мудрост

знање је ограничено чулима и нагоном, свест и свесност су мало даље...
савест је навика, морал ил етика ил добро и зло, припадање је усмерава...
мудрост је скуп свега и свачега...
 

Svijest jeste znanje o svemu zajedno, ali ne o svemu što postaje već je to znanje-o-sebi kao svemu-što-jest.
Svjesnost, za razliku od Svijesti, je trenutno sveobuhvatno znanje stanja projekcije.

Savjest=Sav jest (cjelovit jest, čitav jest).
Očito, ovo se odnosi na čovjeka (Bog ne treba Savjest).
Kada je čovjek upravljen Savješću on je cjelovit, onakav kakvim je kao ideja u Svijesti apsoluta namjeren da bude.
Savjest je matrica načinjena od osnovnih apsolutnih znanja o harmoničnom postojanju.
Čovjek koji je upravljen Savješću je čovjek koji upravlja svojim izborom nadgledajući kroz tu matricu posledice izbora prije nego li izbor načini.
On je svjestan apsolutnih principa i zna kakav izbor ga može održati na putu realizacije duše (mira, harmonije, ljubavi i radosti življenja).
On vidi posledice izbora prije nego li načini izbor, stoga shvatanjem posledica izbora on ima moć da promijeni namjeru.
U drugim riječima to je čovjek koji se uzdiže iznad nužnosti (iznad nesvjesnog djelovanja) stvarajući svoju realnost svjestan svoje duše kao i posledica odstupanja od njenih principa.
Savjest djeluje u bezvremenom, između dva sada u vremenu, te stoga jeste iznad zatvorenog kruga emocionalnosti.
Savjest je iznad emocija, iznad reakcionarstva i služi usmjerenju naše volje i pažnje nazad ka akciji.
I kao što hakim bej reče, stoga je savjest u domenu osjećanja.

Akcija uvijek polazi od Bića, od njegove duše a doživljaj realizacije namjere (duše) se ostvaruje povratkom izvještaja o izvršenoj akciji nazad ka Biću. U tom jednostavnom odnosu namjere i izvršene akcije izvještaj biva naše osjećanje kojim potvrđujemo da smo voljom i pažnjom prisutni na putu realizacije duše ili pak da smo od njega odstupili. Akcija je namjerena da se konstantno stvara iznova, iz nove namjere duše. Da li se to dešava ili ne jednostavno nam se predočava pozitivnim ili pak negativnim osjećanjem. Ako je osjećanej negativno to treba da nam bude znak da je Savjest upošljena i da nas navodi da se uzdignemo na viši nivo Svesnosti odakle možemo vidjeti iskrivljenje naše iskonske namjere. Negativno osjećanje je Savjest u akciji koja nam govori da više ne stvaramo akcije bazirane na našoj duši već da smo upali u reakcionarski odnos sa našim izvještajem o izvršenoj akciji.

Reakcija je akcija stvorena na račun shvatanja izvještaja o prethodno načinjenoj akciji. Pri tom se Biće udaljava od duše, potiskujući je u sjenku, dajući razumu prvenstvo manifestacije tog 'shvatanja' izvještaja o izvršenoj akciji. Izvještaj prestaje da bude osjećanje kojim nadgledamo da li smo na putu duše ili od njega odstupamo, već isti izvještaj postaje emocija koja je prizvod reakcionarstva. Udaljavajući se od duše Biće postaje nesvjesno osnovnih apsolutnih principa koje je u nju ugradilo, 'čovjek' postaje nesavjesno stvorenje-nepotpun.
Za takvog čovjeka se više ne može reći da je cjelovit, da sav jest. Takav čovjek više nije 'sav' sa sobom, nije sav sa dušom. Duša upravo i jeste taj namjereni odnos subjekta sa ostatkom njegovih objekata. Čovjek koji nije 'sav sa sobom' ne shvata da su on i svijet jedno, te i realnost koju tad stvara stvara u skladu sa tim nepotpunim shvatanjem o sebi kao jedinstvu svih i svega i zato nije ni čudo da prvo što želi da ostvari jeste da sebe-jedinku zaštiti od ostatka svijeta, od ostatka projektovanih jedinki. Ostalo slijedi.

Savjest dolazi sa osvješćenjem tog prvog i osnovnog apsolutnog-znanja-o-sebi: SVI I SVE JESMO JEDNO.
Savjest nam postaje izrazito aktivna kada smo u padu sa višeg na niži nivo Svjesnosti. U suprotnom, ako i dalje slijedimo put duše, Savjest je nevidljiva, mirna.

Griža Savjesti, opet, je posledica zakašnjelog shvatanja apsolutnih principa i stoga je prizvod uočavanja greške (grijeha) koji smo nesavjesno počinili.
Griža Savjesti je nemir koji nam nagovještava da još uvijek nismo svjesno Biće.
 
Poslednja izmena:
знање је ограничено чулима и нагоном, свест и свесност су мало даље...
савест је навика, морал ил етика ил добро и зло, припадање је усмерава...
мудрост је скуп свега и свачега...

Trebalo je samo 800 strana da se sazme opisna ocena u par reci.

- - - - - - - - - -

A onda naidje sam bog i kaze " ne moze tako, aj' ponovo"
 
JA KOJI JESAM::

Svijest jeste znanje o svemu zajedno,

Svest NIJE znanje ni o čemu i nikada neće da bude. Svest je ono što pomoću svijih "7" znanje stiče. Svest je ZNALAC KOJI ZNANJE ZNA:

ali ne znanje o svemu što postaje već je to znanje-o-sebi kao svemu-što-jest.

Znanje kojim ti raspolažeš o "svemu-što-jest" i to nazivaš imenom "Svest" ili "Znanjem o sebi", niti je Svest, niti je "znanje o sebi". Svest je ono što postoiji samo po sebi, kao svoj i izrok i posledica, uz pomoć svojih 7 sposobnosti. A "Znanje o sebi". je to i sto, tj.znanje o svojih 7. sposobnosti. Onaj ko to znanje nema i ne razume, taj nema ni "znanje o sebi". Ti to znaje nemaš. Ne znaš ni ko si, ni šta si, ni kako postojiš, tj. šta uzrokuje tvoje postojanje, niti znaš zašto postojiš, sa kojim ciljem, svrhom i smislom. To ne možeš znati ako ne znaš formulu svog postojanja koja glasi "JA + 7" i ako ne umeš da je objasniš. Što si do sada mnogo puta već dokazao da ne umeš. Nije "znanje o sebi" kad znaš i kažeš "Ja sam Bog", ako ne znaš ŠTA je Bog, KAKO postojiš kao Bog i ZAŠTO. A zasigurno je da odgovore na ta pitanja ne znaš, jer svakim svojim nastupom na ovom forumu dokazuješ da ne znaš.

To što se drugi ponašaju onako kako se ponašaju nije razlog da se i ja tako ponašam....
.....ogledalo služi da nam prosvijetli naš sadržaj kako bi smo mogli vidjeti na čemu u sebi trebamo da radimo.

Onaj ko "radi na sebi", tj. na unapređenju sebe, je individualac, egoista i kapitalista, jer mu je namera da sebe uzdigne iznad drugih. A onaj ko ne gleda sebe, već radi na podizanju svesti ukupnog društva svih ljudi, radi njihovog dobra, taj nije individualac, egoista i kapitalista, već kolektivista, što znači da je takav odavno završio sa "radom na sebi" i da je odavno sa nižeg stupnja svog razvoja prešao na viši.

A to što si ti fin, pa se prema svakome odnosiš fino, to opet činiš radi sebe, da uzdigneš sebe iznad drugih kao individualistu i egoistu. A to što sam ja grub i neučtiv prema drugima, to nije zato da druge unizim, a sebe uzdignem, već da drugima pomognem da se i oni uzdignu na viši nivo. Pa makar i grubošću, ako pomoću logike i argumentima ne ide. Grubost i zlo i fine reći, dve su različite vaspitne metode, koje se u celom svemiru, na svim nivoima primenjuju. Tamo gde ne ide uz pomoć finih metoda sa značenjem Dora, primenjuju se metode Zla. I obe metode su podjednako delotvorne. "Onaj ko ne zna kako valja, neka radi kao ne valja, pa će da zna kako valja". Onaga ko je krajnje glup, pa ne razume sva ova ovako prosta pravila i zakone života koje ja objašnjavam, koje svi treba da znaju i poštuju radi opšteg dobra, treba malo izgrditi da se trgne i dođu k sebi. To je bezbolnije nego da hvatam jednog po jednog po forumu i bijem.

Šalim se, naravno. Jasno mi je da sa ovakvim mojim neotesanim odnosom prema drugima sam sebe dovodim u situaciju da na kraju ja budem bijen. Ali šta mogu kad pred ljudskom glupošću ne mogu da se uzdržim, klanjam joj se i glumim finoću.

Istinski "rad na sebi" je isključivo i samo rad na uspostavljanju jedinstvenog pravednog svestkog društvenog i ekonomskog poretka, sa pravednom podelom rada i rezultata rada. Zato jer niti i jedan čovek na svetu ne može da postoji sam za sebe i po sebi kao pojedinac, već samo kao celo ljudsko društvo. Isto kao što niti i jedna ćelija ljudskog tela ne može da postoji pojedinačno kao ćelija, sama po sebi, već samo kao ceo čovek. Svaka ćlija ljudskog tela je čovek. Svaki čovek u čovečanstvu je čovečansvo. Raditi na sebi i voditi računa i brinuti se o sebi, moguće je samo vodeći računa i brinući se za celo čovečanstvo. Kad se čovekova svest razvije do tog nivoa, njegov "rad na sebi" je završen.
 
Poslednja izmena:
Ako ti kao pojedinac ne uspijevaš da održiš svoj nivo svjesnosti visoko, kako onda očekuješ društvo puno neotesanih i neprosvijetljenih individua da ostvare taj idealni sistem raspodjele kojeg zagovaraš???

Dakle, tvoj nivo svjesnosti je tvoja odgovornost, moj nivo moja i nivo svake individue je odgovornost svake individue ponaosob. Stoga, jedino što kao individua možemo jeste da preuzmemo odgovornost za svoj svjesnosni nivo.

To je jedini način da kolektivu zaista ukažeš na više vrijednosti.
 
JA KOJI JESAM:

Ako ti kao pojedinac ne uspijevaš da održiš svoj nivo svjesnosti visoko, kako onda očekuješ društvo puno neotesanih i neprosvijetljenih individua da ostvare taj idealni sistem raspodjele kojeg zagovaraš???

Suština moje "visoke" svesnosti nije u mom ovakvom ili onakvom odnosu prema drugim ljudima, već u znanju o nužnosti jedinstva svih ljudi sveta koje ja svugde ističem. A neotesano se odnosim samo prema neotesancima koji to ne razumeju ili negiraju i zog tog nerazumevanja se i sami prema meni neoteano odnose. Pa zbog toga moj uzvratni neotesani odnos zaslužuju. Pred njihovim neznanjem kao uzrokom svakog njihovog neotsanog odnosa i zla se ne skida kapa i ne ide pognute glave.Tako neotesano se ne bih odnosio prema visoko svesnim, tj. prema istomišljenicima koji znaju i poštuju Zakone prirode i zakone Dobra i trude se da ih prenose i na druge ljude sa ciljem da se po njima i praktično živi.

Dakle, tvoj nivo svjesnosti je tvoja odgovornost, moj nivo moja i nivo svake individue je odgovornost svake individue ponaosob. Stoga, jedino što kao individua možemo jeste da preuzmemo odgovornost za svoj svjesnosni nivo.
U praktičnom životu toga nema jer je nemoguće. Od kad je sveta svako svoj nivo svesnosti manipulacijom i nasiljem želi da nametne drugima. To bi bilo uredu da je reč o visokoj svesnosti sa značenjem Dobra, ali nije. Uvek je reč o neznanju, niskoj svesnosti sa značenjem zla i ličnom interesu, a ne opštem.

To je jedini način da kolektivu zaista ukažeš na više vrijednosti.

Jedini način da se kolektivu ukaže na više vrednosti su artgumenti, tj. proverljivo iskustvo i lakoća razumevanja tih argumenata i iskustva, što ja i činim. Ali šta ako to kod većine ne prolazi? Šta ako su kod većine pogrešna i štetna ubeđenja i tradicije sa značenjem opšteg zla, jači od argumenata?
 
Poslednja izmena:
Koliko je necija mudrost mudra znamo samo iz posledica koje ona proizvede za mudraca

ili svet u njegovom domenu.

Tacnije, sublimacija znanja i iskustva u primeni zove se mudrost, a kakva je ona, mudrost, znamo samo preko posledica.
 
BOLJARIN:

Tacnije, sublimacija znanja i iskustva u primeni zove se mudrost, a kakva je ona, mudrost, znamo samo preko posledica.

Posledice mudrosti i znanja koje ja promovišem su poznate. Posledica je ceo materijani svemir i sve materijalne forma od kojih se svemir sastoji kao organizacije kretanja i rada žive i svesne materije, od kojih je ljudski organizam jedan od najsavršenijih. Sve ove materijalne forma, za značenjem Dobra, po ovoj univerzalnoj mudrosti i znanju postoje.

A kakve su posledice ostalih svetskih naučnih, filozofskih, verskih i ideološko-političkih mudrosti i znanja su nam poznate, da ih ne nabrajam.
 
BOLJARIN:

Bravo, a cija je to mudrost?

Mudrost i znanje po kojem svemir postoji je mudrost i znanje one jedino-postojeće žive i svesne tvari koja je od sebe same, putem samoorganizovanja svojih čestica, sve stvorila, pa i samog čoveka.

Mudrost je osobina coveka, pretpostavljam ili mozda gresim?

Ne, čovek čak i ne postoji, Postoji samo ona živa i svesna tvar koja svojom mudrošću i znanjem čoveka, svojim kretanjem i radom, gradi. Čovek je samo jedan od mnogobrojnih oblika njenog kretanja i rada. Kad njeno kretanje i rad prestanu, čovek kao oblik nestaje i nema moć da po tom pitanju išta ičini i tome se suprostavi. Čak ni moć da odlučuje o tome da li će da ga bude ili ne bude. A u vreme dok postoji čovek se samo trudi da otkrije i primeni ona znanja i mudrosti koja u prirodi od uvek postoje. I još uvek mu to ne polazi najbolje od ruke. Čak u mnogim slučajevima svojim neznanjem, glupošću, bahatošću, pohlepom i svirepošću smeta i ugrožava ono što je ta živa i svesna tvar svojim znanjem i mudrošću milijardama godina mukotrpno stvarala.
 
Poslednja izmena:
Koliko je necija mudrost mudra znamo samo iz posledica koje ona proizvede za mudraca

ili svet u njegovom domenu.

Tacnije, sublimacija znanja i iskustva u primeni zove se mudrost, a kakva je ona, mudrost, znamo samo preko posledica.

мислиш да је пресуда једина важна?
устројена по жељи силе?
како немудар да процени мудрост?
 
Mudrost nije definisana granicama realnosti zato je posmatranje posledica bitno za sticanje mudrosti kao uzimanje datog kakvo jeste, bez ulazenja u nacin postizanja.

Deo mudrosti je vera u dato samo po sebi, kao zanatski deo.
 
Ovo več liči...:ok:

Ne liči, mudrosti nema u suprotnostima, ona je iznad svake suprotnosti.
Moglo bi se reći da je mudrost, zapravo, između svake suprotnosti. Između te zamišljene defanzive i ofanzive. Tačno na sredini klatna koje se kreće iz jedne suprotnosti ka drugoj.
A ako znamo da je u centru kretanja klatna brzina najveća, onda je i jasno zašto je mudrost tako retka i kratkotrajna.
Međutim ako zaustavimo klatno, ono će se umiriti tačno na mestu gde mu je kretanje najbrže.
Zato se u fizici i kaže da se u centru svakog kretanja nalazi tačka mirovanja. To je mesto potpune tišine, a kao što u mom potpisu piše:
 
Defanziva i ofanziva su nazivi skupova različitih pozicija subjekta ili subjekata,a mudrost nije pozicija već stanje uma
koje omogućuje bolje pozicioniranje...
Ali ako ti se ne sviđa da pametan čovek u defanzivi smišlja kontraudar ili aktivnost koja ga izvodi na bolji put-od volje ti-
tu ću mudrost zadržati za sebe...i pesnika...Pardon-i za Boljarina...;)
 
Dobro nije on tako razumeo.

Neki smisao defanzive je prikupljanje znanja, iskustva i energije za delovanje, ofanzivu, koje se smatra mudroscu, koja to ne mora da bude.

Tacnije, mudrost, za razliku od lukavosti, trebalo bi da ima pozitivan predznak da bi to bila.
 
Pozitivan predznak znači svrstavanje, a to podrazumeva podizanje ogradice oko sebe.
Ograditi sebe sa bilo koje strane znači ograničiti spostveni pogled.

Coco priča da je pripadnost smetnja mudrosti jer je smetnja miru.
Mir je tačka nepripadnosti. Samo se tu može biti mudar a ne biti lukav.
 
Ako pretpostavimo da je mudrost karakteristika ljudi onda je jasno da ljudi imaju izbor

Svako u svakom trenutku moze da bira hoce li da bude lukav ili mudar, cak je

granica vrlo razudjena, tako da samo on zna da li je mudar ili lukav u tim granicnim situacijama.
 

Back
Top