Nacionalizam

Nedavno naiđoh na anegdotu u kojoj najveći Radmilović otkriva da je najveći Šerbedžija Srbin.

Legendarni Zoki je Radeta uvek zvao Hrvat – kako si moj Hrvat, gde si Hrvat…

– A što ti Radeta zoveš Hrvat, kad je on Srbin? – pitao ga je Gaga Nikolić.
– Ne lupetaj gluposti, konjino jedna – uzvratio je Radmilović Draganu i počeo da ga čašćava raznim imenima – Otkud Rade da bude Srbin?
– Ajde Rašo – obrati se Gaga Radetu – kažu mi šta si, leba ti.
– Otac i majka su mi bili Srbi.
Zoran je zatvorio oči, kako je on to znao činiti kada je želeo nešto važno da kaže.
Podigao je čašu do usana…okrenuo se ka Radetu i gotovo ga poljubio nosem u nos.
Gledao ga je smešnim, prodornim pogledom i dramski, kroz zube prosiktao:
– Otac i majka su ti Srbi?
– Da – rekao je Rade.

– Majka i otac su ti Srbi? -ponovo je upitao.
– Da.
– Lažeš.
– Ne lažem.
– Lažeš.
– Ne lažem.
Dragan je počeo pobedonosno da se smeje.

– Ćuti barabo, tebe ništa nisam pitao – rekao je Radmilović i nastavio – Zakuni se u Miru Banjac.
– Kunem se u Miru Banjac- rekao je Rade.
Gledao ga je i dalje oštro i napeto kao da se radi o životu i smrti. Zatim ispio na eks svoj viski i uzdahnuo.

– U majku mu, gde sada da nađem svog Hrvata?

Kako su samo divni!
To je bonus talenta, ne da ljudima da poružne...
 
Da, ali to je zezanje, dok su kasniji nacionalisti bili smrtno ozbiljni. I to smrtno treba shvatiti bukvalno, jer je njihova ozbiljnost znacajno povecala stopu smrtnosti na ovim nasim prostorima.
 

Back
Top