Najteze je reci: "izvini"...

  • Začetnik teme Začetnik teme jiang
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
posle svega, mogu samo da kazem da se slazem.
kada se pokenjas i popljujes, nema lizanja.


zato LOCK!
Pa nije baš tako...svi imaju pravo na grešku....nekad treba umeti i prihvatiti to ''izvini''....
Naravno ne u nedogled.
Ja se izvinjavam i kad treba i kad ne treba, ponekad umem i da smaram, a često i da se izvinim čak i kad nije moja greška. Znam da to nije baš najbolje jer ispada da preuzimam na sebe krivicu, ali ne trpim napete situacije i svađe...
Takođe prihvatam izvinjenje za jednom učinjenu grešku....ako se ista ponavlja više puta onda dobro razmislim...
 
nije mi tesko da kazem zaista ako sam pogresila....sto je neko rekao tesko prihvatam da nisam u pravu,ali da se izvinim nije mi problem......mrzim kad neko nikad nije svestan da je pogresio,pa ni ne oseca potrebu da se izviini(nazalost cesto sam se susretala sa takvim ljudima)....ne znam meni ako se neko izvini vec mu je pola oprosteno,jer ipak nije lako reci izvini,makar ne svima.......
 
soory1.jpg
 
Uf,mnogo teska,strana rec-"izvini"...
Evo ovako nekako zvuci...Sorry,ali meni je mnogo draga(a i oslikava tako mnogo toga)

Đorđe Balašević
Posvađana pesma

Sa katedrale je tri puta lupilo.
Dosta se zvezdica na misu skupilo.
Pločnik - k'o potočić, posrebren, krivudav.
Zar su se ulice ponovo smanjile
a senke brestova utanjile,
il' ja to nisam predugo prošao tuda.?

Rasipam korake, k'o pijan dinare,
od Mičurinove do detelinare.
Nemir me vuče njoj svojim tankim vlaknom.
Možda se upravo malo odljutila,
možda je nekako naslutila
kakva se drama odvija pod mojom jaknom.

A mesec pojma nema, matora lola drema,
(jutros je lumpov'o po Kini),
dok se sa sobom borim da tačno izgovorim
tu tešku, stranu reč "izvini".

Ona me voli, znam. OK, ne suviše.
Al' taman dovoljno da krišom uzdiše
kada me tračeri ubace u šemu.
Škripuću oblaci pod njenim nogama,
ne da se ludica tvrdoglava,
šta više, piše udžbenik na istu temu.

Samo je vetar sretan (vrti se ko baletan
u svojoj sivoj pelerini),
dok moje misli traže: kako se ono, po naški, kaže
ta teška, strana reč "izvini".

A mesec pojma nema, matora lola drema,
(jutros je lumpov'o po Kini),
dok se sa sobom borim da tačno izgovorim
tu tešku, stranu reč "izvini".

Samo je vetar sretan (vrti se ko baletan
u svojoj sivoj pelerini),
dok moje misli traže: kako se ono, po naški, kaže
ta teška, strana reč "izvini".

Izvini. Izvini! Izvini. Izvini. Izvini...
 
ideju za ovu temu sam dobila slusajuci pesmu "Sorry seems to be the hardest word"...

"It’s sad, so sad
It’s a sad, sad situation.
And it’s getting more and more absurd.
It’s sad, so sad
Why can’t we talk it over?
Oh it seems to me
That sorry seems to be the hardest word".

kakav je vas stav po tom pitanju-da li se izvinite, kada shvatite da ste pogresili ili jednostavno pustite da sve prodje?
da li smatrate da je ta rec ponizavajuca (ponos,gordost) ili da mozda moze da bude "kljuc" za resenje nekog problema i/ili zamrsenog odnosa?
kome treba da se izvinjavamo i kada?

Sve zavisi od toga kako su nas roditelji naucili i navikli...
 

Back
Top