"Dervis i smrt" od Mese Selimovica
Najzamrseniji ljudi na svijetu. Ni sa kim istorija nije napravila takvu salu kao sa nama. Do juce smo bili ono sto danas hocemo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nesto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mozemo vise nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac sto ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vise ni toka ni usca, suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadnistva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo u naprijed, zato zadrzavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rijesenja. Preziru nas i braca i dosljaci, a mi se branimo ponosom i mrznjom. Htjeli smo da se sacuvamo a tako smo se izgubili, da vise ne znamo ni sta smo. Nesreca je sto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa pa i ova ljubav.
