Ne radi se o tome. Znam zašto sam citirala i nećemo sada laskanjem da izbegnemo moju misao
.
Poenta je u tome da mnogi odrastaju sa ne bas previše pohvala. Mnoge majke ili previše ističu seksualnost svojih ćerkica ili ih potmulo vređaju uz tobož opasku "da im sutra bude bolje". Sa kakvim kompasom lepote ili pak sa samopouzdanjem devojčice rastu? Potpuno pogrešnim. Ja sam odrastala da su svi lepi na svoj način i da danas mi je većina ljudi prijatnog izgleda. Ukus se uči.
Sa druge strane, majka moje prijateljice je stalno potencirala da su na izboru za miss ružnije od njene ćerke i da ima "najlepše dupence" od svih nas. Ta devojka je danas neprepoznatljiva od plastike jer sigurno misli da tako treba, da zadrži "dupence". I naravno da nijedan muškarac nije bio dobar jer nijedan nije baš shvatao da ima takav dar prirode kraj sebe.
Drugu drugaricu su stalno opominjali da je buca. Ona danas jedva da jede. I dalje je krupna.
Roditelji često nehotice decu ne prihvate već ih ili forsiraju ili ponižavaju. Nije retkost uopšte. Zato sam u dubini duše uvek za prirodu i stava da je priroda najlepši plastični hirurg jer je jedini koji nas voli kakve jesmo i ne ponižava da moramo da budemo nešto drugo da bismo vredele više. Moj stav, svakako.