Nacionalnost- muka pregolema

Mrkalj:
Brkaš pojmove. Mada, gotovo je izvěsno da će prě proći vrěme onih nacija koje (po)slušaju tebe.

Ono što ne uviđaš jeste momenat nestanka nacija; ako nestaju, moraju sve nestati odjednom, a to je nemoguće. Inače, one koje propadaju postaju poligon za širenje i jačanje onih koje nisu propale. (Cion-imperijalizam (globalizam) je u svoje kvaziintelektualno smeće kadar da uvuče samo takve površnjake i šalabajzere kao što si ti. :bye:)

Breakup_of_Yugoslavia.gif


Koja nacija u Evropi propada dok istovrěmeno jačaju mini-nacije oko nje? (Věruj, tvoja pomoć, Istrěbljivaču, nije nam potrěbna da propadnemo kao nacija.)

O tome šta će nas snaći u slědećih 10 godina možeš da pročitaš ovde: http://p104.ezboard.com/fistorijabalkanafrm15.showMessageRange?topicID=598.topic
(Potrěbno je odvojiti dva popodneva.)
Kliknite za proširenje...


A ja tebe kao pripadnika srpske nacije pitam:
Da li bi bio spreman da pogines da bi sprecio cepanje Vojvodine?

Oni Srbi sto su 1914, ratovali i presli Albaniju i Krf - imali su zuljevite ruke, navikli su na tezak rad i muku od detinjstva, a nisu bas ni imali realnu predstavu o Evropi i svetu, poznavali su samo sopstveno selo i par sela okolo. Jel pisao Arcibald Rajs da se srpska elita razbezala po inostranstvu cim je rat poceo? Ko je ratovao 90-tih? Opet lumpenproleterijat, sirotinja iz najnizih drustvenih slojeva i bosanski seljaci.

Danas, svi gradjani Srbije imaju pristojan zivotni standard, podizu kredite, kupuju stanove i automobile, niko od njih i ne pomislja da brani naciju, osim eventualno verbalno. Proslo je vreme ratova i nacionalizama. Sta god mislili o tome ti i onaj debeljko u haskom pritvoru sto ne ume da izgovori slovo R.
 
čvrsnica:
mislio sam na cjelokupnu situaciju,odnosno na to da nekim slucajem nije bilo turaka i pomjeranja pravoslavnog stanovnistva na zapad.

po mom misljenju to bi bez dileme bila ikavska stokavica,ili neki blazi oblik ikavice,scakavica i kajkavica nikako.iznenadjen sam kolika je upotreba ikavice bila kod muslimana sve donedavno...to je vec pitanje islamiziranog stanovnistva,poglavito hrvata
Kliknite za proširenje...

Ove dijalekatske karte ne vrijede puno ni sada, a ni onda kad su rađene, jer su dijalektolozi proširivali i sužavali područja kako im se htjelo.

No, po znalcima, hrvatski bi bio onaj koji je bio jak u 1400-oj (dakle, stanje jezika u 1400.-oj, okruglo). Po Brozoviću ( http://www.superknjizara.hr/index.php?content=&page=knjiga&id_knjiga=26326 ), ai njekim drugima, to bi bio čakavsko-crkvenoslavenski amalgam (dočetci na -l (pisal,..), "čto" za "quid".) Za 150 godina kasniji primjer, to bi bilo slično jeziku Hanibala Lucića:

http://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Luci2.htm
 
Treba samo pogledati poklic nasih nacionalista:

"Србија је вечна док су јој деца верна"

:roll:
Sto znaci da i same patriJote shvataju da ce nacije nestati kada vise niko ne bude bio spreman da polozi zivot na oltar domovine ili pogine zarad "uzvisenih" ciljeva. Tehnologija napreduje, nema vise uzvisenih ciljeva, glavni cilj je ziveti zivot dostojan coveka, sto znaci da zovot ne moze da ceka i da zivot od nas zavisi i nije za bacanje, vazniji je ljudski zivot od nekakvog svetog tla Kosova. Pogledati anketu:

Ако би Србија имала јаку армију, бисте ли ослобађали Косово?
http://forum.krstarica.com/threads/254405


Nacije izumiru.
 
Urvan Hroboatos:
Ove dijalekatske karte ne vrijede puno ni sada, a ni onda kad su rađene, jer su dijalektolozi proširivali i sužavali područja kako im se htjelo.

No, po znalcima, hrvatski bi bio onaj koji je bio jak u 1400-oj (dakle, stanje jezika u 1400.-oj, okruglo). Po Brozoviću ( http://www.superknjizara.hr/index.php?content=&page=knjiga&id_knjiga=26326 ), ai njekim drugima, to bi bio čakavsko-crkvenoslavenski amalgam (dočetci na -l (pisal,..), "čto" za "quid".) Za 150 godina kasniji primjer, to bi bilo slično jeziku Hanibala Lucića:

http://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Luci2.htm
Kliknite za proširenje...

problem je sto ta cakavica i nije bila bas nesto rasirena u unutrasnjosti zemlje.moguce je da bi bila izabrana za sluzbeni hrvatski jezik.isti slucaj sa ijekavicom,koja je bila najmanje zastupljena medju hrvatskim zivljem,pa na kraju izabrana za standard
 
čvrsnica:
problem je sto ta cakavica i nije bila bas nesto rasirena u unutrasnjosti zemlje.moguce je da bi bila izabrana za sluzbeni hrvatski jezik.isti slucaj sa ijekavicom,koja je bila najmanje zastupljena medju hrvatskim zivljem,pa na kraju izabrana za standard
Kliknite za proširenje...

Čakavština je bila rasprostranjena u području u kojem govorim oko 1400. To je bio dominantan govor Šibenika, Zadra, Splita, Like, Bihaća, područja do Banja Luke, Istre, oko Karlovca itd. Dakle- pkrivala je srednju i sjevernu Dalmaciju, sadašnja područja Like, Korduna i Pokuplja, zapadnu Bosnu (Bihać-Banja Luka), te sadašnje vukojebine Glamoča i Drvara itd.

Imala je ugled i tako što su u njoj napisana najstarija-ne sva- djela, od Vinodolskog zakonika 1288, Šibenske molitve iz 1350-ih, Bernardinov lekcionar 1495. (dobro, to je kasnije, kao i umjetnička književnost Zadra, Splita, Hvara, Korčule,---Zoranić, Lucić, Hektorović, Marulić,..). Većinom su- ne isključivo- čakavski vjerski tekstovi na glagoljici, dio na latinici.

http://www.croatianhistory.net/etf/likka.html

http://hr.wikipedia.org/wiki/Čakavsko_narječje#Knji.C5.BEevnost

http://hr.wikisource.org/wiki/Šibenska_molitva

Svi ti elementi:

*rasprostranjenost

*poraba u crkvi

*umjetnički ugled

*zračenje iz gradova

čini vjerojatnim da bi čakavsko-crkvenoslavenski amalgam (ne čista, narodna čakavština, sjeverna ili južna), pisan na glagoljici- manje vjerojatno na latinici- postao hrvatski jezik.

Štokavština, i ikavska i jekavska, bila je u povojima i jezik bez tradicije, izražajnosti, i rasprostranjen u nepismenoj Bosni boguizaleđa. Ona je, štokavska ikavica najvjerojatnije, mogla postati bosanski jezik na području sadanjih Sarajeva, Jajca, Zenice, eventualno Tuzle, Mostara,..
 
Urvan Hroboatos:
Čakavština je bila rasprostranjena u području u kojem govorim oko 1400. To je bio dominantan govor Šibenika, Zadra, Splita, Like, Bihaća, područja do Banja Luke, Istre, oko Karlovca itd. Dakle- pkrivala je srednju i sjevernu Dalmaciju, sadašnja područja Like, Korduna i Pokuplja, zapadnu Bosnu (Bihać-Banja Luka), te sadašnje vukojebine Glamoča i Drvara itd.

Imala je ugled i tako što su u njoj napisana najstarija-ne sva- djela, od Vinodolskog zakonika 1288, Šibenske molitve iz 1350-ih, Bernardinov lekcionar 1495. (dobro, to je kasnije, kao i umjetnička književnost Zadra, Splita, Hvara, Korčule,---Zoranić, Lucić, Hektorović, Marulić,..). Većinom su- ne isključivo- čakavski vjerski tekstovi na glagoljici, dio na latinici.

http://www.croatianhistory.net/etf/likka.html

http://hr.wikipedia.org/wiki/Čakavsko_narječje#Knji.C5.BEevnost

http://hr.wikisource.org/wiki/Šibenska_molitva

Svi ti elementi:

*rasprostranjenost

*poraba u crkvi

*umjetnički ugled

*zračenje iz gradova

čini vjerojatnim da bi čakavsko-crkvenoslavenski amalgam (ne čista, narodna čakavština, sjeverna ili južna), pisan na glagoljici- manje vjerojatno na latinici- postao hrvatski jezik.

Štokavština, i ikavska i jekavska, bila je u povojima i jezik bez tradicije, izražajnosti, i rasprostranjen u nepismenoj Bosni boguizaleđa. Ona je, štokavska ikavica najvjerojatnije, mogla postati bosanski jezik na području sadanjih Sarajeva, Jajca, Zenice, eventualno Tuzle, Mostara,..
Kliknite za proširenje...

stokavstina i ikavstina jezici bez tradicije :think:

malo si preskocio mensecini.na kojem su dijalektu pisani mnogi dokumenti kako bosanskih,hercegovackih,tako i hrvatskih velikasa? ili pokusavas na brzinu sve presvuc cakavicom...... i prije 1400
 
čvrsnica:
stokavstina i ikavstina jezici bez tradicije :think:

malo si preskocio mensecini.na kojem su dijalektu pisani mnogi dokumenti kako bosanskih,hercegovackih,tako i hrvatskih velikasa? ili pokusavas na brzinu sve presvuc cakavicom...... i prije 1400
Kliknite za proširenje...

Ako se misli na povelje koje je izdao Čremošnik, a prije Miklošič u svojem "đuture" izdanju "Monumenta Serbica", stavivši tu i povelje Bosne, Dubrovnika, te Srbije i Kosova itd.- to je oskudno.

Da stvari budu jasne.

Na čakavštini ili na čakavsko-crkvenoslavenskom s predominacijom narodnoga govora, do 1400. (može i 1500., stanje je ionako bilo rahlo s Turcima), postoji obilje pravnih, vjerskopoučnih i književnih tekstova (Reed i zakon zadarskih dominikanki 1345., Žića svetih otaca oko 1350, Bernardinov lekcionar 1495., Zadarski lekcionar oko 1400, Korčulanski lekcionar,..., pravni tekstovi iz Senja, Vinodola, Istre, Poljica,...).

http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_srednjovjekovna_književnost

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac281.nsf/AllWebDocs/JEZIKOSLOVLJE

http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/Malic+Na+izvorima

Na štokavštini je do 1400 napisano jedva nešto malo povelja plus Vatikanski hrvatski molitvenij oko 1400. Do 1500. ima više povelja, Akademijin molitvenik i pojava Ranjinina zbornika.

Naravno, ima sva sila tekstova na crkvenoslavenskom, no to se ne broji.
Do 1400, a još više do 1500, čakavština je brojem, važnošću i kakvoćom tekstova daleko premašivala štokavštinu.
Vidjeti, osim književnosti, i Codex diplomaticus regni Cr., Sl, Dal., te Đuro Šurmin: Spomenici hrvatski

Tek je sa zamiranjem te produkcije oko 1600 i dalje, a širenjem štokavske pismenosti u Dubrovniku i Bosni (Divković 1611. itd.), štokavština ostala bez konkurencije. Do 1400 ili 1500 bila je praktički čobanski jezik u usporedbi s čakavštinom.

Valja naglasiti da se i od čakavštine onda- 1400- baš i niej jako razlikovala, jer su čakavska djela bila isto "čtokavska", a nije bilo (još) upisivanih glasovnih promjena (grozdje-grožđe, bratja-braća,..) koja bi jasnija razdijelila čakavštinu od štokavštine.
 
Urvan Hroboatos:
Ako se misli na povelje koje je izdao Čremošnik, a prije Miklošič u svojem "đuture" izdanju "Monumenta Serbica", stavivši tu i povelje Bosne, Dubrovnika, te Srbije i Kosova itd.- to je oskudno.

Da stvari budu jasne.

Na čakavštini ili na čakavsko-crkvenoslavenskom s predominacijom narodnoga govora, do 1400. (može i 1500., stanje je ionako bilo rahlo s Turcima), postoji obilje pravnih, vjerskopoučnih i književnih tekstova (Reed i zakon zadarskih dominikanki 1345., Žića svetih otaca oko 1350, Bernardinov lekcionar 1495., Zadarski lekcionar oko 1400, Korčulanski lekcionar,..., pravni tekstovi iz Senja, Vinodola, Istre, Poljica,...).

http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_srednjovjekovna_književnost

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac281.nsf/AllWebDocs/JEZIKOSLOVLJE

http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/Malic+Na+izvorima

Na štokavštini je do 1400 napisano jedva nešto malo povelja plus Vatikanski hrvatski molitvenij oko 1400. Do 1500. ima više povelja, Akademijin molitvenik i pojava Ranjinina zbornika.

Naravno, ima sva sila tekstova na crkvenoslavenskom, no to se ne broji.
Do 1400, a još više do 1500, čakavština je brojem, važnošću i kakvoćom tekstova daleko premašivala štokavštinu.
Vidjeti, osim književnosti, i Codex diplomaticus regni Cr., Sl, Dal., te Đuro Šurmin: Spomenici hrvatski

Tek je sa zamiranjem te produkcije oko 1600 i dalje, a širenjem štokavske pismenosti u Dubrovniku i Bosni (Divković 1611. itd.), štokavština ostala bez konkurencije. Do 1400 ili 1500 bila je praktički čobanski jezik u usporedbi s čakavštinom.

Valja naglasiti da se i od čakavštine onda- 1400- baš i niej jako razlikovala, jer su čakavska djela bila isto "čtokavska", a nije bilo (još) upisivanih glasovnih promjena (grozdje-grožđe, bratja-braća,..) koja bi jasnija razdijelila čakavštinu od štokavštine.
Kliknite za proširenje...

neko svjetski priznato stvaralacko dijelo tipa hasanaginice,izvorno napisana na ikavici da nazivas smecem,govori dovoljno o tvoj vlastitom profilu
 
Bogart:
Чврснице... Овде причамо о хипотетичкој ситуацији у којој није било Турака. Самим тим не би било ни Хасан-аге, ни Хасанагинице.
Kliknite za proširenje...

e Bogarte i ti ga otjera u krajnost,zar ne vidis da se svadjam sa covjekom :mrgreen:

kad sam govorio o jeziku na kojemu su pisane povelje bosanskih,herecegovackih i hrvatskih velikasa nisam bio hipotetican,dakle neposredno prije turaka
 
čvrsnica:
neko svjetski priznato stvaralacko dijelo tipa hasanaginice,izvorno napisana na ikavici da nazivas smecem,govori dovoljno o tvoj vlastitom profilu
Kliknite za proširenje...

? Malo škole ne bi nedostajalo.
Zapravo, ako nije zadiranje u intimu- s kim ja pričam ?
Da ne pitam privatne stvari, samo mali test:

1. koliko sve skupa-okvirno- obasežu stranice u "Monumenata Serbica", 1964. (prijetisak), a tiču se Bosne i Huma i Dubrovnika:

a) 100 stranica

c) 200 stranica

c) 300 stranica

2. Koliko obaseže Zadarski lekcionar, Ranjinin (štokavski), Korčulanski, Bernardinov,..

a) 100

2) 200

3) 300

http://www.forum.hr/showpost.php?p=13625055&postcount=9

http://www.glas-koncila.hr/feljton_hrvatska_knjizevnost_srednji_vijek.html?news_ID=5895

http://knjiznica.hazu.hr/WebCgi.exe?Tip=Listic&Jbmg=020156&Baza=1

...

Obrađuje se za Rječnik starohrvatskog jezika, do 1450-1500:
http://www.ihjj.hr/projekti-5.html u kojem je čakavština nekih blizu 60-70% materijala.

Osim tog- kakve veze tu imaju Turci i Hasanaginica. Koja je, usput, recitirana na čakavštini:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Rekli_su_o_hrvatskom_jeziku
..Morao bih napisati, ako ne već knjigu a ono barem studiju, kad bih mogao, o hrvatskoj literaturi, a i o hrvatskom jeziku i odnosu spram Vuka. »Vuk i Hrvati«! Da konačno tu legendu skinem bar što se mene tiče, da se vidi kako nisam bio antivukovac, ali da neke stvari ipak kažem. Vuk je, nesumnjivo, bio genijalan poznavalac jezika.

Rođen u Tršiću, imao je izvanredno dobro uho za svoj govor i to je registrirao, što je bez sumnje izvanredno pozitivno, ali otkud bi on bio uzor za jezik svih naroda koji nisu Srbi. Uzmite jezik Hrvata, počev od Istarskog razvoda iz trinaestog stoljeća do crkvene igre oko velikog tjedna (muka Kristova) gdje ima dvanaest ili četrnaest igara s različitih naših otoka, preko dubrovačkih spisatelja koji su štokavski pisali pa do Kačića, zatim do puta Fortisovog po Dalmaciji nakon kojeg on prvi put objavljuje Hasanaginicu. Objavljuje na talijanskom 1774. u Veneciji Hasanaginicu prema Bajamontiju koji mu je recitirao u čakavštini. Dakle, čakavski nije Vukov jezik, i kad uzmete barokne pisce koji su ovdje pisali, i Antuna Kanižlića i Matiju Petra Katančića i Vida Došena naročito, a dakako još i kajkavce iz osamnaestoga stoljeća - što oni da uče od Vuka? Hrvati govore i pišu jezikom kojim govore i pišu, pišu hrvatskim jezikom. I najedanput se nameće teza da je Vuk naučio Hrvate pisati. Hrvati »ne znaju pisati«. A koga vraga i kojim jezikom pišu!? Uzmete li Katančićev prijevod Svetog pisma, postumno štampan u Budimu tridesetih godina prošlog stoljeća, pa ga usporedite s prijevodom Vukova Novog zavjeta, a Vuk je više od deceniju i pol kasnije rođen, onda vidite da je Katančić teolog po struci i da piše svojim hrvatskim, stopercentno klasično hrvatskim, i tko bi i zašto bi sad od Vuka morao učiti jezik? Maretić i Vuk! Vukove hrvatske gramatike nema, hrvatsku gramatiku nije nitko napisao, ne govorim o hrvatskim vukovcima, i čovjek konačno na kraju puta dolazi do toga da se ne mogu negirati fakta. Koji je to bog, kakva je to politika?! To je politika Aleksandra Belića ili, još prije, Jovana Cvijića. Gorštaci silaze i spuštaju se u doline i osvajaju zemlju."

Miroslav Krleža, 1981, u Enes Čengić: »S Krležom iz dana u dan«, sv. IV., str. 209-210
Kliknite za proširenje...
 
Urvan Hroboatos:
? Malo škole ne bi nedostajalo.
Zapravo, ako nije zadiranje u intimu- s kim ja pričam ?
Da ne pitam privatne stvari, samo mali test:

1. koliko sve skupa-okvirno- obasežu stranice u "Monumenata Serbica", 1964. (prijetisak), a tiču se Bosne i Huma i Dubrovnika:

a) 100 stranica

c) 200 stranica

c) 300 stranica

2. Koliko obaseže Zadarski lekcionar, Ranjinin (štokavski), Korčulanski, Bernardinov,..

a) 100

2) 200

3) 300

http://www.forum.hr/showpost.php?p=13625055&postcount=9

http://www.glas-koncila.hr/feljton_hrvatska_knjizevnost_srednji_vijek.html?news_ID=5895

http://knjiznica.hazu.hr/WebCgi.exe?Tip=Listic&Jbmg=020156&Baza=1

...

Obrađuje se za Rječnik starohrvatskog jezika, do 1450-1500:
http://www.ihjj.hr/projekti-5.html u kojem je čakavština nekih blizu 60-70% materijala.

Osim tog- kakve veze tu imaju Turci i Hasanaginica. Koja je, usput, recitirana na čakavštini:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Rekli_su_o_hrvatskom_jeziku
Kliknite za proširenje...

bravo tamilski tigre! mislis da ti treba skola kad se radi o razaznavanju potenciranja jednog dijalekta i minimaliziranju drugog do te mjere da ga nazivas malte ne smecem?

nisi rijesio sa sobom,a ne samnom
 
Urvan Hroboatos:
Vidim da se javlja tema nacionalne pripadnosti ove ili one osobe. Stoga, nekoliko reminiscencija (sad imam malo više vrjemena jer sam dokončao poslić koji me davio dosta dugo- no to ne znači da ću visjeti ovdje do u beskraj).

1. nije neobično da se pojedine osobe drže pripadnicima dvaju kultura. Šteta, zaboravio sam mu ime (našao sam taj primjer u Žmegačevoj knjizi "Od Bacha do Bauhausa", http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/zmegacodbacha )- neki je pjesnik iz 13. ili 14. stoljeća, trubadur, smatran pripadnikom njemačke i nizozemske kulture, jer nema kriterija, jezičnoga ni etničkoga ni povijesnoga, po kojem bi bio baš Nijemac ili baš Nizozemac.

2. u slučaju južnoslavenskih naroda, razdjelnica je u tri činitelja:

* konfesija

* jezik (ne nužno književni, nego više običan vernakular)

* nacionalne tradicije

Ne ću o Crnogorcima koji zamućuju sliku, nego o jasno opisanim situacijama: konfesija je odijelila Srbe od Hrvata i Muslimana/Bošnjaka, a jezik od Bugara, Grka i Makedonaca. Kod Hrvata, konfesija od Srba i Muslimana, a jezik od Mađara, Nijemaca, Talijana, te jezik i tradicije od Slovenaca. Kod Muslimana jezik od Albanaca itd.

U doba nacionalnoga buđenja, 19. st., pa u 20. st. zbog više činitelja, neki su inokonfesionali pojedinci postali pripadnicima "drugih" nacija- to je bio čest slučaj kod BH Muslimana. No jasno je da se radilo o pripadnicima inteligencije koji se možda i jesu iskreno osjećali XYZ, no narod to nije. I kad je dozrelo vrijeme- sva je inteligencija Bh Muslimana otišla u Bošnjake, i gotova priča.

O ostalim stvarima koje su eventualno sporne, kasnije, no ako i postoje dubioze kod pojedinaca, to je zbog, moje je mišljenje, indoktrinacije ili nerazumijevanja osnovnih značajki fenomena nacionalnoga.
Kliknite za proširenje...

Pratim temu, a kao laik uzdržavao sam se da pišem. Sad reagujem jer mi jedna stvar nije jasna: Da li si ti ikad putovao Jugoslavijom dok je postojala?
Svako ko je to učinio zna da su u Hercegovini i Srbi i Hrvati govorili jednim dijalektom, da se taj govor razlikovao od govora kojim su govorili i Srbi i Hrvati u Lici i Gorskom Kotaru, a i od govora kojim su govorili Srbi i Hrvati u zapadnoj Slavoniji (pominjem krajeve gde su Srbi i Hrvati u većem broju živeli na istom prostoru). Takodje se zna da su narodne nošnje bile sličnije nošnjama drugog naroda iz istog kraja, nego nošnjama istog naroda iz drugog kraja. Običaji isto, bajke i narodna predanja - opet isto.
Jedino su Zagorci i Vranjanci govorili dijalektima koje nisu koristili pripadnici onog drugog naroda.
To su jednostavne i očite činjenice koje ne može promeniti citat ni iz kakve knjige ne znam kakvog "stručnjaka".
Činjenica je da se u Hrvatskoj od 1990. na silu u jezik uvode novi termini i izrazi, činjenica je da su spikeri na HTV imali probleme sa učenjem istih. Ali je činjenica da jedan jezik karakterišu ne izrazi, nego gramatika i pravopis, a to već nije tako lako promeniti.
Kao što vi na osnovu izraza kao "milokliz" i "zrakomlat" pokušavate dokazati postojanje Hrvatskog jezika (kao jednog bitnog pokazatelja potpune odvojenosti Hrvatske nacije i nespojivosti sa Srpskom nacijom), tako i svaki žargon u nekom gradu može biti proglašen za posebni jezik, pa uz Hrvatski slobodno možemo dodati i Dorćolski i Zemunski (sa Munzekonza dijalektom).
Svaka čast svakom ovde citiranom uvaženom naučniku, ali je činjenica da Slavonac iz Petrovog sela sasvim dobro razume Mačvanina iz Bogatića, a da ni jedan od njih ne razume ni 50% onoga što pričaju neki Vranjanac ili neki Zagorac - jer oni pričaju dijalektima.
Ali dobro, ako je vama Hrvatima toliko bitno da budete nešto drugo, neka vam. Samo ne vidim odakle ta potreba da i nas ubediš da nebo nije plavo.
Imaj ti svoju istinu, ja imam oči i uši.
 
ggolub:
Pratim temu, a kao laik uzdržavao sam se da pišem. Sad reagujem jer mi jedna stvar nije jasna: Da li si ti ikad putovao Jugoslavijom dok je postojala?
Svako ko je to učinio zna da su u Hercegovini i Srbi i Hrvati govorili jednim dijalektom, da se taj govor razlikovao od govora kojim su govorili i Srbi i Hrvati u Lici i Gorskom Kotaru, a i od govora kojim su govorili Srbi i Hrvati u zapadnoj Slavoniji (pominjem krajeve gde su Srbi i Hrvati u većem broju živeli na istom prostoru). Takodje se zna da su narodne nošnje bile sličnije nošnjama drugog naroda iz istog kraja, nego nošnjama istog naroda iz drugog kraja. Običaji isto, bajke i narodna predanja - opet isto.
Jedino su Zagorci i Vranjanci govorili dijalektima koje nisu koristili pripadnici onog drugog naroda.
To su jednostavne i očite činjenice koje ne može promeniti citat ni iz kakve knjige ne znam kakvog "stručnjaka".
Činjenica je da se u Hrvatskoj od 1990. na silu u jezik uvode novi termini i izrazi, činjenica je da su spikeri na HTV imali probleme sa učenjem istih. Ali je činjenica da jedan jezik karakterišu ne izrazi, nego gramatika i pravopis, a to već nije tako lako promeniti.
Kao što vi na osnovu izraza kao "milokliz" i "zrakomlat" pokušavate dokazati postojanje Hrvatskog jezika (kao jednog bitnog pokazatelja potpune odvojenosti Hrvatske nacije i nespojivosti sa Srpskom nacijom), tako i svaki žargon u nekom gradu može biti proglašen za posebni jezik, pa uz Hrvatski slobodno možemo dodati i Dorćolski i Zemunski (sa Munzekonza dijalektom).
Svaka čast svakom ovde citiranom uvaženom naučniku, ali je činjenica da Slavonac iz Petrovog sela sasvim dobro razume Mačvanina iz Bogatića, a da ni jedan od njih ne razume ni 50% onoga što pričaju neki Vranjanac ili neki Zagorac - jer oni pričaju dijalektima.
Ali dobro, ako je vama Hrvatima toliko bitno da budete nešto drugo, neka vam. Samo ne vidim odakle ta potreba da i nas ubediš da nebo nije plavo.
Imaj ti svoju istinu, ja imam oči i uši.
Kliknite za proširenje...

ne znam kojom si ti jugoslavijom putovao ali u hercegovini jedina stvar koja je vezala hrvate i srbe je ijekavica koja je uvedena za standardni hrvatski jezik.to si mogao cuti iskljucivo u urbanim sredinama,a ako si se zaputio bilo gdje drugo uocio bi razliku za pocetak u dijalektu.

druga netocna stvar.razlika u govoru izmedju hrvata u hercegovini i u lici ili slavoniji nije toliko drasticna jer se u vecini slucajeva radi samo o blazem izgovoru jednog te istog dijalekta.naime migracije stanovnistva iz hercegovine su bile gotovo konstante.da ne davim detaljima navest cu samo bunjevce kao primjer,koji su dobrom vecinom ocuvali svoj govor,ne stopivsi se u tolikoj mjeri sa ijekavcima ili ekavcima.po mojoj procjeni blizu polovine hrvata slavonaca cine pretci iz hercegovine,naseljeni zadnjim valom poslje II.sv
 
čvrsnica:
nacija bosne bi postojala ali u daleko manjoj mjeri u odnosu na onu kakvom je ti vjerovatno zamisljas

da je opstala,na bosnu bi bio vrsen velik pritisak sa hrvatske strane.u kolikoj mjeri bi ona to mogla izdrzati ostaje upitno.prirodne granice prema bosni hrvatska nije imala,kao sto je srbiji drina ili planinski lanci,a sama etnoloska slicnost stanovnistva u bosni i hrvatskoj samo bi ubrzala proces alimilacije bosanaca,kao i ista katolicka vjera
Kliknite za proširenje...

Zamišljam Bosansku Naciju koju čine protestanti, sa srpskom pravoslavnom manjinom na istoku u Podrinju, i onima koji su katolici kako prihvataju hrvatski identitet (mada ostaje upitno onda, je li bi Pravoslavlje toliko bilo tada usađenjo u Srpstvo isto...).

Kako misliš planinski lanci? Nije? A nije li dosta ucrtana sama regija geografska Bosna?

Etnološka sličnost Bosne je sa Hrvatskom, ali i sa Srbijom, itd...i ne zaboravi o kom vremenu govoriš, o vremenu kada su svi Sloveni (barem južni) slični toliko da ih možemo smatrati domalo jednim narodom...

Asimilacija Bosanaca u Hrvate? Hm, pa to bi bilo jedino moguće ako bi Hrvatska uključila nju u potpunosti u sebe, u šta sumnjam da bi se desilo. Vatrenost, snaga i junaštvo srednjovjekovnih Bošnjana je ogromno, i uvijek potcjenjivano u povijesti (mislim na nešto kao Crnogorce, znači ratovanje prvenstveno na svom tlu, bez ambicija za dalje širenje).

A što se tiče vjere - pa i pravoslavnih je bilo više od katolika. Katolici se nisu ni mogli održati u samoj Bosni ako se sjećaš, već je Bosanska episkopija morala postojati u Slavoniji (!). Ne znam na koje stanovništvo misliš, ali katolika je bilo vrlo malo.
 
čvrsnica:
ne znam kojom si ti jugoslavijom putovao ali u hercegovini jedina stvar koja je vezala hrvate i srbe je ijekavica koja je uvedena za standardni hrvatski jezik.to si mogao cuti iskljucivo u urbanim sredinama,a ako si se zaputio bilo gdje drugo uocio bi razliku za pocetak u dijalektu.

druga netocna stvar.razlika u govoru izmedju hrvata u hercegovini i u lici ili slavoniji nije toliko drasticna jer se u vecini slucajeva radi samo o blazem izgovoru jednog te istog dijalekta.naime migracije stanovnistva iz hercegovine su bile gotovo konstante.da ne davim detaljima navest cu samo bunjevce kao primjer,koji su dobrom vecinom ocuvali svoj govor,ne stopivsi se u tolikoj mjeri sa ijekavcima ili ekavcima.po mojoj procjeni blizu polovine hrvata slavonaca cine pretci iz hercegovine,naseljeni zadnjim valom poslje II.sv
Kliknite za proširenje...

Opet ista priča...
U kom je to dijalektu razlika izmedju Srba i Hrvata u Hercegovini? I zašto komentarišeš kako nije velika razlika u govoru Hrvata u Lici, Slavoniji i Hercegovini, što je u celoj priči sporedno, a ne komentarišeš moju tvrdnju (i opštepoznatu stvar) da nema razlike u govoru Srba i Hrvata na tom području, dok i te kako ima razlike u govoru Hrvata iz gorepomenutih krajeva i Hrvata iz Zagorja.
Samo nemoj i ti sada da kreneš da citiraš hronike ko zna čije, nego odgovori na jednostavna pitanja: Kojim jezikom nas dvoje sad komuniciramo i da li bi mogla/mogao sa nekim Zagorcem ovako lako da komuniciraš?
P.S. Bunjevci nisu poreklom iz Hercegovine, nego iz Dalmacije i govore ikavicu.
 
Slaven777:
Zamišljam Bosansku Naciju koju čine protestanti, sa srpskom pravoslavnom manjinom na istoku u Podrinju, i onima koji su katolici kako prihvataju hrvatski identitet (mada ostaje upitno onda, je li bi Pravoslavlje toliko bilo tada usađenjo u Srpstvo isto...).

Kako misliš planinski lanci? Nije? A nije li dosta ucrtana sama regija geografska Bosna?

Etnološka sličnost Bosne je sa Hrvatskom, ali i sa Srbijom, itd...i ne zaboravi o kom vremenu govoriš, o vremenu kada su svi Sloveni (barem južni) slični toliko da ih možemo smatrati domalo jednim narodom...

Asimilacija Bosanaca u Hrvate? Hm, pa to bi bilo jedino moguće ako bi Hrvatska uključila nju u potpunosti u sebe, u šta sumnjam da bi se desilo. Vatrenost, snaga i junaštvo srednjovjekovnih Bošnjana je ogromno, i uvijek potcjenjivano u povijesti (mislim na nešto kao Crnogorce, znači ratovanje prvenstveno na svom tlu, bez ambicija za dalje širenje).

A što se tiče vjere - pa i pravoslavnih je bilo više od katolika. Katolici se nisu ni mogli održati u samoj Bosni ako se sjećaš, već je Bosanska episkopija morala postojati u Slavoniji (!). Ne znam na koje stanovništvo misliš, ali katolika je bilo vrlo malo.
Kliknite za proširenje...

zapocet cu sa vatrenosti,snagom i junastvom srednjovjekovnih bosnjana.dakle ne potcjenjujem ovo sve navedeno,ali u kljucnom vremenskom razdoblju za bosnu,odnosno za vrijeme potpadanja pod turke,te su rijeci bila jedna teska nepoznanica.ne znam jeli ti poznat izraz koji je u narodu ustolicen "bosna je sapatom pala".taj izraz je u potpunosti tocan.za razliku od bosne,hercegovina je "padala" punih 20 godina,odnosno opirala se turcima jos 20 godina nakon pada bosne,a crna gora cijela nikad nije ni pala pod turke.dakle zelio bi da postedimo publiku BOSNJACKOG junastva,hrabrosti i svega ostalog iz datog perioda.

geografske granice su itekako cinile znacajnu ulogu,a cine i dan danas.
juzna granica bosne je nepromjenjena do danasnjih dana,odnosno kad se iz hercegovine popne i predje ivan sedlo,odnosno prodje kroz tunel,tu svaka prica o hercegovini zavrsava .druga stvar je razlika u klimi,mediteranska i kontinetalna.mediteranska klima doduse nije u cijeloj hercegovini,ali u vecini zemlje vazi.
istocna granica tadasnje bosne prirodni tok rijeke drine.istok zemlje biva naseljen pravoslavnim stanovnistvom iz raske,sto je na kraju krajeva i normalno,jer prirodno gravitira raskoj.dakle prirodna granica je drina.jedino otvoreno pitanje po pitanju istoka je po mom misljenju onaj dio na sastavu hercegovine,raske i bosne,kuda bi srbija u to doba vjerovatno mogla prosirit granice na zapad.
zapad i sjever bosne je okruzen necu reci hrvatskom,nego posjedima hrvatskih velikasa,ali i madjarskih.zamislimo bosnu kakva bi bila da nije bilo turaka.sa zapada hrvatska pocinje odma od jajca,dakle turska hrvatska ne postoji,vec je hrvatska,sto je poprilican dio bosne.sa sjevera bi se vodile borbe oko posavskog kraja,zupa sol,usora i druge,vodjene izmedju hrvatskih,madjarskih i bosanskih velikasa.u to doba nekakve prirodne granice izmedju bosne i hrvatske nemas,kao sto je recimo dinara uzeta kasnije za razgranicenje izmedju turske i a-u.e sad zamisli u tako strateski labilnoj sredini,geografski pogodnoj za brze manevre i prodiranja,da kojim slucajem nije bilo turaka i hrvatska potpomognuta madjarskom napadne bosni,koliko bi bosne ustvari ostalo? ja cijenim u slucaju pozitivnog ishoda,bosna bi ostala u pocetnim granicama svoga stvaranja,dakle na potezu vrhbosna-zenica.

naravno ovo su sve razmisljanja,zasnovana na osnovu pretpostavki.

o etnogenezi stanovnistva,slicnosti dijela bosanaca sa hrvatima dalo bi se isto napisat ali mozda neki drugi put
 
Poslednja izmena:
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top