Najlepše ulice svetskih gradova

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
From Wikimedia Commons, the free media repository




20px-Emblem-unreadable.svg.png

File:Ulica Generala Drapšina.jpg
Size of this preview: 800 × 600 pixels. Other resolutions: 320 × 240 pixels | 640 × 480 pixels | 1,024 × 768 pixels | 1,280 × 960 pixels | 1,600 × 1,200 pixels.
Original file ‎(1,600 × 1,200 pixels, file size: 482 KB, MIME type: image/jpeg)
 
Lisabon, Portugal
Lisabon je poznat po svojim šarolikim ulicama i uličicama, a mnogobojnost ne duguje samo prelepim fasadama, već i pločicama i mozaicima koji su posledica arapske arhitekture. I upravo kao dokaz da su boje jedan od simbola ovog grada, izdvajamo ulicu Rua Nova do Carvalho, koja se kupa u bojama: počev od fasada, preko pločica na zgradama, pa sve do asfalta roze boje.
nova-do-lisboa.jpg
 
Puerta del Sol Madrid

Puerta del Sol ili Sunčana kapija, jedan je od najvećih i najznačajnijih trgova u Madridu, koji vodi ka deset ulica. Na trgu se nalazi sat koji ima jednu zanimljivu priču – kada sat otkuca ponoć i počne nova godina, ljudi pojedu po jedno zrno grožđa za svaki otkucaj sata odnosno 12 puta jer se veruje da to donosi sreću tokom godine.

47201644_2208492439366748_6070663362084077568_o.jpg
 
nasarenije_ulice_na_svetu_778176108[1].jpg

Ove simpatične ulice deluju gotovo nestvarno, i iako deluju veoma egzotično, većina njih se nalazi u Evropi. Predstavljamo vam najšarenije ulice, sa odličnim street art scenom koja je i doprinela da ovi gradići izgledaju ovako zabavno i atraktivno!

Svi želimo malo boje u našem životu...

A kada se one nađu u vidu najšarenijih ulica, koje čine stare zgrade duginih boja, sa živopisnim terasama i balkonima, stvar postaje mnogo jasnija: odmah bismo napravili korak na ovim fascinantim ulicama.

lg.php

Dakle, ako vas put bude vodio u Francusku, Italiju ili Španiju, nikako nemojte da propustite šetnju ovim simpatičnim ulicama:

El Caminito, Buenos Ajres
Poznati kraj La Boca koji se nalazi u Buenos Ajresu je prevashodno predstavljao dom imigrantskoj populaciji. Danas u njemu živi radnička klasa, a prepoznatljiv je po jarkim bojama i odličnom street artu. Glavno šetalište, el Caminito, je uokvireno šarenim zgradama u nizu koje zajedno sa uličnim izvođačima, umetnicima i otvorenim kafićima, predstavljaju pravi raj za turiste.

files.php


Foto: Instagram / miladys_steps

Stari grad Colmar, Francuska
Ovaj francuski grad izgleda kao iz bajke. Jedinstvena arhitektura, svetli francuski kapci na prozorima i poludrvene zgrade izrađene u nemačkom stilu, potiču iz zajedničkog delovanja dve kuture. S obzirom da vodeni kanal prolazi kroz stari deo grada, Colmar je poznat i pod imenom mala Venecija.

files.php


Foto: Instagram / thebestdestinations

Nyhavn (Kopenhagen)
Višebojne fasade zgrada koje se nalaze u Nyhavn se smatraju jednim od najlepših i najpoznatijih u celoj Evropi. Zanimljivo je činjenica je da je Christian Andersen živeo u jednoj od tih kuća!

files.php


Foto: Instagram / chloeeadams90

Rainbow row, Čarlston, Južna Karolina
S obzirom da je Charleston tako sladak, onda i ne čudi što ima ulicu koja se zove Rainbow row. Kratka šetnja bi vam garantovano popravila dan, jer 13 pastelnih gruzijskih kuća su znamentiosti koje moraju da se nađu na vašoj listi must visit lokacija ...

files.php


Foto: Instagram / _caseyqueso

Chefchaquen, Maroko
Mali marokanski grad koji se nalazi na severu, u potpunosti je orkužen planinama, te je poznat po mešavini španske i orijentalne arhitekture, kao i prelepom nijansom plave boje. Priča se da su za ovu boju odgovorni jevrejski imigranti, koji su ofarbali grad ne bi li oponašali nebo i raj.

files.php


Foto: Instagram / thomasalright

Jellybean row (Newfoundland, Kanada)
Verovatno pri prvom spomenu kanadskog Newfoundlanda, pomislićete na smrzavanje i vetrove koji mogu biti veoma depresivni- ali ne ako živite u živopisnom Jellybean Rowu. Ovaj donji deo ulica Johns je popunjen slatkim kućama obojenim u jarko crvenoj, plavoj, žutoj i boji lavande. Ono što nas ne iznenađuje, ovo je jedna od najfotografisanijih ulica u Kanadi.

files.php


Foto: Instagram / danocracy

Las Palmitas (Pachua, Meksiko)
Priča o Las Palmitasu, siromašnom naselju koji se nalazi na dva sata udaljenosti od Meksiko Sitija, je poprilično neobična. Samo prošle godine, meksička vlada je sponzorisala urbani projekat renovacije kako bi pretvorila ovaj kraj u street art. Kao rezulat, oko 2000 kuća su pretvorene u javno umentično delo.

files.php


Foto: Instagram / mygipsysoul

Market Square (Varšava)
Najstariji deo Varšave, Poljska, Market Square je popunjen svetlim zgradama, koje datiraju iz 13. veka. Iako je veliki deo starog grada uništen tokom Drugog svetskog rata, on je kasnije verodostojno rekonstruisan.

files.php


Foto: Instagram / hotelsvillas_photography

Fondamenta Pontinello (Burano, Italija)
Ostrvo Burano, grad umetnika i ribolovaca, poznat je po malim kućama duginih boja, koje su nanizane jedna pored druge, duž obale kanala. Postoji priča da su ribolovci zapravo započeli ovu tradiciju šaranja kuća, kako bi pomogli sebi da prepoznaju svoje kuće, sa pučine lagune.

files.php


Foto: Instagram / the_wandering_tourist

Rue Cremieux (Pariz)
Ekscentrično, kaldrmisano susedstvo u 12. arondismanu, Rue Cremieux je jedna od najbolje čuvanih tajni Pariza… i svi se nadaju da će tako i da ostane.

files.php


Foto: Instagram / ludo_lsr

Paseo Gervasoni ( Valparaiso, Čile)
Boja je sve u ovom ličkom gradu u centralnoj obali Čilea. Uzmimo, na primer, istorijsko šetalište u Paseo Gervasoni. Uska, brdovita ulica pruža prekrasan pogled. Ali pravi razlog za posetu je umetnost: ogromna zgrada je stručno oslikana graditima i jarko obojenim fasadama.

files.php


Foto: Instagram / psicolay.bastos

Bo Kaap, (Kejptaun)
Ovo pre svega muslimansko susedstvo u Kejptaunu je pretvoreno posle južnoafričkog aparthejd režima, kada su stanovnici odlučili da slikaju sa prelepim bojama. Danas je popularna turistička atrakcija zbog svojih boja i kuća izgrađenih na tankim, kaldrimsanim ulicama.

files.php
 
Buenos Ajres, šetnja kroz grad iluzija

U ulici Garaj, u podrumu ispod trpezarije, kada legnete i koncentrišete se, možete ugledati Alef, tačku u kojoj se seku sve tačke na ovom svetu. Nažalost, te kuće odavno nema, a Alef je sačuvan zahvaljujući genijalnom umu Horhea Luisa Borhesa. Ne zna se samo da li su magičnije njegove priče ili šetnja njegovim gradom...
Ako ste ljubitelj Borhesa, šetnja Buenos Ajresom biće zaranjanje u svet njegove bujne mašte. Možda baš ne naletite na čuvenog gauča, Martina Fijera, možda ne nađete ni vavilnosku biblioteku, ali ćete sigurno naleteti na istu onu strast kojom su sekte uništavale knjige u biblioteci, nadajući se da će tako naći onu pravu – u kojoj je zapisana sudbina sveta.
Možete i vi trošiti noći jednu za drugom, kafić za kafićem u pokušajima da proniknete tajnu čari Buenos Ajresa, pa ćete se opet buditi prevareni, pred novim izazovima, pred novim noćima i pred istom, nedokučivom zavodljivošću grada koji nije ni južnoamerički, ni evropski, ni najluđi, ni najpopularniji, ni najveći, ni ništa, a opet, ko god je u njega kročio, zakleo se da će se vratiti nazad. Možda baš to što je kao čardak ni na nebu ni na zemlji, zato što istovremeno i jeste i nije, Buenos Ajres ostaje u uspomeni kao neki lep san, kako je i sam Borhes rekao „u snovima, ja nikad ne napuštam Buenos Ajres“.

2oksredjena.jpg


U 47 bariosa, na ušću reke La Plata u Atlantski okean, izdigao se grad koji nikad nije prestao da privlači ljude. Od prvih španskih kolonista, preko imigranata koji su izgradili poseban šmek ovog grada, „najevropskiji“ južnoamerički grad je u sebe „usisavao“ ljude dok nije porastao na svojih 11 miliona stanovnika.

3oksredjena.jpg


Dok šetate centralnim kvartovima, imate utisak da ste u Evropi, jer dugačke avenije pod pravim uglom seku bulevari, a natkriljuju ih impozantne građevine, poput Teatra Kolon. Ako, pak, zalutate u Boku, naći ćete se pred brojnim šarenim zgradama koje odaju latinoamerički šmek grada, a ako se nađete na „Superklasiku“, utakmici River Plate i Boka Juniorsa, imaćete utisak da ste zalutali u građanski rat i pitaćete se da li ovi ljudi shvataju da je fudbal ipak samo igra.

4ok24.jpg


Kao što u Argentini fudbal nije samo igra, tango nije samo ples. To je duh noći, vibracija života koji počinje da kulja satima nakon zalaska, kada je noć sigurna da se sunce neće vratiti i kada se sva strast ovog grada sabije u zvuk bandoneona, gitare i udare potpetica po kaldrmi.

5ok16.jpg


Kao što Argentinci život vide drugačije od nas, ista je stvar i sa smrću. Zato ujutru, dok još spirate iz usta ukus ferneta i miris noći, dok ste još uvek pod utiskom buke i podivljalog života, prošetajte mermernim gradom (jer to je jedini pravi naziv za ono što ćete videti) po imenu La Rakoleta. Šta ima veze što je u pitanju groblje, tamo gde život nikad ne staje, i smrt je samo iluzija čula, privremena inkompetencija.

6ok10.jpg


Dostojevski je tvrdio da je stvarnost fantastičnija od svake mašte. Čuvena Borhesova zbirka priči zove se „Maštarije“. Možda nas je najveći književni iluzionista još jednom prevario, možda su njegove maštarije samo stvarnost Buenos Ajresa. Možda su upisane negde u podrumu davno srušene kuće u Ulici Garaj, gde se pod stepeništem smestio Alef. A možda su i rasute negde širom ulica kvarta Boedo, kojim je Borhes svaki dan išao na posao u gradsku biblioteku. Mnogo je to „možda“ za jednu misao, ali ta reč najbolje opisuje ovaj nestvarni grad, koji je možda evropski, možda latinoamerički, možda najlepši, možda najluđi, a možda ga, jednostavno, treba posetiti. Jer možda ga nismo dobro videli prvi put, možda je sve to bila iluzija njegovih noći, koje počinju onda kada smo sasvim sigurni da je sunce zaboravilo na zaliv La Plate...

7oksredjena.jpg
 
Top 10 u gradovima Srbije predstavlja odabir deset najznačajnijih turističkih lokacija u manjim gradovima Srbije, sa ciljem popularizacije turističkih kretanja unutar zemlje i njenim boljim upoznavanjem.

Trg srpskih dobrovoljaca
Centralni kikindski trg jedan je od najlepših u čitavoj Srbiji i zasigurno zaštitni znak grada na krajnjem severoistoku Banata. Lepo uređenu pešačku zonu oplemenjuju fasade vekovima starih građevina, projektovanih u različitim stilovima, zbog čega ovaj trg neodoljivo podseća na one u gradovima srednje Evrope. Među njima se lepotom posebno ističu tzv. Slanikina palata (na broju 1), Varađaninova vila (br. 30), Budišinova palata (br. 6), zatim Pentzova kuća (br. 43), Drakslerova palata (br. 14), Štajnerova kuća (br. 17), zgrade Narodnog pozorišta (br. 28) i Kulturnog centra (br. 23), tzv. Kurija ili zgrada Narodnog muzeja (br. 21), te pravoslavna i rimokatolička crkva. Prelep ambijent kikindskog trga upotpunjuju i mnogobrojne cvetne aleje, kao i visoka stabla javora, lipa i četinara, na čijim se granama u zimskim mesecima može videti veliki broj sova – jednog od simbola Kikinde.

Trg srpskih dobrovoljaca u Kikindi


Živopisni Trg srpskih dobrovoljaca u Kikindi (FOTO: Miloš Ilić)
Dani „ludaje“
Svake godine početkom jeseni, Kikinda postaje evropska prestonica bundeve ili „ludaje“, kako Kikinđani nazivaju ovu svima dobro poznatu narandžastu povrćku od koje se prave najslađe pite i čije semenke pasionirano grickamo uz sportske priredbe ili TV. Četvorodnevna manifestacija koja se već 35 godina održava na više lokacija u Kikindi učinila je da bundeva postane još jedan od simbola i prvih asocijacija na ovaj grad. U početku samo još jedna od manifestacija lokalnog karaktera, Dani „ludaje“ danas predstavljaju svetkovinu širokog kulturno-zabavnog karaktera, koju godišnje poseti nekoliko desetina hiljada ljudi, uglavnom iz Vojvodine i susedne Mađarske i Rumunije. U mnoštvu kulturnih i zabavnih sadržaja, posebno se izdvaja takmičenje za najdužu i najtežu bundevu, a 2019. godine postavljeni su i rekordi u obe kategorije – najteža bundeva od 640 kilograma i najduža od 3,5 metra.

„Kika“
Kao i većina gradova u Srbiji i Kikinda ima svoj zavičajni muzej. Ipak, ono što je izloženo u kikindskom Narodnom muzeju, ne viđa se često čak ni u svetskim okvirima. Ni manje, ni više - u pitanju je skelet mamuta, džinovskog krznenog surlaša, simbolično nazvanog Kika. Naime, krajem 1996. godine, tokom rutinskog iskopavanja u glinokopu fabrike „Toza Marković“, na dubini od oko 20 metara sasvim slučajno je otkriven skelet životinje neuobičajeno velikih dimenzija. Stručnom i postepenom ekshumacijom na površinu je, posle nekoliko nedelja, izvučen gotovo kompletan skelet mamuta starosti procenjene na oko 500 000 godina. Ovo epohalno paleontološko otkriće rasvetlilo je jedan, do tada malo poznat, deo paleogeografske istorije naših prostora i činjenicu da su na teritoriji današnje Srbije, pre više stotina hiljada godina zaista živeli mamuti. Ubrzo nakon iskopavanja, skelet Kike je u celini rekonstruisan i izložen u kikindskom muzeju, gde ponosno stoji kao jedno od najlepših paleontoloških otkrića u Evropi.

Mamut Kika, Narodni muzej Kikinda


Replika mamuta ispred kikindskog Narodnog muzeja (FOTO: Adrijana Ilić)
Staro Jezero
Na samo nekoliko minuta hoda od centra Kikinde nalazi se omiljeno izletište Kikinđana – Staro Jezero. Vodeni kompleks površine od oko pet hektara, sa gustom listopadnom šumom koja ga okružuje, cvetnim alejama, pešačkim i biciklističkim stazama, klupama, mostićem i pontonom na sredini jezera, predstavlja jedinstvenu ambijelntalnu celinu Kikinde. U vrelim letnjim danima, Staro jezero predstavlja pravu prirodnu oazu za odmor i rekreaciju (iako kupanje u njemu nije preporučljivo), dok se zimi zaleđena vodena površina ponekad pretvara u veliko klizalište. I sve to na samo pola kilometra udaljenosti od centra grada.

Ulica Generala Drapšina
Mnogima će zvučati neverovatno da ulica Generala Drapšina u Kikindi spada među najlepše ulice u svetu, barem sudeći po uglednim svetskim online portalima koji se bave arhitekturom i dizajnom. Osnovni razlog za ovaj prestižni status jeste prelepi i po mnogo čemu jedinstveni drvored, projektovan i uređen još krajem 19. veka, a koji i danas blista punim sjajem nad jednom od centralnih kikindskih ulica. Guste krošnje listopadnih platana, koprivića i lipa ukrštaju se nad ulicom u vidu svojevrsnog prirodnog tunela i u letnjim mesecima stvaraju neopisivo prijatan i slikovit ambijent. S jeseni pak, kada lišće požuti, ulica postaje još živopisnija, a bajkovit izgled zadržava čak i zimi, kada dugačke grane pokrije sneg. Uz živopisne fasade kuća i prepoznatljivi miris lipe u letnjim mesecima, ulica Generala Drapšina (nekada Vilsonova) predstavlja pravi dragulj Kikinde.

Ulica Generala Drapšina u Kikindi


Ulica Generala Drapšina, sredinom aprila (FOTO: Miloš Ilić)
„Terra“
Kao sedište Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Terra“, Kikinda je svake godine domaćin Internacionalnog vajarskog simpozijuma skulptura velikog formata u terakoti (pečenoj glini). Glavne aktivnosti Centra vezane su Atelje Terra - jedinstveni prostor nekadašnje ciglane u kome svakog leta u glini stvaraju umetnici iz Srbije i inostranstva, izlažući svoje skulpture u dvorištu Ateljea, koji predstavlja možda i najveću izložbu na otvorenom u zemlji. Drugi deo aktivnosti Centra vezan je za Galeriju Terra u samom centru grada, u kojoj se tokom čitave godine organizuju izložbe, književne večeri, predavanja, promocije i u kojoj se u najvećoj meri odvija kulturni život Kikinde.

Suvača
Jedinstveni spomenik kulture od izuzetnog značaja je čuvena kikindska Stara Suvača, podignuta krajem 19. veka. Izgrađena kao suvi mlin za mlevenje žita čiji su mehanizam svojevremeno pokretali konji, Suvača danas predstavlja jedinstvenu turističku, graditeljsku i etnografsku atrakciju Kikinde i Banata. Svoju industrijsku namenu prepustila je turizmu pa je od 2013. godine dostupna i za posetioce kao objekat autentične narodne baštine.

Stara Suvača u Kikindi


Stara Suvača, spomenik kulture od izuzetnog značaja (FOTO: Miloš Ilić)
Svetsko prvenstvo u tucanju jajima
Sa izuzetkom 2020. godine, manifestacija simpatičnog i (možda) malo pretencioznog naziva održava se svake godine na Vaskrs, u obližnjem selu Mokrin. Već pune tri decenije, u takmičenju za najtvrđe uskršnje jaje, „Tucanijada“ okuplja stotine takmičara iz Banata, Bačke, ali i država u regionu. Iako zvuči šaljivo, učesnici manifestacije ovom takmičenju pristupaju krajnje ozbiljno, nedeljama unapred pažljivo birajući jaje sa kojim će izaći na megdan protivnicima, u nadi da će baš njihovo biti pobedničko. Da sve prođe regularno i bez sitnih prevara, tu je i stručni žiri koji na poseban način procenjuje da li je jaje pravo i kokošije. Takmičenje po turnirskom sistemu traje nekoliko časova, a nakon toga se čitav događaj pretvara u kulturno-zabavnu svetkovinu.

Mokrin house
Desetak kilometara severno od Kikinde, takođe u Mokrinu, smešten je jedan od prvih coworking projekata ove vrste u Srbiji. U pitanju je Mokrin house, jedinstveni coworking prostor i moderno opremljeni hub za zajednički rad, poslovne sastanke ili odmor svih kojima je dosadilo da to rade na tradicionalan i konvencionalan način. Urbano utočište u pretežno ruralnom okruženju predstavlja savršeno mesto za umetnike, frilensere, preduzetnike, tzv. digitalne nomade, ali i za poslovne ili team building grupe. Potpuno nesvakidašnji prostor koji vredi posetiti ako vas put dovede u Kikindu i Mokrin.

Mokrin house


Mokrin house (FOTO: Marko Stanković)
Manastir Svete Trojice
Podignut 1887. godine na temeljima nekadašnje grobljanske kapele, manastir Svete Trojice u Kikindi zadužbina je Melanije Gajčić, jedne od najhumanijih i najznačajnijih Kikinđanki, na prelazu dva veka, koja je sa porodicom i sahranjena u manastirskoj crkvi. Bivajući muškim manastirom gotovo ceo vek, poslednjih 40 godina manastirom Svete Trojice upravlja sestrinstvo koje čine četiri monahinje.
 
Grliško jezero
Grliško jezero se nalazi na oko 15km od centra grada, nedaleko od sela Grlište. U pitanju je veštačko jezero stvoreno 1990. godine na Grliškoj reci za potrebe vodosnabdevanja Zaječara. Odlično mesto za bekstvo iz grada tokom letnjih vrućina. Lepoti ovog jezera doprinosi i zabrana izgradnje građevinskih objekata u neposrednoj blizini tako da okolina oslikava netaknutu prirodu.

2


FOTO: Miloš Panajotović


Gamzigradska banja
Gamzigradska banja se nalazi desetak kilometara zapadno od Zaječara, nedaleko od puta koji povezuje ovaj grad sa Paraćinom. Jedina je uređena banja u opštini a bila je poznata još za vreme Rimljana na ovim prostorima. Njeno uređenje započeto je 1920. godine a 1978. započela je sa radom i Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Gamzigrad“. Vode Gamzigradske banje koriste se za rehabilitaciju oboljenja krvnih sudova, neurološka, ginekološka oboljenja, ortopedske bolesti i posttraumatska stanja.

Gitarijada
Gitarijada je jedan od najstarijih, najposećenijih i najpoznatijih muzičkih festivala u Srbiji. Organizuje se bez prekida od 1966. godine. Pretežno nastupaju rok sastavi a pored toga što se takmiče mladi rok bendovi iz Srbije i regiona, svake večeri nastupaju i najpoznatiji izvođači sa ovih prostora. Neretko nastupaju i poznati svetski rok bendovi iz sedamdesetih. Tokom Gitarijade održavaju se i brojna kulturno-umetnička dešavanja i performansi u gradu. I ono što je najinteresantnije, ulaz na Gitarijadu je besplatan od osnivanja.

3


Spomen park-šuma Kraljevica
Kraljevica je najpoznatije izletište u Zaječaru. Ova prostrana četinarska šuma nalazi se nedaleko od centra grada i lako je dostupna. Na Kraljevici se nalaze kompleksi sportskih terena i objekata različite namene. Zaječar je jedan od retkih gradova koji se može pohvaliti da na svega pet minuta od centra grada ima žičaru i ski stazu koja je osposobljena i za noćno skijanje. Pored ovih objekata na Kraljevici se nalaze i hipodrom, vašarište (mesto na kojem se pored vašara organizuje i Gitarijada), trim staza, Dom omladine, Dom izviđača i planinarski dom. Od kulturno istorijskih spomenika mogu se izdvojiti Vešala koja su podignuta u čast stradalih u Drugom svetskom ratu. Takođe u kompleksu se nalaze i tvrđave iz perioda Prvog srpskog ustanka.

Felix Romuliana
Felix Romuliana je jedno od najvećih i najznačajnijih arheoloških nalazišta u Srbiji. Predstavlja rezidenciju rimskog cara Gaja Valerija Maksimijana Galerija, zeta velikog rimskog imperatora Dioklecijana. Grad je nazvao po svojoj majci Romuli. Smatra se da palata nikada nije do kraja završena i da je taj posed od 4. veka pripadao hrišćanskoj crkvi. Tokom seobe naroda u 5. veku razorena je od strane Varvara, a dolaskom Slovena na ove prostore palata je napuštena. Grad se prostirao na oko 6 hektara i imao je 20 kula. Arheološka istraživanja vrše se od 1953. godine, a od 1970. glavni rukovodilac postao je Dragoslav Srejović, jedan od najplodnijih arheologa sa ovih prostora. Upravo on je i potvrdio da je grad koji se istražuje zapravo Felix Romuliana. Ovaj arheološki lokalitet nalazi se na UNESKO-voj listi Svetske kulturne baštine.

4


Crni i Beli Timok
Kao i Knjaževac, tako je i Zaječar grad na tri reke. Sa juga prilazi Beli Timok, sa zapada Crni Timok i kada se sastanu, nedaleko od grada, formiraju Timok koji se nedugo zatim uliva u Dunav.

Crni Timok izvire na krajnjem zapadu okruga, u opštini Boljevac, u selu Krivi vir. Crni Timok izbija iz malene pećine koju meštani zovu Pećura i zatim se probija kroz kompozitnu dolinu do Zaječara. Na svom toku prolazi severno od planine Rtanj i pored Gamzigradske banje gde skuplja njene tople vode. U Zaječaru, na obalama Crnog Timoka nalazi se nadaleko poznata Popova plaža.

Beli Timok
teče iz pravca Knjaževca i nakon pedesetak kilometara toka spaja se sa Crnim Timokom. Protiče kroz nekoliko živopisnih naselja i kroz jednu kratku klisuru – Vratarnicu, poznatu po velikoj borbi iz Prvog svetskog rata kada je zaustavljeno prodiranje Bugara prema severu.

Timok ili Veliki Timok je reka koja od Zaječara teče prema severoistoku i uliva se u Dunav na samom izlazu iz Srbije. Mesto gde se Timok uliva u Dunav ujedno je i najniža tačka u Srbiji i nalazi se 28 metara nadmorske visine.

5


FOTO: Dunja Marušić


Narodni muzej
Narodni muzej se nalazi u centru grada u zgradi iz 1927. godine koja je ujedno i spomenik kulture. U muzeju rade četiri stručna odeljenja: istorija, arheologija, istorija umetnosti i etnologija. U sklopu muzeja nalaze se i Zadužbina Nikole Pašića i Radul-begov konak.

Radul-begov konak, spomenik kulture Srbije, jedan je od najstarijih objekata u Zaječaru. Ne zna se tačna godina izgradnje ali se smatra da je stariji od 1883. godine. U njemu je stalna izložbena postavka „Stari Zaječar“ tako da ako vas put nanese u ovaj grad, konak je idealno mesto da se upoznate sa njim.

Zaječarsko pivo
Zaječarska pivara jedna je od najstarijih pivara u Srbiji. Prvo pivo napravljeno je daleke 1875. godine ali je industrijska proizvodnja počela nešto kasnije – 1895. godine. Jedini prekid u radu pivara je imala godinu dana tokom Drugog svetskog rata, a nakon toga radi do danas bez prestanka. Do početka 20. veka pivo se proizvodilo manuelno, a zatim je uvedena parna mašina i električni generator što je do uslovilo i masovniju proizvodnju. Danas se u pivari proizvode svetlo, tamno, pšenično i niskopasterizovano pivo. Vlasnik pivare je jedan od najvećih i najpoznatijih svetskih proizvođača piva – holandski Heineken.

6


Manastir Suvodol
Manastir Suvodol nalazi se u selu Selačka, posvećena je rođenju Presvete Bogorodice i ima status spomenika kulture. Prvi tragovi verskog objekta vode poreklo iz 11. veka, ali današnji manastir je ipak značajno mlađi. Smatra se da je zadužbina Lazara Hrebeljanovića i da je građen u 14. veku. U sklopu manastira nalazi se i nekoliko konaka od kojih je najstariji iz 1880. godine.

Poznati Zaječarci
Hajduk Veljko Petrović (1780-1813) bio je jedan od najvećih junaka Prvog srpskog ustanka. Rođen je u selu Lenovac, nedaleko od Zaječara i sa svega 22 godine odmetnuo se u hajduke. Veoma plahovita narav i svojeglavost nije ga pripajala nijednom od vođa ustanka iako su ga svi poštovali. Učestvovao je u borbi za Beograd 1806. godine i odlikovan je 1810. godine zlatnim ruskim ordenom za hrabrost. Ostao je poznat i po svojoj poslednjoj rečenici koja je glasila: „Glavu dajem – Krajinu ne dajem“

Nikola Pašić (1845-1926) bio je jedan od najznačajnijih likova srpske političke scene sa početka dvadesetog veka. Osnivač Radikalne stranke a zbog planiranja atentata na kralja Milana 1883. godine osuđen na smrt pa je morao da prebegne u Austriju odakle se vratio tek 1889. godine. Od 1903. do 1918. i od 1921. do 1926. godine vršio je ulogu srpskog i jugoslovenskog premijera. Vodio je parlament i kroz Prvi i Drugi balkanski i Prvi svetski rat.

Zoran Radmilović (1933-1985) bio je jedan od najpoznatijih srpskih glumaca. Tokom mladosti studirao Pravni, Arhitektonski i Filološki fakultet a apsolvirao na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Ostaće upamćen po brojnim ulogama od kojih su najpoznatije Radovan III i Kralj Ibi. U čast velikog glumca, u Zaječaru se organizuje manifestacija pod nazivom „Dani Zorana Radmilovića“ a glavna nagrada se zove „Zoranov brk“.

7


Adam Bogosavljević (1843-1880) bio je srpski političar, predstavnik radikala i zagovornik ideja Svetozara Markovića. Studirao Filozofski fakultet na Velikoj školi u Beogradu ali se pred sam kraj vratio u Zaječar da bi se bavio prosvećivanjem naroda i zemljoradnjom. Kao narodni poslanik zalagao se da se uprava države prepusti zemljoradnicima jer su oni bili najmnogobrojniji deo stanovništva. Na njegovim idejama, nakon smrti stvorena je Narodna radikalna stranka.

Đorđe Genčić (1861-1938) bio je srpski industrijalac, ministar unutrašnjih poslova, gradonačelnik Niša, vlasnik rudnika i jedan od političkih vođa zavere protiv kralja Aleksandra. Kao zadužbinu narodu ostavio je kuću u kojoj se danas nalazi Muzej Nikole Tesle u Beogradu.
 
Jedna od najpozantijih ulica na svetu je Šanzelize ili Jelisejska polja u Parizu, koja se prostire od Trga Konkord do Trga Šarla de Gola gde se nalazi Trijumfalna kapija.

Ova avenija dugačka skoro 2 km je glavna ulica za šetnju mnogih turista, pa su duž nje smeštene prodavnice mnogih poznatih dizajnerskih imena i robnih marki. Tu se nalaze i francuski bistroi i restorani brze hrane.

Champs Elysees.jpg
 

Back
Top