Mrzim što sam majka

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
I baziraju ih na treniranju disanja kroz bol i skretanju paznje, koncentraciji na misice i disanje.
Slicne tehnike disanja i vizualizacije bola i njegovog otpustanja vrse za recimo migrene.
Drugaricu je otac pokusao nauviti tome, kako bi prevazisla migrene, ali nije uspjela.
Naša velika i poznata naučnica, akušer i ginekolog, Prof. dr. Bosa Milošević, čije i
me nosi i Ginekološko akušerska klinika u Beogradu, je pre više od pola veka napisala
knjigu "Bezbolan porođaj" koja je bila namenjena porodiljama koje nemaju stručno znanje...
Osvrnuću se samo malo na drugi deo knjige u kome se objašnjava kako 5 različitih
vrsta disanja u 5 različitih faza porođaja odstranjuju veoma jak bol, koji nastaje
usled nedostatka kiseonika u mišićima materice...
Sigurno je da se tehnikom disanja koju je navela prof. B. Milošević nije skretala pažnja
sa bola, naprotiv...
 
I baziraju ih na treniranju disanja kroz bol i skretanju paznje, koncentraciji na misice i disanje.
Slicne tehnike disanja i vizualizacije bola i njegovog otpustanja vrse za recimo migrene.
Drugaricu je otac pokusao nauviti tome, kako bi prevazisla migrene, ali nije uspjela.
Taj trening je ključan.
Meni je žao što naše medicinske službe tako malo posvećuju pažnju porođaju.
I žao mi je što se žene u toj meri muče na porođaju.


A što se tiče ove žena koja žali što je postala majka, ja nemam određeni stav jer većina žena može da bira, nadam se.
Nažalost, postoje one koje ne mogu da biraju jer kod njih postoje zdravstveni problemi zbog kojih nemaju iskustvo roditeljstva.

Ako su nam date mogućnosti reprodukcije, zašto to iskustvo (koje je i teško i lepo) ne bismo sebi pružili?
 
Najvažnije je priznati sebi da nam je teško i potražiti pomoć. Meni se ovo čini kao klasična post-porođajna depresija.
Posebno sto nisu svi istih psihickih i fizickih mogucnosti..ova žena iz teksta verovatno nije znala šta je ceka nakon rodjenja deteta,.
ali verujem da ce kroz neko vreme da se prilagodi i da ce sve biti u redu..verujem iz razloga što majcinski instikt prodadi
 
Kakogod bilo majkama nije ni lako ni jednostavno, narocito ako u majcinstvo uskoce nespremne. Posto neke imaju problem i sa partnerom, tacnije nemaju ga njima je jos teze. No, ne znaci ni da je losa majka ni da ce trauma trajati stalno. A i normalno je da nisu sve majke iste ni kao osobe.
dobra stvar je sto je ta zena sasvim svesna obaveza, tako da dete ima sigurnog roditelja....
 
Taj trening je ključan.
Meni je žao što naše medicinske službe tako malo posvećuju pažnju porođaju.
I žao mi je što se žene u toj meri muče na porođaju.


A što se tiče ove žena koja žali što je postala majka, ja nemam određeni stav jer većina žena može da bira, nadam se.
Nažalost, postoje one koje ne mogu da biraju jer kod njih postoje zdravstveni problemi zbog kojih nemaju iskustvo roditeljstva.

Ako su nam date mogućnosti reprodukcije, zašto to iskustvo (koje je i teško i lepo) ne bismo sebi pružili?
U domovima zdravlja postoje skole za psihofizicku pripremu koje savjetuju vec od polovine trudnoce, kako bi se uspjela savladati tehnika disanja. To je bas ovo iz navedene knjige.
Mene je nazalost uhvatila korona pa su postojale samo online varijante. Na pomen online predavanja je sestra iz dz koja inace drzi vjezbe rekla da to nema efekta, ne moze da se prenese i savlada.
I ta bol je individualna. Ima zena koje nemaju porodjajne bolove a ne mogu da ustanu od menstrualnih. Moja drugarica je kontrakcije opisala kao lagano podrhtavanje butina. Na potpunu otvorenost.

Isto tako i briga o djetetu. Nekome ne padne lako. Def nije nikome pjesma, ali neko se brzo adaptira. Dok je djevojka iz koleginicine familije lezala 6mjeseci u zatvoru zbog cedomorstva. I ljekari su je ocijenili kao sposobnu za ponovno majcinatvo.
 
To je jedinstveno, lično iskustvo koje svaki roditelj shvata drugačije, a tužna je istina da ne može svaka žena da uživa u osećaju satisfakcije, kao druge majke koje su taj osećaj osvestile.Jedna novopečena mama koja naizgled predobro poznaje ovu borbu podelila je svoju tugu nakon što je otkrila da nije reagovala na majčinstvo onako kako je očekivala. Na forumu za roditeljske savete "Mumsnet", otkrila je da počinje da misli da je odluka da ima decu najgora koju je donela do sada.

“Imati dete. Ja to mrzim. Mrzim što sam mama. Ja uopšte nemam život. Moj život trenutno izgleda ovako: probudi se u šest, idi na posao, završi obaveze, pokupi bebu iz jaslica, zabavi je dva sata, pa onda kupanje. Zatim treba staviti bebu u krevet nakon što me udarila po glavi, čupala za kosu, čupala kožu na vratu, šutirala i udarala. Četrdeset i pet minuta za sebe, a ja za to vreme moram nešto da obavim”, započela je očajna mama u objavi.
Naravno da će dete da ti promeni život. I partner ti promeni život. I kućni ljubimac
ti promeni život.
Meni je u tom periodu smetalo to što moram na posao, a ne to što sam mama.
Znala sam da ih grčevi u stomaku neće mučiti doveka, da im neće celog života
rasti zubi, niti ću zauvek trebati da ih držim u rukama da ne bi plakali. Znala sam
da ono što tada ne učinim za njih, kasnije nikada neću moći da nadoknadim.
Nisam se osećala ni kao žrtva, ni kao mučenica.
 
osobe su razlicite i razlicito podnose spoljasnje uticaje

nekog vise boli neko ne oseti

nekom je lakse negovati dete nekom teze

ne moze se sve bazirati samo na svom iskustvu

ali bas svakom treba povremen odmor i skidanje pritiska , neka pomoc
 
Можете да ме растргнете- брига ме. Неки људи су просто размажени. И нећу да се устручавам да ствари назовем правим именом. Свима треба подилазити да се слууучјно неко не би увредио.
 
Najvažnije je priznati sebi da nam je teško i potražiti pomoć. Meni se ovo čini kao klasična post-porođajna depresija.

Mozda i jeste, ko zna...ne volim ove drustvene mreze danas. U trenutku slabosti neko nesto napise a onda se to razvlaci kao zvakaca guma pod izgovorom "na internetu je".

Nije lako sa bebom koja ne spava. Moja beba nije spavala dve godine i osam meseci.
Nakon hranjenja sam ga nosila.
Pamtim bosonogo nosenje od jedan ujutru do cetiri ujutru.
Cini mi se, sada ne bih imala snage.

Pored toga, bila sam finansijski zbrinuta.
Ko je morao sam za dete da zaradi a dete malo pa tako malo i nejako ide u jaslice...svaka boljka ga potkaci, ti radis, drustvo ima razumevanja koliko i tocilo...stvarno uzas.

Jeste, dete ce porasti, nije sporno i sve ce proci ali pomoc majkama nije nesto nenormalno. Naprotiv, kao osoba koja nije imala pomoc tvrdim da je pomoc nasusna potreba.
Kada bih vratila vreme, momentalno bih sebi platila pomoc. Budala sam bila sto to nisam radila.

Ova zena nije poput Brizit Bardo koja je javno kazala da je dete tumor. Uzas od zene.
Ova zena zvuci umorno i jeste umorna ako danju radi a nocu ne spava.
 
osobe su razlicite i razlicito podnose spoljasnje uticaje

nekog vise boli neko ne oseti

nekom je lakse negovati dete nekom teze

ne moze se sve bazirati samo na svom iskustvu

ali bas svakom treba povremen odmor i skidanje pritiska , neka pomoc

Jeste.
Svakoj mami treba mali predah.

Ne znaci da je los covek i ne znaci da je losa mama.

Tetka, baka, deka, ko god...da dodje i samo kucu da pocisti jednom mesecno i dva rucka da donese pa ti se cini da ti je svet poklonio.

Ja mogu da razumem jer mi nikada majka nije toliko falila kao kada sam postala mama i to je jedina ljubomora u zivotu koju sam osetila. Kada bih na ulici videla bake kako guraju kolica.

A ja natovarena, dete i kolica i nabavka, sto kesa pa kada bih otisla u posetu kod bake sve to sa jedva 60 kilograma na treci sprat pesaka a samo kolica 12 kilograma. I tako dva puta dnevno.
Da je neko stao da pomogne...boze sacuvaj.
Ali smo prvi da osudimo.

Jeste tesko, sto da se lazemo...moja mama je bila sklona osudama drugih mama koje nisu organizovane a ona je fakuktet sa dvoje decd zavrsila.
Jeste zavrsila, kada je moja baka cuvala decu i kuvala.
 
To je jedinstveno, lično iskustvo koje svaki roditelj shvata drugačije, a tužna je istina da ne može svaka žena da uživa u osećaju satisfakcije, kao druge majke koje su taj osećaj osvestile.Jedna novopečena mama koja naizgled predobro poznaje ovu borbu podelila je svoju tugu nakon što je otkrila da nije reagovala na majčinstvo onako kako je očekivala. Na forumu za roditeljske savete "Mumsnet", otkrila je da počinje da misli da je odluka da ima decu najgora koju je donela do sada.

“Imati dete. Ja to mrzim. Mrzim što sam mama. Ja uopšte nemam život. Moj život trenutno izgleda ovako: probudi se u šest, idi na posao, završi obaveze, pokupi bebu iz jaslica, zabavi je dva sata, pa onda kupanje. Zatim treba staviti bebu u krevet nakon što me udarila po glavi, čupala za kosu, čupala kožu na vratu, šutirala i udarala. Četrdeset i pet minuta za sebe, a ja za to vreme moram nešto da obavim”, započela je očajna mama u objavi.

“Beba se budi. Umirite bebu. Dva sata spavanja. Beba se budi. Potrošite dva i po do tri sata kako biste bebu vratili u krevet. Četiri sata spavanja. Beba se budi.
Pokušajte ponovno uspavati bebu. Probudite se sledeći dan u 6h. Osećate se kao zombi. I ponavljajte sve ispočetka. Ne mogu to više da radim”, nastavila je.

Srećom, drugi roditelji su se oglasili na mreži kako bi joj pružili razumevanje i ohrabrili je, u nadi da će joj i pomoći.

https://www.prva.rs/zivot/dom-i-por...ajka-to-mi-je-najveca-greska-u-zivotu-2221034
Verovatno je našla muža de.ila, koji dete i ne primećuje!
Znam toliko samohranih majki ( i očeva), kojima je zaista potrebna pomoć. Nikada,...ali nikada, ni jednu samohranu majku, niti samohranog oca, nisam čula da izgovori ovako nešto (kao u naslovu teme). Nisam čak ni čula da traže pomoć, iako im se ponudi.
Sve i da razumem,...ne mogu da shvatim!
 
Malo ko bi ovo izgovorio, sto ne znaci da ne bi pomislio.
Nedavno se kolega raspao. Samohrani otac, povela se neka prica i on je ustao i izasao, samo je rekao da ne zna koliko ce jos moci da izdrzi. Prvo je degradiran poslovno, prebacen na 'zensku' poziciju a nakon prve djecije operacije dobio i lagani ukor. Pa onda nespavanje zbog bolesti djeteta, dnevni rad, posle glumi da je sve ok i ostani budan do 21h. I onda se muskarac pred kolegama rasplace, jbg.
Ljudi ne prastaju slabost koju sami nemaju, narocito onda kada se nisu nasli u takvim uslovima pa gaje osjecaj superiornosti. Zato idu nipodastavajuci komentari usled kojih se ljudi foliraju u njihovom drustvu. Razmazene zene koje se saplicu o podocnjake.
Ljudi koji lazu kako su srecni. Kako ih niko ne maltretira.

Mreze su donijele ogromni prostor da se pokaze velicina ali i dobro mjesto da covjek kaze one stvari koje ne moze svojim najblizim. Da mozda nadju ljude slicne sebi. I da negdje procitas sve ono sta bi mozda bilo receno samo psihologu ili svesteniku.

Kcerka dobre drugarice moje koleginice je usled postporodjajne depresije usmrtila bebu. Nije se sjecala nicega. Ali ona se zalila i muzu i mami. Zivjeli valjda kod njenih roditelja, koliko se sjecam. I svi je napali da pretjeruje.
Malo je lezala u zatvoru ali se dugo lijecila u ustanovi.
 
O boze, siroti covek. Grubost ce unistiti svet. Ni rat, ni roboti vec grubost.
Sve te grdne iskrenosti i misljenja koja guraju ljude u ambis. Iskren sef pa te spusti, iskrena drzava pa te drzi u neizvesnosti da li ces imati sutra za pijacu, iskren komsija pa zabiberi, sve je iskreno osim suza...one se danas smatraju laznim.

Covek se trosi. Mora malo sredina da bude meksa.

Kada smo ucili cedomorstvo, zivo pamtim to pitanje, zaprecena kazna je kao za ubistvo iz nehata. I dugo se tretira kao cedomorstvo, sest meseci po zakonu koji sam tada ucila.
Pipava je tema, nema ispravnog odgovora osim da su zrtve ogromne.

Zakon o radu moze jedini da popravi stvar. Da majkama ili samohranim ocevima skrati radno vreme. Jeste, nesto para ce trziste izgubiti ali bolesna ili izbegla nacija ne vidim kako toj drzavi pomaze.

Ljudi zaboravljaju koliku su pomoc primili. Kada bi svako bio iskren i stavio na papir sta je primio od drugih mnogi bi se iznenadili i samo tako bi mogli da shvate tudju poziciju.
 
O boze, siroti covek. Grubost ce unistiti svet. Ni rat, ni roboti vec grubost.
Sve te grdne iskrenosti i misljenja koja guraju ljude u ambis. Iskren sef pa te spusti, iskrena drzava pa te drzi u neizvesnosti da li ces imati sutra za pijacu, iskren komsija pa zabiberi, sve je iskreno osim suza...one se danas smatraju laznim.

Covek se trosi. Mora malo sredina da bude meksa.

Kada smo ucili cedomorstvo, zivo pamtim to pitanje, zaprecena kazna je kao za ubistvo iz nehata. I dugo se tretira kao cedomorstvo, sest meseci po zakonu koji sam tada ucila.
Pipava je tema, nema ispravnog odgovora osim da su zrtve ogromne.

Zakon o radu moze jedini da popravi stvar. Da majkama ili samohranim ocevima skrati radno vreme. Jeste, nesto para ce trziste izgubiti ali bolesna ili izbegla nacija ne vidim kako toj drzavi pomaze.

Ljudi zaboravljaju koliku su pomoc primili. Kada bi svako bio iskren i stavio na papir sta je primio od drugih mnogi bi se iznenadili i samo tako bi mogli da shvate tudju poziciju.
Људи уопште објективно не гледају на помоћ и подршку коју имају. Неретко се подразумева, и лепо је што се подразумева. Али не треба онда од себе правити жртву.
Они којима је најтеже, који су највише разапети најмање кукају.
 
Људи уопште објективно не гледају на помоћ и подршку коју имају. Неретко се подразумева, и лепо је што се подразумева. Али не треба онда од себе правити жртву.
Они којима је најтеже, који су највише разапети најмање кукају.
To podrazumijevanje mi jako smeta. Niko ne mora ništa da uradi za drugog sve je dobra volja. Budi zahvalan a ne kad neko jednom ne može odmah drvlje i kamenje.
Kad osjetim to podrazumijevanje od mene više ne možeš dobiti ništa.
 
To podrazumijevanje mi jako smeta. Niko ne mora ništa da uradi za drugog sve je dobra volja. Budi zahvalan a ne kad neko jednom ne može odmah drvlje i kamenje.
Kad osjetim to podrazumijevanje od mene više ne možeš dobiti ništa.
То да.
Него сам мислила да је лепо то што ће мој син подразумевати подршку и помоћ од мене за своје дете, наши смо. Не треба да се устручава нити осећа дужним. У том смислу. То ми је унуче, побогу. То је задовољство а не моје одвајање времена.
Као што сам је и ја имала од својих.
Некако, у здравим односима то и треба да се рачуна као нешто нормално.
Мени је ненормално када баке изјаве, јасан тебе чувала и ти сада чувај своје.
Па сви смо ми наши.
Као што и ја сада чувам моју баку. Мислим то је породични круг који се не мери. Бар не у мом свету.
 
То да.
Него сам мислила да је лепо то што ће мој син подразумевати подршку и помоћ од мене за своје дете, наши смо. Не треба да се устручава нити осећа дужним. У том смислу. То ми је унуче, побогу. То је задовољство а не моје одвајање времена.
Као што сам је и ја имала од својих.
Некако, у здравим односима то и треба да се рачуна као нешто нормално.
Мени је ненормално када баке изјаве, јасан тебе чувала и ти сада чувај своје.
Па сви смо ми наши.
Као што и ја сада чувам моју баку. Мислим то је породични круг који се не мери. Бар не у мом свету.

draga Bogi ... svi znamo da jako veliki broj ljudi ima neke nove "porodicne odnose" koji
nisu ni nalik onima u kojima smo mi odrastali.
Podrska i bezrezervna ljubav... ali i to polako bledi u naletu zapadnih porodnicnih vrednosti. Svkao za sebe.

E pa nece moci ! i dok nas je tek nekoliko, treba da budemo glasni....
 
To je jedinstveno, lično iskustvo koje svaki roditelj shvata drugačije, a tužna je istina da ne može svaka žena da uživa u osećaju satisfakcije, kao druge majke koje su taj osećaj osvestile.Jedna novopečena mama koja naizgled predobro poznaje ovu borbu podelila je svoju tugu nakon što je otkrila da nije reagovala na majčinstvo onako kako je očekivala. Na forumu za roditeljske savete "Mumsnet", otkrila je da počinje da misli da je odluka da ima decu najgora koju je donela do sada.

“Imati dete. Ja to mrzim. Mrzim što sam mama. Ja uopšte nemam život. Moj život trenutno izgleda ovako: probudi se u šest, idi na posao, završi obaveze, pokupi bebu iz jaslica, zabavi je dva sata, pa onda kupanje. Zatim treba staviti bebu u krevet nakon što me udarila po glavi, čupala za kosu, čupala kožu na vratu, šutirala i udarala. Četrdeset i pet minuta za sebe, a ja za to vreme moram nešto da obavim”, započela je očajna mama u objavi.

“Beba se budi. Umirite bebu. Dva sata spavanja. Beba se budi. Potrošite dva i po do tri sata kako biste bebu vratili u krevet. Četiri sata spavanja. Beba se budi.
Pokušajte ponovno uspavati bebu. Probudite se sledeći dan u 6h. Osećate se kao zombi. I ponavljajte sve ispočetka. Ne mogu to više da radim”, nastavila je.

Srećom, drugi roditelji su se oglasili na mreži kako bi joj pružili razumevanje i ohrabrili je, u nadi da će joj i pomoći.

https://www.prva.rs/zivot/dom-i-por...ajka-to-mi-je-najveca-greska-u-zivotu-2221034
Da se ne lažemo većina nas je prošla ovu fazu, u nekom trenutku. Jedino što su neke žene svesne lepote majčinstva, postanu svesne da je to samo deo odrastanja njihove bebe. Sve to tako brzo prođe, da se u nekom trenutku i ne mogu setiti tih besanih noći i polusvesnih dana kada sam bauljala po kući, nesipavana, polugladna i polusvesna :D Jedino čega se sećam jesu lica mojih uspavanih anđela, pre nego što odem da popijem prvu, normalnu kafu.
 

Back
Top