Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Puls

Sve sto pozelis pazljivo biraj, to se moze i dogoditi
Neki putevi kojima teska sudbina hoda su nevidljivi
U mom oku je divljina velika i gladna
Iz dana u dan ona dolazi i odlazi u talasima

Moras me zvati

Panika voli da siri krila, brze se siri od infekcije
Izdahni moje ime, udahni moje ime
I ako stanemo gubimo sve, i ako stanemo gubimo sve,
I ako stanemo gubimo sve
Mi se ne volimo, ne volimo, ne volimo ne

I svaki put neke ruke na tvojim ledjima ostavljaju trag
Pronadji me, zagrli me
Moras me zvati pocetak i kraj
Ljubav je velika, veca i od nas
Mozes da zaplivas i nikada ne isplivas
Izdahni moje ime, udahni moje ime

I ako stanemo gubimo sve, i ako stanemo gubimo sve
Mi se ne volimo, ne volimo, ne volimo ne
I ako stanemo gubimo sve, i ako stanemo gubimo sve,
I ako stanemo gubimo sve
Mi se ne volimo, ne volimo, ne volimo ne
Stanemo gubimo sve, stanemo gubimo sve, stanemo gubimo sve
Mi se ne volimo, ne volimo, ne volimo ne

Van Gogh

Laku noc i pozdrav svima koji svakodnevno dopunjuju ovaj kutak divnim stihovima :-) :-) :-)
 
Sad nemam mira od kako si mi to rekao. Isla sam i isceprkala zbirku pjesama koju imam od Desanke. Ove pjesme nema, mada doduse pise da to nije potpuna kolekcija njenih stihova. Eto tako, misterija rjesena ;)
U svakom slucaju hvala za info, Kaa. :-D

i meni se ne dopada nesto pretjerano njegov narodjacki album. Ali ipak je to Zdravko i njemu se malo sta ne moze oprostiti.

p.s. moze li prevod onih stihova sa ruskog koji nazalost ne zborim 8-)
 
LJUBOMORA

Tada je pevao dan u granama topola.
Setim se tebe i odmah mi grešna misao.
Jutrom reka, a ti ludo gola.
Pa mišljah da je reka muško
ja bih od bola vrisko.

I ja sam mog'o ribe klati.
Nisam verovao grmu, niti ženskoj jovi.
Ti si se mogla i mladom klenu dati.
Iz tvog su čela nicali beli rogovi.

Tada je pevao dan u granama topola.
Da bi te videla trska je porasla
za dva kolenca.

Dolazile su zveri oba pola.
Iz tvojih grudi htela su poteći
dva bela studenca.

I ja sam samo mogao
da padnem na kolena.
Bio sam snažan junac a ti mlada mati.
I gledao sam dva tvoja oka
zamagljena
zbog kojih ključa krv
i snaga ludo pati.

Tada je pevao dan u granama topola.
Tvoja sam bedra zvao sapima igračice.
Osećao sam: iz mog čela
rastu dva roga vola.
Kako da stignem noge takve trkačice.

Bio je to ludi galop,
od jutra pa do noći.
Povaljali smo trave, izranili žita.
I gledali smo se na svetlu,
svojoj bledoći,
ja zdepast, debelog vrata,
ti bela - tankovita.

I presta da peva dan u granama topola.
Čudno: rasle su šume
sa korenjem gore.
U vuka oči pune vučjeg bola.
U vodi ribe vode tajne razgovore.

I bila su dva neba,
jedno je u reci.
I svaka je grana imala
toplinu ruke.
Plovili su neki čudni, crni meseci,
s usnama da ljube,
s rukama za kurjake.

I presta da peva dan u granama topola.
Bi veče. Ti si ležala na paprati.
A ja sam bio mladić, slab,
bez ona dva roga vola.
Pa videh: ti bi se mogla
i mladom kurjaku dati.

Da sam ti bičje reči riknuo
ti bi znala.
I nikad bliže nožu ne bi moja ruka.
Pobegoh, sa mnom su i debla posrtala.
Pratila su me dva grozna oka,
tvoja ili tvog vuka.

(Branko V. Radičević)

Želim vam lepo veče....pozdrav Kaa, dragi druže, dugo se nismo ''videli.'' :-D
 
Super ste, svaka cast, veliki + svima.Masina mi je svisnula, svi stihovi zarobljeni u njoj, ali ipak ima dosta toga i u ovoj ludoj glavi

Poseldnja igra leptira

Otici cu dok spavas


Otici cu dok spavas,
psovacu opet skripu tvog parketa...
Ne budi se, moram da odem,
ponecu samo par cigareta

Otici cu dok spavas,
zaboravi broj moga telefona...
Ne trazi me, velik je svet
cujem od nekud zvuk aviona

Ja idem bez zvezdanog sjaja,
ponekad covek bezi od srece
Idem, ostavljam senke...
Umem da cekam al' vreme nece...


Dok se komp ne popravi, pozdrav od Rujevita, samo nastavite ovako
 
Zovu me moji andjeli

Ne bi davno, brezo moja
pod tvojim okriljem
ljubih njene usne vrele
noci zvijezdane

Ne bi davno, brezo moja
srce sjeca se kad sa
smijeskom pored mene
drugom dade se

Zovu me
moji andjeli
za mene vise
ne brini

Vjetar trlja uspomene
miris tamjana
umoran sam, svanut nece
tako Bog mi da

Ostavljam u tebi kise
suzom bojene
ovlazene moje snove
zore besane


Tifa
 
Eyes Of A Child

Listen hear the sound
The child awakes
Wonder all around
The child awakes
Now in his life
He never must be lost
No thoughts must deceive him
in life he must trust

With the eyes of a child
You must come out and see
That your world's spinning round
And through life you will be
A small part of a hope of a love that exists
In the eyes of a child you will see

Earth falls far away
New life awaits
Time it has no day
New life awaits
Here is your dream
And now how does it feel
No words will go with you
And now what is real?

With the eyes of a child
You must come out and see
That your world's spinning round
And through life you will be
A small part of a hope of a love that exists
In the eyes of a child you will see
Moody blues
 
Александр Пушкин



* * *
Когда твои младые лета
Позорит шумная молва,
И ты по приговору света
На честь утратила права;

Один, среди толпы холодной,
Твои страданья я делю
И за тебя мольбой бесплодной
Кумир бесчувственный молю.

Но свет... Жестоких осуждений
Не изменяет он своих:
Он не карает заблуждений,
Но тайны требует для них.

Достойны равного презренья
Его тщеславная любовь
И лицемерные гоненья:
К забвенью сердце приготовь;

Не пей мутительной отравы;
Оставь блестящий, душный круг;
Оставь безумные забавы:
Тебе один остался друг.
1829
 
Pesma o meni

Rođen sam u Srbiji
Šezdeset i neke.
U malome gradu
na obali reke.

Ime mi je Miodrag,
otac mi ga dao.
Da ću biti pesnik tuge,
tad još nije znao.

Majka mi je umrla
tri godine zatim,
a ja osto tužni dečak
da zauvek patim.

Uveče bih tražio
signale u noći,
verovao, nadao se,
da će ipak doći.

Al' nje više nije bilo,
ni ruku ni očiju.
Niti Boga da proveze
nebom njenu kočiju.

Otac mi se propio,
i to brzo potom.
Učinio da ovo sranje
ne zovem životom.

Dovodio mnoge žene
veštice iz bajke.
Ali nikad više nisam
video oči majke.

Jednom sam iz škole izbiv'o
svih nedelju dana.
Ležao u krevetu
sav modar od rana.

Mislio da umirem
buncao u noći.
Verovao, nadao se
da me čuje, da će doći.

Al' nje tada nije bilo
ni ruku ni očiju.
Niti Boga da proveze
nebom njenu kočiju.

Rastao sam tako,
lomatala me tama.
Samo u snu, ponekad,
Jecnuo bih: Mama!

Godine su tekle
i prepreke čvrste.
Ali Boga nije bilo
da umeša prste.

Sada sam već čovek
i rastu mi deca.
Al' mi se još, ponekad,
učini da umesto meseca

sa neba me pogledaju
zraci njenih očiju,
i da vidim Boga kako
vozi njenu kočiju

Ali toga neće biti,
nije takav Bog.
Sve je dobro sračunao
i vrlo je strog.

Dao mi je hleb u ruke,
i krov nad glavom.
I ne pamtim više grob
Obrastao travom.

Sad radim u Zaječaru
tupa radna snaga.
Šta još boli tamo nekog
za tog Miodraga?

Ona što bi je bolelo,
što plakala bi javno,
što bi glasno jecala,
Otišla je davno.

A ja ću na svetu još malo,
ko stranac u noći.
Ako neće ona k meni,
tad ću ja ka njoj poći.

Nek ne bude više mene,
ni ruku, ni očiju.
Evo molim Gospoda
Da pripremi kočiju. :sad:


Miodrag Stojadinović
 
ILUZIJA!

Tražili smo se po tuđim zalutalim osmesima
blesavo razvučenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
otrovnom dahu sopstvene setve...
Upijali bezvezne reči u nemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
San koji uzleće iznad kletve...

Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duše.
U svakoj dozi nemira koja bojom telo žesti
oživljavaju dubine što te videše i čuše
kako izranjaš iz svemira
kroz paučinu svesti...

Izgubljeni trenuci slažu se u memljive kule
otežalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju poslednje kapi...
I one što su sve videle, i one što su čule
posrću pod teretom bremena...
Hoće li se bar jedna obojiti svojom silinom
pre no što se stopi, ishlapi...?

Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nešto o tebi
što mi zenice boji i ćutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi...

Dragana Konstantinović

Gde si vojsko zašiljenih olovaka?! :-D
 
Kaa:
Poslacu ti... i uci bre taj ruski,kakvi god bili prema nama ipak smo svi mi manje vise rod...

Evo Kaa na tvoju inicijativu pocinjem sa lekcijama ruskog. ;) Samo nemoj da mi se zalis kad te pocnem ganjati da mi pomognes pisati zadacu :lol:

p.s. jos cekam na onaj prevod. nisam jos toliko uznapredovala da mogu sama sebi prevesti pjesmu 8-)
 
Break on Through

You know the day destroys the night
Night divides the day
Tried to run
Tried to hide
Break on through to the other side
Break on through to the other side
Break on through to the other side, yeah

We chased our pleasures here
Dug our treasures there
But can you still recall
The time we cried
Break on through to the other side
Break on through to the other side

Yeah!
C'mon, yeah

Everybody loves my baby
Everybody loves my baby
She get(s high)
She get(s high)
She get(s high)

I found an island in your arms
Country in your eyes
Arms that chain
Eyes that lie
Break on through to the other side
Break on through to the other side
Break on through!
Oh, yeah!

Made the scene
Week to week
Day to day
Hour to hour
The gate is straight
Deep and wide
Break on through to the other side
Break on through to the other side

The Doors naravno ;-)
 
Electricity

Driving fast down a one way street
Lord of loving you dance so sweet
Going fast to hit the sky
Lord of love you don't ask me why

I said electricity
Let it rain all over me
Let the light be forever green
I'm playing with fire if you know what i mean
I need someone to help me
Turn it on

Driving fast babe I'm on my own
I'm gonna meet you on a one way road
Gonna crash, kiss the sky
Lord of love you don't ask me why

I said electricity
Let it wash all over me
Let the light be forever green
I'm playing with fire if you know what i mean
I need someone to help me
Turn it on

Driving fast down a one way street
Lord of loving you dance so neat
Baby try not to hit the sky
Baby try not to make me cry
I said electricity
Electricity
Electricity
Electricity
Turn it on


Spiritualized
 
Sedam

Sedam losih godina, stoji mi na dlanu
Igraju se samnom
I jedu moj put
Sedam losih godina,sedam vrata bez kljucheva
Kao nisam odavde
Kao sticu vas uz put
Sedam losih godina, sedam hiljada razloga
Sedam losih godina, necu oprostiti nikada
Sede bez tachnog vremena
Putuju bez sjaja u ochima
Da za petlja istina
Razlog kao izdaja
Sto je institucija
Trazi se inercija
Nova generacija

Goblini
 
Da mi je znati

Sad i jedna gruba rijec tako zaboli
guraju godine, vrijeme prolazi
sami magla i ja ispod prozora
nisam ti prva, znam, ni poslednja


Hej da mi je znati
ljubav kad nestane kako da se vrati
ne bi ova noc tako boljela
da te nisam ja ludo voljela
ne bi ova noc tako boljela
ja bih tebe voljela

Sad i jedna gruba rijec tako zaboli
suze nek budu lijek da zaboravim
to sto smo bili mi nije sudbina
lako me prevari laz sa usana


Hej da ti je znati
ljubav kad nestane kako srce pati
ne bi ova noc tako boljela
da te nisam ja ludo voljela
ne bi ova noc tako boljela
ja bih tebe voljela


Makadam
 
........

Glas ti nevidljiv,ko vetar goli.
Skruseno srce tebi se moli.

Ovsenim likom duh moj se hrani,
Zivotni druze,branicu znani.

Sunce na nebu u sjaju drema,
Istina vecna imena nema.

Kruni se pesak u satu snova,
Al' ti si zrna dodao nova.

Reci u njivi neznanoj nicu,
U kovilj-travi misli se sticu.

Kreposne ruke nebu se blize,
Na njima crkve zvuk-zidar dize.

Slatko je dusi tvoj cvet da gazi,
Na prvom snegu svoj trag da spazi.

Al' iznad svega krotkost je mila
Pocivsih vecno uz fijuk krila.

Sergej Jesenjin
 
Pozdrav svima

Za dobra stara vremena

Bilo je osam, na trgu cvijeca
Ja sam te cekao na kraju price
Tada si rekla: Mi necemo vise
Odmahnuh rukom, ma sto me se tice

Al' ne bi' ni Bogu priznao tada
Sve je moje u vodu palo
Sad mirno kazem, lagati necu
Onoga dana i vrijeme je stalo

Kako je dobro vidjeti te opet
Staviti ruke na tvoja ramena
Kao nekad poljubi me njezno
Za ona dobra, dobra, dobra stara vremena

Stvarno sam htio, vidjeti te opet
Sa istim smijehom, na usnama tvojim
Pricaj o kisi, o bilo cemu
Ne pricaj o sebi, jos toga se bojim

Neka sam proklet ako i danas
Postoji nacin, da objasnim sebe
Ne zelim nikog, i sve mi se cini
Da citav sam zivot volio tebe

Kako je dobro vidjeti te opet
Staviti ruke na tvoja ramena
Kao nekad poljubi me njezno
Za ona dobra, dobra, dobra stara vremena

Ma, bas je dobro vidjeti te opet
Staviti ruke na tvoja ramena
Kao nekad poljubi me njezno
Za ona dobra, dobra, dobra stara vremena


Jbt net mi jos ne radi, poludecu

Ajd drustvo 'vidimo' se
 
SVAKO PUTUJE ZA SEBE - Nikola Vranjkovic

Citav dan pored prozora,
gleda vetar mlad.
Ceka rec koja samo njemu znaci.
I njen korak lak k'o san,
isto k'o "volim te" zvuci "dobar dan".

Kvaka skripi pod prstima.
To je srecan zvuk.
Njena kosa je crvena kao sveza krv.
On svoje lice pretvara u osmeh koji jede bol.

"Pomozi mi da razumem,
koliko treba snage da pogledam u smrt.
Pomozi mi da razumem,
koliko treba snage da se pogledam."

Pogled tuzan ga ubija,
nemoc jos vise boli.
Za jos jedan sat bezbrizan ako treba dace sve,
a nema snagu ni za tren,
svako putuje za sebe.

Rekvijem nije muzika,
dugo kipi ta zver u njemu.
Ako je stvarno voli reci ce to deset puta.
"I... ja... obecavam...
necu jos umreti zbog tebe".
 

Back
Top