velikog broja suradnika i moderatora, na engleskoj Wikipediji su takve slabosti uglavnom otklonjene i ona može poslužiti, možda ne kao izvor za proučavanja, ali barem kao prva točka istraživanja odakle se ono može započeti.

Potrebno je naglasiti i činjenicu da Wikipedija nije "gotov proizvod", već je rad u stalnom preoblikovanju, nadogradnji i usavršavanju i stoga je uvijek potrebna provjera referenci i tekstova te njihovo usklađivanje s enciklopedijskim standardima. To se može postići povećanim doprinosom akademske zajednice, ali i učenika, škola i ostalih stručnih i posvećenih ljudi u oblikovanju Wikipedije, a ne olakim kritiziranjem i distanciranjem od ipak hvalevrijednog globalnog projekta znanja koji je u svojim začecima niknuo na dobrovoljnoj osnovi.

O pouzdanosti Wikipedije:

https://opentext.ku.edu/becredible/chapter/wikipedia/

https://researchinenglish.com/article/2023.8/the-challenge-of-source-a-study-reveals-qgj015ml/

https://libguides.tcnj.edu/english/wiki
 

Back
Top