Mudrolije - saveti

A kad se pogleda ovako u noć? Kad se stane, evo ovde, u mrak, na vratima? Kad se pogledaju sva polja u mesečini? Sva ona brda u daljini… grad, krovovi… tamo oblaci… sazvežđa… to nebo puno svetlosti? Kad se pred tim ućuti? Je li i onda kao da prolazimo bezumno… bez smisla… je li moguće da je sve to jedna bezdana praznina?

Miloš Crnjanski
 
Učinilo mi se da je pravi život samo ovo: sporo i lenjo oticanje časova, stopljenost sa elementom, i da bi možda trebalo uvek živeti ovako... pustiti da vreme teče kako teče, a primati iz njega samo ono što po sebi, kao poklon, nudi, kao što ovaj letnji dan na reci nudi svežinu kupanja.

Aleksandar Tišma
 
Učinilo mi se da je pravi život samo ovo: sporo i lenjo oticanje časova, stopljenost sa elementom, i da bi možda trebalo uvek živeti ovako... pustiti da vreme teče kako teče, a primati iz njega samo ono što po sebi, kao poklon, nudi, kao što ovaj letnji dan na reci nudi svežinu kupanja.

Aleksandar Tišma
što nije lepo napisao - legneš na beton na zelenom vencu, piješ brlju iz plastike i čekaš da umreš jednog dana
 
751795ee19b38d168c77d94700164acd.jpg

:heart:
 
Putniče, nemoj da te mrzi da čitaš. :)

Grešio sam mnogo

Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, ucio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.

Duško Trifunović
 
A sutra, kad odem odavde, biću opet običan. Sa osmehom, koji ćuti, vara, i krije - kao zaverenički, koji vas voli. Kao u prosjaka, koji vas preziru, kao u bolesnika, koji vas se gade, kao osmeh ubica, koji vam se smeju što ih ne znate a viđate svaki dan.
Bio sam na kraju sveta; mesto života, videh jednu blagu, beskrajnu, zelenu svetlost.

Miloš Crnjanski
 
"Ja uopšte mislim da najčudniji ljudi izgledaju vrlo konvencionalno, vrlo
standardno. Jer čovek koji je zaista čudan iznutra, onaj koji je u dubokom
nesporazumu sa svetom koji ga ne prihvata i ne shvata, ne oseća nikakvu
potrebu da se ukrašava spolja, da privlači ičiju pažnju. Naprotiv! On želi
da se sakrije. Ima li čudnijeg ljudskog stvorenja od Kafke, na primer, a on
je gotovo čitavog života radio u jednom osiguravajućem društvu u Pragu,
ne razlikujući se spolja od ostalih činovnika."
 

Back
Top