Najpoucnije knjige

od književnosti, jedino Dostojevski( inače veliki vjernik, čoek koji je poznavao suštinu življenja..), mudar, zato i mogu da ga svarim...
od ostalih pisaca romana, ne može ništa da se nauči, i nikakve koristi nema, osim da se obogati rječnik...

- - - - - - - - - -

i ubije dosada, doduše..:lol:
 
Didaktičnost nije ono što tražim od književnosti. Pristup u kome se u knjizi traži neka pouka ili poruka djeluje mi nekako pučkoškolski. Kao kad nas je učiteljica tražila da u svakoj pričici tražimo poruke ("Ne treba lagati roditelje" ili "Pušenje šteti zdravlju" ).
Glavna vrijednost književnosti je estetska, sposobnost umjetničkog re-kreiranja stvarnosti. Naravno, većina knjiga ima i neki etički plan, ali ako pisac krene da piše vodeći se idejom da čitaocima objasni kakav stav o nečemu treba da imaju, na kraju uglavnom dobijemo slabu književnost.
Naravno, vjerske knjige primarno nisu književnost. Kao što to nije ni popularna psihologija, školski udžbenici ili priručnik za popravljanje veš mašine (izuzetno poučna knjiga, inače).
 
Navedite vase tri najpoucnije knjige koje ste u zivotu procitali.

Moje su:

1. Novi Zavet
2.Nevidljiva borba-Nikodim Agiorit
3.Dobrotoljublje
4.Omilije - Nikolaj Velimirovic

Neobično pitanja. Zašto 3 (ili 4, ili 400..). Korisno, poučno, zadovoljavajuće, rasvjetljujuće....može biti za praktičan život, za razrješavanje moralnih dilema, za svjetonazorske spekulacije koje muče apstraktnije duhove, za ....

Ljudi imaju um, srce, imaginaciju, hrabrost, znatiželju,.... i često je nešto presudno za ovaj ili onaj uzao u ljudskom biću.

Pitanje kao da zahtijeva odgovor na Zen Koan, a to je predaleko...
 
"Mudrost zapada" B.Russell uz koju sam se "zarazio filozofijom"
"Filozofska istraživanja" L.Witgenstein koja mi dala znanje o promašenosti jezika
"Država" Platon-prva i poslednja metafizika!
"Also sprache Zaratustra" F.Niche-najpoetičnija mudrost i najmudrija poezija svih vremena.
"Moloa" S. Beket koja me zamislila za sva moja vremena
"Kroz pustinju i prašumu" i "Posle dvadeset godina" H Sjenkijeviča koje su mi otvorile mladalački apetit čitanja da sam
posle njih čitao stotine i stotine,a možda i hiljade knjiga...
Priče (sve!)Horhe Luisa Borhesa,od kojih je Kongres valjala za Nobelovu koja iz političkih razloga izostala...
 
Vuk Stefanovic Karadzic: Srpski recnik

Biser leksikologije.

Ja ga imam u jednom izdanju sitnog fonta.

To je iz ovog kompleta.

102151331

- - - - - - - - - -

]"Mudrost zapada" B.Russell uz koju sam se "zarazio filozofijom"[/B]
"Filozofska istraživanja" L.Witgenstein koja mi dala znanje o promašenosti jezika
"Država" Platon-prva i poslednja metafizika!
"Also sprache Zaratustra" F.Niche-najpoetičnija mudrost i najmudrija poezija svih vremena.
"Moloa" S. Beket koja me zamislila za sva moja vremena
"Kroz pustinju i prašumu" i "Posle dvadeset godina" H Sjenkijeviča koje su mi otvorile mladalački apetit čitanja da sam
posle njih čitao stotine i stotine,a možda i hiljade knjiga...
Priče (sve!)Horhe Luisa Borhesa,od kojih je Kongres valjala za Nobelovu koja iz političkih razloga izostala...


Baš sam se obradovao što vidim da je neko čitao Rasela.
Na mene je u mladim danima jak utisak ostavilo njegov delo "Osvajanje sreće" pa sam stavio link za knjigu na temi namenjenoj za to.
 
Didaktičnost nije ono što tražim od književnosti. Pristup u kome se u knjizi traži neka pouka ili poruka djeluje mi nekako pučkoškolski. Kao kad nas je učiteljica tražila da u svakoj pričici tražimo poruke ("Ne treba lagati roditelje" ili "Pušenje šteti zdravlju" ).
Glavna vrijednost književnosti je estetska, sposobnost umjetničkog re-kreiranja stvarnosti. Naravno, većina knjiga ima i neki etički plan, ali ako pisac krene da piše vodeći se idejom da čitaocima objasni kakav stav o nečemu treba da imaju, na kraju uglavnom dobijemo slabu književnost.
Naravno, vjerske knjige primarno nisu književnost. Kao što to nije ni popularna psihologija, školski udžbenici ili priručnik za popravljanje veš mašine (izuzetno poučna knjiga, inače).

Svaka knjiga mora u sebi sadrzati neku vrednost da bi joj se poklonilo vreme.
Bezvredne knjige ne treba stampati. To je puko bacanje para i vremena.

Ima knjiga koje nemaju literalnu vrednost ali imaju iskustvenu.
Ima i onih koje nemaju znalacku osim kako sastaviti recenicu.

Svaka mora imati nesto da ne bi zamajavala citaoca nepotrebnim glupostima.
Vreme ne treba traciti niusta.

Zato je potrebno znati odabrati dobru knjigu. Knjigu koja ti nece krasti vreme nego koja te necemu moze i nauciti.
Znam da ima onih koji citaju samo iz zabave. Nemam nista protiv takvih knjiga ali ja sam vise zainteresovan za knjige koje u sebi nose neko znanje, pa onda zabavu.

Radije cu citati nepismenog ,koji ne zna sastaviti recenicu, ali savrseno poznaje materiju o kojoj govori, nego perfektnog govornika koji blage veze nema o onome o cemu prica.
 
Најпоучније књиге за мене у овом тренутку су:
1.Кинеске пословице - приредио Мирослав Вукманић
2. Народне мудрости - приредио Стојан Ристић
3. Савети,упозорења и препоруке - приредио Стојан Ристић
Због ове задње почео сам да скупљам књиге цитата,пословица,изрека.
 
Ja sam samo u osnovnoj školi imala utisak da nešto "učim" iz knjiga. Iz tog vremena:
Slika Dorijana Greja (Oskar Vajld) - u ovoj knjizi je sve bilo jako poučno
Sunce se ponovo rađa (Hemingvej) - da je dobro biti pijan,i jesti sendviče sa sirom i piti vino u vozu, sa prijateljem
Haklberi Fin (Mark Tven) - da je bolje stići u pakao nego prijaviti odbeglog roba koji je dobar čovek isto kao ti ili ja
 
Све су добре књиге и врло поучне. Кад је велика књижевност у питању, о томе је сувишно и говорити.
Ето, ја сам, на пример, научила да се више не нервирам због нечије јефтине филозофије.
 
Ako cemo o poucnim romanima, tu je Dostojevski dominantan, sto se tice psihoanalize.

No, ja bih naglasio i znacaj romana "Gospodar muva" od Vilijem Goldinga, koji je jasno i sazeto ispricao pricu. Bez suvisnog okolisanja i ostalih "efekata".

Sama analiza pisca je odlicna i dopada mi se to sto ne namece sebe, kao mnogi.
Izuzetan talenat za pricu. Roman je pun pogodak.


Roman " Na drini cuprija", je roman koji je po svojim kvalitetima i funkcionalnosti na samom vrhu.

Njegova svrsishodnost je primer svetskoj knjizevnosti.


Istorijski romani (koji se drze cinjenica) su sami po sebi interesantni, ali su retki ovakvog kvaliteta.


Kratke price takodje mogu biti od velike vaznosti. Npr "Glava secera " ili "Sve ce to narod pozlatiti"...pa Domanoviceve satire...



Ovde sam hteo da istaknete one knjige koje su na vas ucinile jak uticaj.Ili koje su vas necemu naucile.
U svakom slucaju, knjige od kojih ste imali kakve koristi.


Jer ,ma koliko voleli zabavne romane, mora se priznati da postoji korisna i beskorisna literatura.

Ovom temom zelim da dam prostora korisnim knjigama.
 
Poslednja izmena:
Ma kakve bre poucne knjige, kakvi bakraci.
Idemo u skolu pa ucimo istoriju, geografiju, imamo i obaveznu lektiru, sta ja kao revnosni citalac mogu da naucim iz knjizevnosti,
svejedno da li su to romani Dostojevskog, novele Maksima Gorkog ili Oliver Tvist u pitanju.
Saznajem kojesta iz knjiga jer me raznorazne stvari i pojave i zanimaju, a druge ljude zanimaju samo pametne misli,
nema tu nikakvog pravila. I sta je uopste pouka? Nauka nije, mozda je to neko naravoucenije koje je uvek stajalo na kraju
nekih basni.
Ko drugome jamu kopa sam u nju upada, kiselo grozdje i slicno.
 
Knjiga može sadržati pouku i da nije iskazana eksplicitno, u vidu poslovica i umotvorina karakterističnih za basne i priče za decu. Zapravo, ne znam kako bi to izgledala knjiga bez ikakve pouke. Evo, pokušavam se setiti jedne i ne ide mi. Naravno, ne mislim da će pisac sažvakati misaonost i ispljunuti pred čitaoca summa summarum dela u jednoj rečenici, niti mislim da bi trebalo da mu primarni cilj bude edukacija čitalaca u bilo kom vidu, ali mislim da se iz svakog kvalitetnog dela ne samo naslućuje stav pisca povodom određenih pitanja, već se u samom tom rekreiranju stvarnosti čitalac osposobljava da stvarnost sagleda na drugi način, drugim očima ili iz drugog ugla. Zar samo to širenje horizonta spoznanja nije pouka, makar posredno? Meni se čini da jeste.
 
Ma kakve bre poucne knjige, kakvi bakraci.
Idemo u skolu pa ucimo istoriju, geografiju, imamo i obaveznu lektiru, sta ja kao revnosni citalac mogu da naucim iz knjizevnosti,
svejedno da li su to romani Dostojevskog, novele Maksima Gorkog ili Oliver Tvist u pitanju.
Saznajem kojesta iz knjiga jer me raznorazne stvari i pojave i zanimaju, a druge ljude zanimaju samo pametne misli,
nema tu nikakvog pravila. I sta je uopste pouka? Nauka nije, mozda je to neko naravoucenije koje je uvek stajalo na kraju
nekih basni.
Ko drugome jamu kopa sam u nju upada, kiselo grozdje i slicno.

Znamo Rajela da ti ne pravis razliku. Nema potrebe da podvlacis.
Citala Rat i mir ili Dnevnik jedne pevaljke, za tebe je sve to isto.Mozda ti je ovaj drugi cak i privlacniji.
Ti se slatko nacitas i kad uzmes Sabor ili Trece oko.
 
Poslednja izmena:
Znamo Rajela da ti ne pravis razliku. Nema potrebe da podvlacis.
Citala Rat i mir ili Dnevnik jedne pevaljke, za tebe je sve to isto.Mozda ti je ovaj drugi cak i privlacniji.
Ti se slatko nacitas i kad uzmes Sabor ili Trece oko.

Nešto mi se čini da je ova tema otišla u privatne sfere...

Ako je poenta da svi napišu kako su im najpoučnije knjige u životu bile biblija (kuran, tora, vede...) i Dostojevski (da li je bitno za njegove knjige to što je bio vernik?) onda je i temu trebalo nazvati: religiozna književnost mi je dala sve odgovore.

Što se tiče poučnosti, prve i najvažnije pouke sam dobio od Mikija i Šilje, a zatim od Zagora i Bleka, da ne spominjem književnost za decu za sve nas koji smo rođeni 70 - ih...Kao što je već rečeno, svaka knjiga može doneti neku pouku (svidelo se to nama ili ne), pa čak i Dnevnik jedne pevaljke ili Treće oko
 
Odabrala sam neke od poucnih knjiga iz svog ugla posmatranja u odnosu na celovitost prostora i vremena samog dela:
1. Branko Copic, Jereticka prica
2.Seobe,Mlos Crnjanski
3.Necista krv, Bora Stankovic
4.Man and his symbols, K.G.Jung
5.Dr Vladimir Ilic, Antropologija emocija
6.E.Hobsbaum, Izmisljanje tradicije
7.A.Schoenberg,Fundamentals of musical composition
I mnogo onih od koje smo se zuljili na casovima i tresla nas groznica na ulici. Svaka je dobra na svoj nacin i daje sliku svodjenja ljudi na klase i svaka na svpj nacin oslikava i proslost i buducnost.
 
Само, не знам зашто си два наслова написала у оригиналу. То је исто као кад бих ја сад из надутости написао у оригиналу књигу коју тренутно читам (на србском) и коју препоручујем: Kafamda Bir Tuhavlik!
 
Poslednja izmena:

Back
Top