POVRATAK
Ko zna (ah, niko,niko ništa ne zna.
Krhko je znanje.)
Možda je pao trag istine u me,
a možda su sanje,
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
desiti--- velim,
ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.
*
U moru života što vječito kipi,
što vječito hlapi,
stvaraju se opet, sastaju se opet
možda iste kapi!
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
jedna vječnost pusta,
mogla bi se u poljupcu naći
neka ista usta.
*
Možda ćeš se jednom uveče pojavit'
prekrasna u plavom,
ne sluteći da si svoju svijetlost lila
mojom davnom javom.
I ja koji pišem srcem punim tebe
ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
niti tvoje ime.
*
Pa ako i duša u tom trenutku
svoje uho napne,
sigurnim će glasom zaglušiti razum
sve sto slutnja sapne;
kod večernjih lampa mi cemo se kradom
pogledat' ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci.
*
No, vrijeme se kreće,no vrijeme se kreće
ko sunce u krugu,
i nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut' će oči, naćiće se ruke,
a srca se dići!
I slijepi za stope bivšega života
njima cemo ici.
*
Ko zna(ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje.)
Možda je pao trag istine u me,
a možda su sanje,
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
desiti--- velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
ili ne želim. :sad:
Dobriša Cesarić
Svaki put kada ovu pesmu pročitam, ostanem nema, sleđena, pomalo i sluđena i zaustavljena u pokretu...i tako godinama; ona me prati, i dokle god sam živa, ja ne mogu stati!
8)