Prema poslednjim izveštajima iz Krstarova, tu je nadasve neobičnu naseobinu izgleda zahvatio talas velikog filozofsko-idealističko-šovinističkog uzbuđenja. Inače su u Krsti gotovo redovno nastajale nečuvene pojave, u tako savršenom neskladu sa uobičajenim načinom razmišljanja, da u umu čuvara šećera nije ostala ni trunka sumnje da se već odavno cela planeta digla na uzbunu, da je sva hemija u jesenjem previranju, da su sav muški razum, astrologija i hiromantija zajedno izvrnuti naglavačke.
Uzrok ovog uzbuđenja kultnih razmera večeras je, konačno, postao dovoljno očigledan. Samo što se danas, negde oko 16h smračilo a sat vremena kasnije nad Krstom spustio mrkli mrak, jasno se videlo kako se iz mračnog neba pomalja čudnovata, heterogena, ali naizgled čvrsta u svom jedinstvu, tako hirovito sastavljena leteća skupina, koja je iznenada, snažno počela da svetli na nebu, da je mnoštvo krepkih Krstarovaca koji su stajali dole otvorenih usta, nikako nije moglo shvatiti i nije joj se moglo dovoljno nadiviti.
Šta je to moglo biti, pitalo se mnoštvo krepkih? Tako mi Adamovog rebra i svih veštica Krstarova nastalih od njega, šta je sve to večeras moglo najavljivati? Niko to nije znao, niko živ nije mogao ni zamisliti! Niko, pa čak ni mošti Svetog Marlona Mirotočivog nisu imale predstavu kako da protumače tu zagonetku. Zato su, pošto se ništa savremenije muški nije moglo učiniti, svi do jednog, držeći po običaju ruke duboko u džepovima pantalona, pažljivo, vešto koristeći postavu, gotovo istovremeno premestili svoje vršnjake iz leve u desnu šaku, to jest s jedne na drugu stranu šlica, i prateći tu pojavu netremice, s oba oka, ne trepćući dakle, zastali, nagnuli se i nešto značajno progunđali jedan drugom u bradu, pa se onda zabacili unatrag, pa opet progunđali nešto, zastali, i konačno, koristeći drevnu, moglo bi se 'ladno reći kultnu veštinu, k'o po komandi vratili svog vršnjaka u prvobitni položaj.
Za to vreme, međutim, sve više se spuštajući ka dičnome gradu, primicao se, svetleći, predmet sve one silne radoznalosti i uzrok svekolikog kopanja po džepovima pantalona. Za samo nekoliko minuta stigao je dovoljno blizu da se mogao jasno razaznati. Izgleda da je to bila... da! To je nesumnjivo bila neka vrsta vankrstarovskog objekta, jer, takav svetleći objekat zacelo nikad ranije nije viđen u Krstarovu. Jer, ko je, dozvolite mi da priupitam, ikada čuo za objekat ceo sastavljen samo od ženske momčadi? Nesumnjivo, niko u savremenom, nemitološkom i nelegendarnom svetu.
A ipak, ovde, Krstarovcima pred nosem, ili tačnije, na izvesnoj udaljenosti iznad njihovih noseva, nalazio se upravo takav objekat, i to sačinjen (znam to iz najpouzdanijih, tzv. 'žutih izvora') za koji niko nikada nije čuo da je korišćen u takve svrhe. Bila je to preispoljna uvreda zdravom razumu krstarovskog polovično homofobičnog muškarca, tzv. Savremenka.
Što se tiče oblika svetlećeg objekta, on je zasluživao još veće osporavanje, jer, bio je samo malo zaobljeniji, ili uopšte nije bio zaobljeniji od tzv. krstarovske žene-objekta okrenutog, poput glupe plavuše, naglavačke. I ta sličnost nije postala ništa manja kada je, posle pažljivijeg posmatranja, primećena velika pletenica koja je visila s vrha i prekrivala gornju levu kupolu objekta, jer je neodoljivo podsećala na milu i toplu Krstarovku koja svojom bujnom kosicom ispletenom u pletenicu, pokriva levi, potpuno prazan deo svoje lepuškaste i nadasve militantne glavice. Ali, na svetlećem objektu bilo je i gorih stvari od toga. No, o tome ćemo nekom drugom, savremenijom prilikom.