Nada kao pokretač

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
9.597
in-the-photograph-a-person-stands-at-the_O0BAVVxCQDSnjXV_olpgnA_2oXH8qj0Q-Kx7lttJn7vYg.jpeg
Nada je onaj osećaj koji nam pomaže kada imamo probleme, poslovne, privatne, emotivne. Ona je pokretač koji nam daje snagu da prebrodimo teške situacije.

Osećaj nade se nekada rađa samostalno, a nekada je to odluka da verujemo u bolje sutra uprkos okolnostima. Možda je baš ta kombinacija osećaja i odluke ono što nam daje snagu da nastavimo dalje.

***

Da li je nada za vas više osećaj ili odluka?

Može li nada postojati i kada nema jasnih razloga za optimizam?

Da li vas nada više podstiče na akciju ili na strpljenje?

Koji su to mali znaci iz svakodnevnog života koji vam vraćaju nadu?


 
Pa jes poslednja umire,mislim da nema nazad ka boljitku covecanstva,prosto ce nas net i materijalna politika unistiti,sad sto se raduje neko licnim uspesima i ne vidi gde smo ok, treba da prozivi zivot sto bolje ali ne u zabludi kao mnogi
 
Nada je onaj osećaj koji nam pomaže kada imamo probleme, poslovne, privatne, emotivne. Ona je pokretač koji nam daje snagu da prebrodimo teške situacije.

Osećaj nade se nekada rađa samostalno, a nekada je to odluka da verujemo u bolje sutra uprkos okolnostima. Možda je baš ta kombinacija osećaja i odluke ono što nam daje snagu da nastavimo dalje.

***

Da li je nada za vas više osećaj ili odluka?

Može li nada postojati i kada nema jasnih razloga za optimizam?

Da li vas nada više podstiče na akciju ili na strpljenje?

Koji su to mali znaci iz svakodnevnog života koji vam vraćaju nadu?


Psi kad se vratim kuci,deca,suma,roditelji sve ovo ostalo ne vredi pomena
 
Iako sam umereni pesimista, verujem da je nada taj osećaj koji može da pomogne i u veoma teškim životnim situacijama.

Kada nestane nada, nestaju i volja i želja da se pokrenemo, učinimo svoj život boljim.
 
Da li je nada za vas više osećaj ili odluka?
Nada je jedna od najvecih zabluda i samozavaravanja, i cesto dovodi do tragicnih ishoda, tj ne treba se nadati vec treba realisticno sagledati situaciju (dobar savet je koristan) i na osnovu datih podataka napraviti nekakv plan i delovati, ako je cilj neostvariv onda naci neko alternativno resenje ili najbolju mogucu zamenu.
Po mom misljenju ohrabrivati ljude i davati im nadu gde sanse za pozitivno resenja nema jest medvedja usluga.
 
Nada je jedna od najvecih zabluda i samozavaravanja, i cesto dovodi do tragicnih ishoda, tj ne treba se nadati vec treba realisticno sagledati situaciju (dobar savet je koristan) i na osnovu datih podataka napraviti nekakv plan i delovati, ako je cilj neostvariv onda naci neko alternativno resenje ili najbolju mogucu zamenu.
Po mom misljenju ohrabrivati ljude i davati im nadu gde sanse za pozitivno resenja nema jest medvedja usluga.

Nada dovodi do tragičnih ishoda?
 
Vera je lepsa, konkretnija... ali recimo neverica ili beznadje, sta je gore? ja mislim beznadje je korak do propastoi, a iz neverica se valjda mozemo izvaditi verom. Nada je nekako apstraktna, cemu covek da se nada?
 
" Nadam se da ćemo se videti uskoro"- pišeš nekome SMS sa željom da ga vidiš.

" Naučila sam sve i nadam se da ću dobro proći na ispitu", kaže neki student svom kolegi ili koleginici.

Navela sam dva primera a ima ih mnogo.
sve to stoji, ali moje pitanje je sta je jace, kada si sigurnija, kada se nadas ili kada verujes kod ovih primera? opet ja petljam religiju ovde, ccc

recimo da verovatnocu mozemo precizno da izrazimo, a nadu ne mozemo
verujem 99% da sam polozio, ili paaa, tuc-muc, ja se nadam, ali ko zna da li cu zaista proci, nadam se da cu se provuci?
ili: osedeo nadajuci se...
 
sve to stoji, ali moje pitanje je sta je jace, kada si sigurnija, kada se nadas ili kada verujes kod ovih primera? opet ja petljam religiju ovde, ccc

recimo da verovatnocu mozemo precizno da izrazimo, a nadu ne mozemo
verujem 99% da sam polozio, ili paaa, tuc-muc, ja se nadam, ali ko zna da li cu zaista proci, nadam se da cu se provuci?
ili: osedeo nadajuci se...

Mislim da su ova pitanja više vezana za ptf "Filozofija" ili "Religija i duhovnost".
 
Nada i želja kao svetlost i tama



Kažu ljudi da je želja pokretač na akciju, i da u svetu ništa ne bi bilo stvoreno da nije bilo želje da se to ostvari.

Nije želja pokretač nego nagon za održanjem nas tera da se dokazujemo da smo vredni da svoje seme proširimo. Nagon za održanjem tera čoveka da radi, da ima za bolji telefon, kola ,kuću.. da se dokazuje kroz znanje, titule....Pa kad vidi da poštenim radom ne može onda ga njegov intelekt pokretan nagonom vara da krade da laže, otima.

Nagon preko intelekta prevari čoveka da ode u kockarnicu želeći brzu zaradu. Odvede ga u kafanu gde su konobarice i pevačice , jer nagon tera a intelekt vodi čoveka gde ima lakih žena da se poseje seme. Jadan čovek nije ni svestan zašto on to želi. On misli da ide tamo zato što mu je tamo lepo, zato što on to voli.
Želje priprodnog čoveka uvek u pozadini imaju nagon. Kada se želje ne ostvaruju onda počinje patnja.

Primećujemo da želje imaju svoju tamnu i svetlu stranu.
Kada se ostvare one u nama izazuvaju euforična oseđanja kojima nas intelekt nagrađuje za uspeh.
Ali kada se ne ostvaruju onda to u nama izaziva osećaj bezvrednosti, gneva, besa, ljutnje,...izaziva patnju.

Dok duhovnog čoveka ne pokreće nagon nego smisao koji nađe u nekoj ideji. Taj smisao posle izazove oduševljenje idejom i mi krećemo, ne sa željom da nešto uspemo, već sa nadom da ćemo nešto ostvariti.

Nada nigde ne žuri, može večno da čeka na ostvarenje, i stalno nas greje nekom tihom radošću. A želja traži da se što pre ostvari pa izaziva nervozu ako ne ide onako kako je zamišljeno.

Nada čini da život bude ispunjen radošću a želje mnogo češće izazivaju patnju nego euforiju. To je kao da ideš kroz tunel. Nada je ono svetlo na kraju tunela koje nas zove i mami, i dok smo na sredini puta sve nam je potaman.

A želje su one koje nas skreću sa sredine puta i teraju nas da udaramo u zidove, Kada udarimo levo tu su euforična osećanja sreće a kada udarimo u desni zid tunela tu je patnja da nam kaže da smo skrenuli sa životnog puta.

Nisu želje te koje su vodile duhovne ljude na putu progresa, Nego su duhovni ljudi uspevali da u svojim umovima rode ideje koje su u njima izazivale oduševljenje smislom, i oni su ti koji su doneli progres vođeni nadom. A inteligentni ljudi vođeni nagonima su ih sledili videći dobro koje su ovi iznedrili. Nisu intelektualci doneli progres nego razumni ljudi sposobni da rode nove ideje

Tako želje ima prirodni čovek a nadu gaji duhovni čovek. Želje pripadaju svetu tame a Nade kao njihova suprotnost svetu svetlosti.
 
Poslednja izmena:
očaj umire, dolazi nada
on je pita da li je došla da mu pomogne

Ne, došla sam da umrem sa tobom
zato se kaze da nada umire poslednja, ali vera je besmrtna
... ili neka se ljudi drze one: vera, nada, ljubav [ne, nije politicka stranka, vec citat ap. PAVLA]
To znači da ne treba da se nadamo?
ne, nego ovako, pazi:
ja cesto pitam ljude: jel verujes ti u to zaista kao sto tvrdis, a nikad necu pitati isto da li se zaista nada, nego cu mu odobravati nadu, necu sumnjati da se zaista nada
treba se nadati, a vera... tu se vec lome koplja

vera >nada> ljubav gde je nada tacno u sredini, ne da bih zagovarao religiju i apostola, nego tako jeste, moras da znas gde je nada, gde se tacno nalazi, a sve 3 stavke iz niza su vazne, samo je vera prva

i zanimljivo je i ovo da za sva 3 pojma postoje zenska imena vlastita
 
Poslednja izmena:
Želje su kao sunce u leto, kada se ispune izazivaju euforična osećanja, burna, jaka, ali kada se ne ispune izazivaju gnev nezadovoljstvo, ljuitnju, bes...
A neispunjena želja zna da bude i kao sunce zimi, hladno, obojeno hladnim osećanjima poput neuspeha, nedostatka smisla, bezvrednosti
Dok je nada kao sunce u proleće, nit ti je hladno nit toplo nego onako potaman. Pa je i ne primećuješ.
Nada i ako se ne ispuni ne izaziva nezadovoljstvo, počne da se nada nečem novom, nađe neki novi smisao, neku novu ljubav.
Vera nada i ljubav čine život.
A zablude, želje i mržnja su svojstvene onima koji žive smrt.
 

Back
Top