Penzionerski policijski čas
- Halo, zdravo komšo! Kako je ?
- Zdravo, komšija, eve neje lošo. Koje ima kod tebe ?
- Koje će, teja sam da te pitam, el može tvoj deda Sava malko kude mojeg deda Žive? Da popiju po kafu i da razmeniv lekčiki ? Došja bi' ja po njega s kola oko pola 6 jutre, pa do jedno 8h. Će budev unutra, neću gi puštam ni u avliju...
- Ne može! Kažnjen je, juče smo ga navatali da je iš'ja kude Stevu da kupi duvan.
- U j*bem ti...
- Pa da, ne znam koje da radim s njega više...
- Ni ja, i ovaj moj podivljaja. Ništa, će zovem Raška da vidim sas njega. S njegovu baba Vidu se ubavo druži, a i piju si isti lekčiki, takoj da...
- Ne vredi ti, i baba Vida je kažnjena, navataše gu kako ide preko baštu kud Milenu da meri pritisak!
- Auuu! Pa ona mi delovaše baš ko fino babče...
- Da, be komšo! Da ne veruješ kako su organizovani i koje su u stanju da uradiv. Treba gi se oduznu fiksni telefoni. Sva sreća te gi baba Bosa videla, pa ni brgo javila.
- Mmm da. A kojo je baba Bosa rabotila napolje?
- Ne znam, jošte gu ispituju. Neće da prizna!
- Lele, komšo, ja ne znam koje ćemo. Ne znam kude smo pogrešili...
- Ne znam be ni ja. Trebali smo toj po strogo, strože! Da gi pritisnemo čim su otišli u penziju!
- Plašim se da je kasno komšo, mlogo smo gi dopustili... Aj zdravo, komšo...
- Zdravo, komši...ček, ček, jaaooo, ene ga pa!
DEDOOO, OSTAVI TU BICIKLUUU !!! DRŽ GAAA SLAVICEE !!!...
