Mudrost VS filozofja

Postoji narodna, seljačka mudrost, ali ona nema veze sa filozofijom, to je praktična životna mudrost - kako da te drugi ne zajebu, kako da se postaviš u ovim i onim okolnostima...

Filozofi su mudri na drugi način, oni prodiru duboko u sebe i svet oko sebe i nalaze odgovore na najteža pitanja. Naravno običan čovek bi nekog seljobera sa 'životnim iskustvom' uvek stavio iznad Šopenahuera ili Marka Aurelija ali to je glupa priča.
 
Postoji narodna, seljačka mudrost, ali ona nema veze sa filozofijom, to je praktična životna mudrost - kako da te drugi ne zajebu, kako da se postaviš u ovim i onim okolnostima...

Filozofi su mudri na drugi način, oni prodiru duboko u sebe i svet oko sebe i nalaze odgovore na najteža pitanja. Naravno običan čovek bi nekog seljobera sa 'životnim iskustvom' uvek stavio iznad Šopenahuera ili Marka Aurelija ali to je glupa priča.
Tako nekako, da. Jedno je seljačka dognaš-prodaš inteligencija, a drugo je moć apstraktnog mišljenja.
 
Mudrost je šablonizovana intelegencija i u vremenu brzih promena je kontraproduktivna i čak smeta....filozofija je budalaština i troši vreme ....

Sve si promašio !
Mudrost je nalaženje uzroka stvarima i pojavama, a filozofija starog veka jeste danas nepotrebna, jer je svoje principe prenela na naslednike, svu silu današnjih nauka, logija ...
 
Filozofija je, kažu," ljubav prema Istini". A šta je mudrost?Mudrost je ono što Istina jeste.

Ok, a šta je onda nauka? I nauka traga za Istinom, pa i nju možemo da definišemo kao "ljubav prema istin i mudrosti".

Pa, u čemu je onda razlika između filozofije i nauke?

Razlika je u metodi pomoću koje se želi doći do Istine. Nauka kaže da je istinito samo ono što je opažljivo,merljivo i eksperimentom dokažljivo. A filozofija kaže da je istinito samo ono što je logično, jer logika je osnovna filozofdka discviplina.

Pa se pstavlja pitanje, ko će pre doći do Istine, a time ujedno i do mudrpsti, da li filozofja ili nauka?

Samostalno sama za sebe neće ni nauka, ni filozofija. Nauka neće zato jer pomoću svoje čulne metode opažanja, merenja i eksperimenisanja, ona spoznaje samo spoljašnju stranu stvarnosti, na koji način naučnik o stvarnosti saznaje samo ono što stvarnost za njega kao posmatrača iz vana, jeste. A ne i ono unutrašnje, subjektivno i suštinsko, po kojemu ta ista stvarnost sama za sebe i u sebi jeste. A to znači da naučnik pomoću svoje empirijske netode samo registruje postojanje stvarnosti, a pojma nema kako je stvarnost uopšte moguća. A to znači da naučnik na taj način nikada neće uspeti da sazna šta je UZROK postojanja stvarnosti, jer je logično da bez UZROKA ništa nije moguće.

Ali ni filozofija pomoću suvoparne logike nikada neće moći da pronikne u suštinu stvarnosti i otkrije UZROK njenog postojanja, jer ne koristi sva otkriča iz oblasti prirodnih i drugih nauka, kao na primer, otkrića iz oblasti psihologije i metafizike, bez kojih se ne može otkriti i objasniti UZROK stvarnosti. Što i jeste glavni razlog što celokupna svteska filozofija još evek i nema za život godtovo nikakvu praktičnu vrednost, zbog čega se i ne može smarati nekakvom posebnom mudrošću.

Ali to nikako ne znači da do Istine opoastojanju stvarnosti i do mudrosti ne može da se dođe. Ali samo pod uslovom da filozofija prilikom traganja za Istinom, obuhvati sva moguća ljudska znanja i po sistemu "uzrok-posledica" ih posloži u jedinstvenu smislenu logičku, lako razumljivu, celinu i sistem.

Mi takvu filozofiju već imamo i ona je već duže vreme dostupna javnosti, ali još uvek malo ko na nju obraća pažnju, jer su ljudski umovi zatrovani "seljačkom filozofijom", koja im se od najranije mladosti, manipulacijom, kroz razne oblike vaspitanja i obrazovanja , nameće u vidu raznih pogrešnjih i nedorečenih naučnih teorija, filozofija, religija, ieologija, plitika itd.

 
S tim što ti lukavi 'narodnjaci' često bolje prolaze u životu od filozofa. Pragmatičniji su i više nogama na zemlji. Svet je ipak podredjen njima, filozofi su uvek bili marginalna skupina.
ŽIŽEK - MLADINA.png
 
Jeli dobro biti mudar?
Tj da li je a nije "je"–"li".

Mudrost je šablonizovana intelegencija i u vremenu brzih promena je kontraproduktivna i čak smeta....filozofija je budalaština i troši vreme ....

Postoji narodna, seljačka mudrost, ali ona nema veze sa filozofijom, to je praktična životna mudrost - kako da te drugi ne zajebu, kako da se postaviš u ovim i onim okolnostima...

Filozofi su mudri na drugi način, oni prodiru duboko u sebe i svet oko sebe i nalaze odgovore na najteža pitanja. Naravno običan čovek bi nekog seljobera sa 'životnim iskustvom' uvek stavio iznad Šopenahuera ili Marka Aurelija ali to je glupa priča.

Filozofija je, kažu," ljubav prema Istini". A šta je mudrost?Mudrost je ono što Istina jeste.
Prvo, treba znati šta je stvarno mudrost, koji su to njeni kvaliteti i kako se do nje dolazi. Takođe treba znati koje i kakve kvalitete sadrži sama mudrost a samim tim neophodno je znati šta jeto stvarna ljubav.

Počnimo redom.
Mi smo duhovna Bića, Duše, a kao takvi jesmo svest i nosioci svesti. Ovim se odmah sagledavca da naša prava i jedina, stvarna svest nije mentalna karakteristika već je čisto duhovna i ne gradi se kroz čitalje knjiga pa bile one filozofske ili sa polja neke od nauka.
Sa ekspanzijom naše svesti, koja teče tokom ne samo jednog života već tokom stotina hiljada života, ekspandiraju i naši drugi duhovni kvaliteti. Navedimo neke od njih: odgovornost, samodisciplina, ljubav, nesebičnost, razumevanje života ali i mudrost.
Praktiočno, stvarna mudrost dolazi tek sa dosezanjim najviših stadijuma svesti. Zato lukavstvo i mudrost nisu isto. Bavljenje filozofijom je mentalna stvar jedne osobe a nikako duhovna i zato tu manjka pravo razumevanje i poznavanje života pa samim tim i mudrost.
Mudar čovek se nikada neće baviti bilo kakvim citiranjem drugih ljudi koji sebe nazivaju ili ih drugi zovu filozofima. Takvi filozofi gotovo da nemaju ni jedan ispravan odgovor na pitanja života. Za razliku od njih, mudri ili visoko savesni imaju odgovore i unutarnje razumevanje i zato će davati odgovore bez da citiraju. Oni jednostavno imaju unutarnje ili pravo znanje. Znanje koje nije došlo ni jednim od spoljnih izvora jer to što dolazi spolja i nema prave odgovore za sve ono što bi čovek hteo da zna.
Čovekov um je samo jedna vrsta baza podataka i instument za komunikaciju sa poljnim svetom. Kao takav, um čoveka, služi samoj Duši da komunicira sa ka spolja dok kroz svojha druga čula prihvata informacije spolja ka unutra, prema Sebi.
Jednostavno, svako od nas kao Duša, uzrokuje sve svoje događaje na jedan ili drugi način i suočava se sa svim posledicama i iz toga, iz tih uparenih uzroka i posledica sagledava ili uči duhovne zakone da bi se kasnije povinovala istim i uskladila svoja dalja uzrokovanja tako da posledice uvek budu samo one poželjne, koje neće donositi bol i patnju. Akumulacija tih znanja jeste akumulacije njene životne mudrosti za življenje u ovom svetu. Međutim, unutarnja znanja joj donose mnogo više, mnogo dublje znanje, razumevanje, inteligenciju u naravno, ljubav i mudrost. Mudrost u rečima ali i mudre odluke i ponašanje date osobe.
Ono što čovek od nauke naziva mudrost ili filozofija nije ništa drugo nego memorisanje i iznošenje onoga što su drugi rekli iako oni to nisu iznosili iz sebe kao duhovnog Bića već iz svojih umova, od memorisanih nečijih nazovi mudrih knjiga koja, uglavnom, nemaju nuitu znanje nitio mudrost.
Osvrnimo se oko sebe i videćemo da danas na ovoj pšlaneti ima najviše učenih sa najvišim titulama i još više mentalnih filozofa a život je dosegao najteže i najneizvesnije trenutke nego ikada ranije. Ljudi su se sreli sa trenutkom biti ili ne biti i/ili kako izaći iz ovog prelomnog trenutka.
Zašto je tako?
Zato što intelektualno znanje ne donosi svest, i mudrost niti ispravno razumevanje života.
Pa ipak, još niko od filozofa nije izašao sa objašnjenjem da se čovek sa ovakvim trenucima sreće baš zato da bi bio primoran da počne tražiti nova rešenja a to je da počne razišljati i izlaziti iz čaure u koju se ukotvio pa ne zna kako da savlada šablone ili negativne pasije vlastitog uma...
Onaj koji to zna, obavezno zna da nikada nikakvim savetima ili pričama ništza ne može preneti nikome iako on sam ima dodir sa Izvorom znanja, mudrosti, razumevanja i ostalim kvalitetima života. Baš tu se pokazuje mudrost takvih ljudi jer oni ne menjaju svet oko sebe ubeđivanjem drugih već ga menjaju samo svojim prisustvom.
Kako se to postiže?
Neka svako sam potraži odgovor pa kada ga otkrije znaće. Prvi koji skoči ovde da ubeđuje kako on zna odgovor ali ga niko ne sluša, jeste jedan od onih koji zna manje od svbih drugih. Do same srži istine se dolazi na način koji je bio prisutan na ovoj planeti od prvog čoveka, bio je prisutan pa i kada je bio u ilegali dok je danas ponovo iznešen iz ilegale. Put do istine nije filozofija, nije religija, nije metafizika, nije ništa što je već poznato današnjem čoveku pa koliko neko verovao. Taj koji veruje samo je izgradio vlastiti lavirint u kojem je samog sebe zaveo pa nikako da izađe.
Pozdrav!
 
Prvo, treba znati šta je stvarno mudrost, koji su to njeni kvaliteti i kako se do nje dolazi. Takođe treba znati koje i kakve kvalitete sadrži sama mudrost a samim tim neophodno je znati šta jeto stvarna ljubav.

Počnimo redom.
Mi smo duhovna Bića, Duše, a kao takvi jesmo svest i nosioci svesti.
Kako ti veliš, "počnimo redom.
Mi nismo nosioci Svesti. Mis smo Svest. I kao Svest, nosioci smo SVESNOSTI - u vidu gluposti ili mudrosti.
vim se odmah sagledavca da naša prava i jedina, stvarna svest nije mentalna karakteristika već je čisto duhovna
U čemu je razlika? Svest je uvek samo SVEST ili UM, koji može da opaža, oseća, pamti, misli i razume. Ove prihičke radnje možemo zvati i mentalnim i duhovnim, jer pomoću njih Svest (UM) dovodi sebe u stanje svesnosti, tj. gluposti ili mudrosti.
i ne gradi se kroz čitalje knjiga pa bile one filozofske ili sa polja neke od nauka.
Svest uopšte ne može da se gradi. Svest je ono koje raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji (naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja) i kao takva u svemu što postoji je ista. Ono što može da se gradi jeste iskustvo ili znanje, tj. informacija o stvarnosti, nebitno da li iz knjiga ili putem ličnog iskustva. A sve to pomoću tih sedam sposobnosti i to je ono što možemo da zovemo imenom "GLUPOST" ili"MUDROST":
Sa ekspanzijom naše svesti, koja teče tokom ne samo jednog života već tokom stotina hiljada života, ekspandiraju i naši drugi duhovni kvaliteti.
Svest ne može da ekspandira, već njeno iskustvo, tj. znanje, odnosno, glupost ili mudrost, a zajedno sa glupošću ili mudrošću ekspandiraju i ostale njene fizičke i psihičke sposobnosti i radnje, pomoću kojih nožemo za sebe da stvorimo pakao ili raj na Zemlji.
Praktiočno, stvarna mudrost dolazi tek sa dosezanjim najviših stadijuma svesti.
Ne kaže se tako, već ovako: Kad se putem iskustva, uz pomoć sedam sposobnosti, sazna Kokačna istina o postojanju materije, života i Svemira, a to je otkriće ZAKONA sveukupnog postojanja, tada se dostiže najviši stadium svesnosti ili mudrosti.
Zato lukavstvo i mudrost nisu isto. Bavljenje filozofijom je mentalna stvar jedne osobe a nikako duhovna i zato tu manjka pravo razumevanje i poznavanje života pa samim tim i mudrost.
NIje tako, već ovako: Ne možeš postati mudar, ako ne znaš do kraja logički, tj. filozofki da objasniš i razumeš svoje životno iskustvo, ma koliko ono bilo veliko, pa bilo ono čulno i naučno ili vančulno i duhovno i na taj način ne otkriješ Univerzalni logički Zakon po kojem postoje materija, život i Svemir.
Mudar čovek se nikada neće baviti bilo kakvim citiranjem drugih ljudi koji sebe nazivaju ili ih drugi zovu filozofima. Takvi filozofi gotovo da nemaju ni jedan ispravan odgovor na pitanja života.
Do danas ni jedan filozof, naučnik, teolog, ni ideolog, ni političar, ni duhovnjak nije otkrio ISTINU o postojanju, ni materije, ni života i svemira, ni Svesti, ni Boga i nikoga od njih ne treba uzimati za ozbiljno, ni citirati. Svi oni samo veruju da znaju, a ne znaju, tj. veruju da su mudri, a nisu.
Za razliku od njih, mudri ili visoko savesni imaju odgovore i unutarnje razumevanje i zato će davati odgovore bez da citiraju.
Svi koji daju odgovore bez citiranja, a ti odgovori se ne temelje na mudrosti, tj. na znanju ISTINE o Zakonu sveukupnog postojanja, samo laprdaju.
Oni jednostavno imaju unutarnje ili pravo znanje.
Počev od Mojsija, Hrista, Bude, Muhameda i ostalih istočnjačkih prosvetljenih bradatih mudraca, koji su dostigli unutarnje, kako oni misle," pravo znanje", prošle su stotine, čak i hiljade godina, a svet je i dalje isto glup kao što je bio i pre njih, jer i dalje srlja u propast.
Znanje koje nije došlo ni jednim od spoljnih izvora jer to što dolazi spolja i nema prave odgovore za sve ono što bi čovek hteo da zna.
Tačno! Prirodne i društvene nauke i filozofija koja se na njima temelji, su znanja koja su došla spolja. Ta znanja nemaju odgovore na sve što bi čovek trebalo da zna. Ali je činjenica da ni unutar onih tzv "duhovnih" znanja koja dolaze iznutra, a to su znanja koja su dali Mojsuje, Hrist, Buda, Muhamed i drugi istočnjački bradati mudraci, takođe nemaju prave odgovore na sve ono šti bičovek trebalo da zna, Nemaju odgovore na osnovna tri egzistencijalna pitanja ŠTA postoji, KAKO postoji to što postoji i ZAŠTO. I dok god ni jedan čovek na svetu ne bude znao odgovore na ova tri pitanja, ni jedan se neće moći smatrati MUDRACEM.
Osvrnimo se oko sebe i videćemo da danas na ovoj planeti ima najviše učenih sa najvišim titulama i još više mentalnih filozofa a život je dosegao najteže i najneizvesnije trenutke nego ikada ranije. Ljudi su se sreli sa trenutkom biti ili ne biti i/ili kako izaći iz ovog prelomnog trenutka.
Zašto je tako?
Zato što intelektualno znanje ne donosi svest, i mudrost niti ispravno razumevanje života.
Tačno, svo dosadašnje intelektualno znanje nas vodi u propast. Ali, uporedo sa intelektaualnim znanjem, već hiljadama godina, tu je i tzv. duhovno znanje. I kavu korist je svet imao od njega? NIKAKVU. Ni jedno od ova dva znanja nema značenje MUDROSTI, već samo LAPRDANJA.
Pa ipak, još niko od filozofa nije izašao sa objašnjenjem da se čovek sa ovakvim trenucima sreće baš zato da bi bio primoran da počne tražiti nova rešenja a to je da počne razišljati i izlaziti iz čaure u koju se ukotvio pa ne zna kako da savlada šablone ili negativne pasije vlastitog uma...
Ovde je tačno samo to da dosadašnja, ni intelektualna, ni duhovna znanja nemaju nikakvu posebnu vrednost i da se spas mora potražiti u nekom novom, još neotkrivenom znanju i mudrosti.
Onaj koji to zna, obavezno zna da nikada nikakvim savetima ili pričama ništza ne može preneti nikome iako on sam ima dodir sa Izvorom znanja, mudrosti, razumevanja i ostalim kvalitetima života. Baš tu se pokazuje mudrost takvih ljudi jer oni ne menjaju svet oko sebe ubeđivanjem drugih već ga menjaju samo svojim prisustvom.
Varaš se. Ljugi su više bića razuma, nego duha i neće se spasiti dok god ne budu razumeli šta treba da rade da se spase, ma koliko osećali da treba da se vole i tako se spase.. A razumeti neće sve dok god ne budu otkrili osnovni prirodni ZAKON po kojem postoje materija, život i Svemir, koji u sebi sadrži i najbolje prirodno rešenje o tome kako se najlakše izbegavaju haos i zlo, a ostvaruju harmonija i dobro i dok i sami praktično ne primene to rešenje.
Kako se to postiže?
Neka svako sam potraži odgovor pa kada ga otkrije znaće. Prvi koji skoči ovde da ubeđuje kako on zna odgovor ali ga niko ne sluša, jeste jedan od onih koji zna manje od svbih drugih.
I Mojsije i Hrist i Buda i Muhamed i Marks i svi istočnjački bradati mudraci su bili ubećeni da znaju, pa opet ništa. I ti Luise si ubeđen da znaš i opet ništa. Apeluješ na ljude da meditiraju i dožive ljubav i pomoću ljubavi se spase. Nema od toga ništa, Luise, zaboravi to. Ljubav nije nešto što se samo OSEĆA. Da bi bilo ljubavi, postoji nešto tajnovito što treba praktično da se radi. Ne da se meditira i oseti, već da se RAUME. Ne da se čovek duhovno prosvetli, već da se prosvetli intelektualno, jer jedino tako može da postene mudar, A to je da stekne ZNANJE pomoću kojega će moći da RAZUME šta treba da radi da se spasi, da bi tek onda mogao to praktično i da primeni i na kraju se spasi. Da bi tek posle toga među ljudima zavladala ljubav sama od sebe, bez potrebe da iko meditira i da se prosvetljuje.
Do same srži istine se dolazi na način koji je bio prisutan na ovoj planeti od prvog čoveka, bio je prisutan pa i kada je bio u ilegali dok je danas ponovo iznešen iz ilegale. Put do istine nije filozofija, nije religija, nije metafizika, nije ništa što je već poznato današnjem čoveku pa koliko neko verovao. Taj koji veruje samo je izgradio vlastiti lavirint u kojem je samog sebe zaveo pa nikako da izađe.
Pozdrav!
Luise, na kraju nisi nam dao nikakvo rešenje kako da izađemo iz lavirinta. A vidiš, ja jesam. Ljudima je ipak potrebnije intelektualno prosvetljenje, nego duhovno. Intelektualna mudrost je daleko više porebna, nego duhovna. Intelektualna mudrost je i do sada bila glavna vodilja čovečanstva i za sve ljude sveta je bila obavezna. Duhovna mudrost je važila samo kao neobavezna vera. Potrenbo je samo tu intelektualnu mudrost i prosvetljenost podići na najviši razvojni nivo. To podrazumeva konačno otkriti Univerzalni Zakona po kojem postoje materija, život i Svemir i njegovo najbolje rešenja o tome kako se najlakše izbegavaju haos i zlo, a ostvaruje harmonija i dobro. I tebi pozdrav.

xjpg.1164611.jpg


 
Ako ne znaš da te pljačkaju onda subjektivno ništa ne gubiš. A u životu se računa uglavnom subjektivno.
Objektivno i subjektivno su uzajamno uslovljeni i jedno bez drugog ne mogu. Pljačka kao objektivno, za svoju posledicu uvek ima glad kao subjektivno kod onoga ko je opljačkan i po gladi koja je subjektivna, onaj ko je gladan uvek zna da je opljačkan.
 
Objektivno i subjektivno su uzajamno uslovljeni i jedno bez drugog ne mogu. Pljačka kao objektivno, za svoju posledicu uvek ima glad kao subjektivno kod onoga ko je opljačkan i po gladi koja je subjektivna, onaj ko je gladan uvek zna da je opljačkan.
Blizu si, ali nije tačno Ljubo.
Npr. političari su ti živi dokaz, da mogu što se kaže prevesti nekoga žednog preko vode, ne nekoga, već ogromnu masu, dakle, oni koji pljačkaju druge, političari narod, mogu da ubijede taj isti narod da im je dobro i da nisu gladni, tako da subjektivno i objektivno gledajući u tom okviru svi su srećni i zadovoljni, i pljačkaši i opljačkani..
 

Back
Top