Nadimci

MidHealer

Aktivan član
Poruka
1.194
Nadimak (ili više njih) ima skoro svako. Neki su uobičajeni za određena imena i/ili prezimena (Svetlana --> Ceca, Miodrag --> Mile, Dragan --> Gaga, Velimir --> Velja, itd).

Iza drugih nadimaka se skrivaju čitave priče i zanimljivi momenti, neki su izvođeni "preko četiri krivine".


Evo par primera iz moje okoline:

basten.png
mile2.png

Ime: Miodrag
Nadimak: Van Basten

Kako je nastao nadimak: Dotični Miodrag je dugo godina imao standardni nadimak, Mile, a među nama još i šatrovački Lemi... Sve do jednog dana, krajem 80'tih godina prošlog veka, kada je izvesni Miodrag Belodedić(i) zaigrao za C. Zvezdu. Odmah je počelko neobavezno vezivanje Lemija za Belodedića (isto ime, jel'da), sve dok dotični, jednog dana na utakmici Zvezde protiv ko zna koga već, nije izjavio/dreknuo "u bre, igra ovaj Belodedić kao Van Basten!". Nemaju, naravno, veze jedan sa drugim, jedan libero drugi centarfor :lol: Od tog momenta, Lemi je postao Lemi Van Basten, a posle smo to drastično skratili :mrgreen: na Van Basten.... :lol:




kiki.jpg


Ime: Jovan
Nadimak: Kiki

Kad smo bili klinci, možda smo imali, tako, 6-7 godina, našeg ortaka Jovana smo zvali samo tako, Jovan. A onda, jednog dana, je Jovan izneo u parkić gde smo se igrali i pikali fudbal kesicu "Kiki" bombona. Uzesmo mi po 1-2 bombone, a Jovan ostavi kesicu iza drveta koje je ujedno bilo i stativa. Kad je bilo podne, krenu keve da se deru ".... dolaaaziii odmaah kućiiii, ruuuučaaak", i mi se raziđosmo na klopu. Kad smo se, posle ručka, ponovo okupili u parkiću, krene odjednom Jovan da leleče "A jooooj nije mi tu Kiiiiiiiiiikiiiiiiiiiii, moj Kiiiiiiiiiiikiiiiiiiiiiii, ukrao mi neko Kiiiiiiiiiikiiiiiiiiiiiii...." :aaa: Dok smo bili na ručku, neko mu je pokupio onu kesicu sa preostalim "Kiki" bombonama - ali, kad imaš 6 godina, to je, jasno, tragedija svetskih razmera. I tako, epilog je jasan, ostade on "Kiki" za ceo život :mrgreen:



Ime: Jelena
Nadimak: Cuce

Kad je Jeca bila mala, svi su je tako i zvali. A onda je njen tata, kada je imala nekih 1-2 godine, počeo često da je zove "tatino sunce"... A ona je za njim ponavljala uvek samo "Cuceeee!" "Evo Cuceeee" :mazi: To i ne bi bilo poznato u našem društvu, da je, kad smo jednom bili na rođendanu kod nje kao klinci, njena keva nije "pohvalila" tom epizodom ;) Nju naravno živ blam pojeo, što je lepljenje nadimka samo ubrzalo :lol: I tako, naše Jelenče ostade Cuce (a ponekad bogami i Cucili) do dana današnjeg :)




Imate li i vi možda takve nadimke ili znate nekog sa nadimkom čije je nastajanje bilo zanimljivo, neverovatno, smešno, tužno, i na kraju krajeva interesantno?
 

Prilozi

  • mile.jpg
    mile.jpg
    59 KB · Pregleda: 17
Poslednja izmena:
imam i ja nadimak i ne smeta mi toliko, ali generalno baš onako gadno deluje kad se koriste, a uvek se koriste u deminutivu (Laki, Boki, Cuki...) A u tom moru nadimaka ubedljivo mi je najodratniji Gaga za ime Dragan. Sećam se kad je umro Dragan Nikolić, novinari su iz patetike stalno ponavljali to Gaga, valjda da bi izazvali neku veštačku prisnost... meni je to jadno, tipa čujem na ulici "Šteta za Gagu Nikolića, Gaga Nikolić umro", alo bre nije on Gaga nego Dragan, otkud sad taj trend.

Ali ubedljivo najjači mi je nadimak za ovog novog papu Frančeska što smo mi Srbi prisvojili od Hrvata. Umesto da ga zovemo Papa Frančesko ili Papa Francisko, mi ga zovemo "Papa Franja"
 
Poslednja izmena od moderatora:
Имам леп надимак који су ми пре петнаестак година наденули ђаци на основу неке ликуше из једне канадске серије, а најблесавије искуство у вези са надимцима ми је кад после више од годину дана забављања са дечком нисам знала његово право име јер му је надимак био скраћеница неког сасвим другог имена. Шокирао се кад је после толико дуге везе сазнао да му не знам име, а и ја са се шокирала кад см схватила да му не знам име. Једноставно се нисам сетила да га питам о томе годину и нешто пре тога и тако остала у незнању. Нико жив га није звао по имену па ни његови родитељи, ни баба и деда, ни брат.
 
Poslednja izmena:
Nadimcima se ljudskost dehumanizuje i nipodastava njegova licnost. Nadimcima se vulgarizuje i primitizuje ljudskog i bivstvovanost coveka.
 
Имам леп надимак који су ми пре петнаестак година наденули ђаци на основу неке ликуше из једне канадске серије, а најблесавије искуство у вези са надимцима ми је кад после више од годину дана забављања са дечком нисам знала његово право име јер му је надимак био скраћеница неког сасвим другог имена. Шокирао се кад је после толико дуге везе сазнао да му не знам име, а и ја са се шокирала кад см схватила да му не знам име. Једноставно се нисам сетила да га питам о томе годину и нешто пре тога и тако остала у незнању. Нико жив га није звао по имену па ни његови родитељи, ни баба и деда, ни брат.

Ha ha ha, primer moje najbolje prijateljice. Bila je sa tipom sto godina, "upoznala familiju", svi smo čoveka znali, Ivan...dok nisu pošli na more.... a u pasošu piše Milan! Samo što mrtva nije pala. Priča je besmislena, mama je htela da se zove Milan, tata je pijan prijavio Ivan.... i tako u dokumentima jedno, u kući i u životu svi ga zovu Ivane... Poenta je da smo je mesecima zezali da se se*sa sa čovekom, ni ime mu ne zna :)
 

Back
Top