Da li su apstinenti na strani studenata i koliko ih je?
S. Čongradindanas 18:13
Foto FoNet Marko Dragoslavić
Ono što je studentski protest obilazeći mesecima unazad „vrata do vrata“ širom Srbije učinio jeste da ne samo da je preobratio glasače režima Srpske napredne stranke već i one neopredeljene, takozvane apstinente.
O tome se množe brojni utisci i svedočenja sa terena.
Takav je utisak u javnosti, iako nema jasnih i preciznih istraživanja javnog mnjenja. Ona su utihnula vrlo brzo nakon što se ispostavilo da studenti mogu da izvuku više od 300.000 građanki i građana na ulice Beograda.
Kao što je bio slučaj
15. marta.
Očekivalo bi se da će objavljenih istraživanja javnog mnjenja tek tada da „buknu“, ali to se ne događa.
Jedno od onih koji se odnosi na apstinente, a objavljeno je, doduše, čak pre tri godine govori o prosečnom srpskom apstinentu. Opisan i po polu i po egzistencijalnoj situaciji ali, pogotovo, u vezi sa godištem, obuhvata upravo ono što je u ovom trenutku prepoznato i vodeće protiv režima Aleksandra Vučića i što izvodi revoluciju.
Muškarac mlađi od 30 godina, učenik ili student iz Vojvodine i iz najbogatijeg sloja građana koji ima više novca nego što je potrebno za pristojan život, tako izgleda prosečni izborni apstinent u Srbiji i zato akciju za povećanje izborne izlaznosti treba usmeriti ka najpogodnijim ciljnim grupama, a to su učenici i studenti, građani između 18 i 30 godina starosti i građani sa najmanje škole (osam godina i manje) uz moguće proširenje i na grupu koja imaju 9-11 godina škole, pokazalo je istraživanje Nacionalne koalicija za decentralizaciju.
Ako je nešto očigledno iz prethodnih šest meseci jeste da su „ustala naša deca“, kao i da je borba protiv režima najžešća upravo u Vojvodini.
Prema ovom istraživanju, rađenom na uzorku od 1.240 ispitanika, najviše apstinenata, tradicionalno, ima među mladima od 18 do 30 godina.
Na izbore najčešće ne izlaze punoletni učenici i studenti koji čine čak 63 odsto apstinenata.
Gotovo svaki drugi apstinent 42 odsto mlađi je od 30 godina, 37 odsto njih su građani sa više novca nego što je potrebno za život a 33 procenata njih je iz Vojvodine.
Sagovornici Danasa, istraživači javnog mnjenja, međutim, imaju izrazitu skeptičnost u vezi sa pitanjem da li studenti i njegova lista „izvlače“ na birališta apstinente.
Oni izražavaju sumnju u veliki broj apstinenata koji bi mogao da drastično utiče na rezultat mogućih prevremenih izbora u korist studentske liste.
foto FoNet Milica Vučković
„Izbegnimo mistifikacije“
Možda jedna od najvažnijih posledica ovog studentskog protesta svakako jeste i animiranje jednog dela apstinentske populacije koji je, iz različitih razloga, do sada uglavnom propuštao izlazak na birališta, i tako godinama režimu omogućavao suštinsku i presudnu prednost – kaže za Danas Đorđe Vukadinović, urednik Nove srpske političke misli i politički analitičar.
No, s tim u vezi, kaže dalje, treba imati na umu nekoliko bitnih napomena, da bi se izbegle mistifikacije.
– Tih apstinenata nema „41 odsto“, kao što se ponekad provlači po medijima i kao što reče neko od studenata u poslednjem „Utisku nedelje“. Odnosno, zbog stanja biračkog spiska, a i iz drugih razloga, ne možete prosto od ukupnog broja upisanih birača oduzeti broj izašlih na izbore, pa ostatak računati kao „apstinente“ – objašnjava sagovornik Danasa.
Dakle, apstinenata, realno, ima negde oko 20 odsto, ističe, a možda tek polovina od njih su oni za koje ima smisla boriti se i koji bi, pod određenim uslovima, na izbore možda mogli izaći i poremetiti dosadašnji odnos snaga.
– A njih na izbore može izvesti pozitivna atmosfera i – pre svega – vera u to da izlazak nije besmislen i da može nešto promeniti. I to je ono čemu bi studenti, u optimalnoj varijanti, mogli pozitivno doprineti – prvenstveno unutar svoje i, uopšte, unutar sopstvene tj. mlađe generacije, koja je upravo ona koja je do ovih poslednjih događaja bila politički vrlo pasivna i na izbore izlazila u ubedljivo najmanjem procentu – zaključuje Đorđe Vukadinović.
foto (BETAPHOTO/MILAN OBRADOVIĆ/MO)
„U suštini, dobrovoljnih apstinenata nema mnogo“
Prema rečima Bojana Klačara, izvršnog direktora Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID), nije zahvalno, a sigurno se ne može biti ni precizan, u tumačenju potencijalnih posledica kampanje na apstinente dok se sa sigurnošću ne zna ni da li će biti izbora, ni kada će biti, a još manje se zna kako bi ta lista izgledala.
– Ono što treba znati na početku da apstinenti mogu biti prinudni (oni koji se trenutno nalaze van zemlje ili ne mogu iz nekih administrativnih razloga) i dobrovoljni. U suštini, dobrvoljnih apstinenata nema mnogo i izlaznost je velika, ako se zna broj ljudi koji žive u dijaspori. Kada u Srbiji izađe preko 50 odsto na izbore, u realnosti je to preko 60 odsto, ako ne i više. Tako da su apstinenti kategorija koja je možda precenjenija nego što postoji njen potencijal u realnosti – ističe Klačar.
Kako dodaje, zato verujem da je glavno pitanje koliko će studentska lista biti uspešna u motivaciji, pod jedan svih protivnika vlade i vladinih politika i pod dva koliko će svi ti protivnici biti spremni da glasaju samo za jednu listu.
– Šanse za uspeh se smanjuju ako bude bilo više opcija za koje protivnici SNS mogu da glasaju. Tako da je za studente najvažnije da smanje broj opozicionih lista i da budu dovoljno uverljivi da su oni pravi izbor za sve nekadašnje opozicione birače. Zato je neophodna da opozicija bude na neki način uključena, kako studenti ne bi izgubili podršku nekog od nezadovoljnih pristalica opozicionih stranaka. Kampanja služi za mobilizaciju i motivaciju birača, ali je suviše rano da mi predvidimo kako će izgledati studentska kampanja – zaključuje Bojan Klačar.