Sin mu je završio trogodišnju srednju školu i valja mu naći posao.
Kao što i svi rade, on će preko veze i to normalno preko kuma koji je nedavno postao ministar.
"Zdravo, kume, brate moj! Kako si ti? Kako je u ministarstvu?"
"Pa eto, raducka se pomalo, sad ću na Havaje malo na letovanje uskoro i tako... Ti?"
"Ma zovem te, muku mučim, sin mi završio srednju, pa nemam gde da ga zaposlim. Reko' mora zovnem kuma, a koga ću drugog! Je l' tako, kume?"
"Naravno, kume, naravno! Nemaš problem!"
"Pa šta imaš za njega, kume?"
"Vidi ovako, ja mogu da ga zaposlim kao poslanika, fin pos'o, samo treba da pritiska dugmiće, podiže ruku i sl. Nije težak poso, a dobro je plaćen. Imao bi platu 2000 evra!"
"Jao, nemoj, kume, mnogo mu je to, ja 'oću čovek od njega da bude, a ne neradnik. Je l' ima nešto drugo?"
"Pa... ima. Eto može da bude sekretar u mojoj partiji. Nije težak poso, samo treba papire neke da sređuje, prosleđuje i tako to... A platica 1500 evra! Šta kažeš, kume?!"
"Ma jok, bre, kume, nemoj... Mnogo mu je i to... Ja stvarno hoću da napravim čoveka od njega. Je l' ima drugo nešto...?"
"Mnogo si bre komplikovan čovek, kume moj. Ali, dobro, sredićemo nešto... Mogao bi da bude šef neki u preduzeću kod mog burazera. Tamo bi mu fino bilo, ne bi morao da radi mnogo, samo da kontroliše druge, a i to ne mora preterano. Platica, 1000 evra! Je l' može to?"
"Kume, bre, neću to za njega... 'oću bre da vidi šta je rad, šta je poso, da vidi kako sam se ja mučio da bi zaradio! Je l' ima nešto za njega, plata da bude tako 250 do 500 evra?!"
"Pa, znaš kako kume, ima... Ali mora da završi fakultet za to..."