O tome i jeste riječ; skrenuti pažnju sa posledica i prosvijetliti motiv koji iz tame djeluje na volju.
To je osvješćenje. Pri tom se aktivira naša urođena Savjest. Savjesno Biće sebi ne može dozvoliti
da bude oružje u rukama nesvjesnih motiva. Oružana revolucija je posledica nesvjesno stvorenog
motiva koji upravlja izborom. Aktivirana Savjest je dokaz da nam je volja na nivou iznad nužnosti.
Ako stvarno ništa nisi razumio, evo ti prošireno objašnjenje. Ako i tad ne razumiješ, nije ti vrijeme.
Vidiš, većina ljudi živi tumarajući kroz stvarnost. Dakle ne zna ni odakle im stvarnost dolazi niti kako je
stvara za sebe. Kad je riječ o oružanoj revoluciji, rulja je pokrenuta talasom, talasom nezadovoljstva, a
da li se ikad iko od tih nezadovoljnih upitao odakle nezadovoljsvo? Jeste, ali razlog za nezadovoljstvo
vidi u okolini. U okolini se ne mogu vidjeti uzroci već samo posledice. Motiv, nezadovoljstva je nevidljiv
a vidljive posledice mu pokazuju na nekoga ili nešto u okolini od kojega ili od čega mu dolazi prijetnja i
percipirana nepravda. Kad nezadovoljstvo dosegne plafon tolerancije pojave se idealne vođe koji rulji
pokazuju na u okolini percipirane uzroke a stvarni motiv nezadovoljstva biva pokriven debelim slojem
zablude. Dakle, uzrok nezadovoljstva je društveni odnos, oslikan kao odnos sa okolinom, te oni koji su
u okolini ugroženi podižu ruku na one od kojih su ugroženi. Na tren im se čini da je izvor nezadoljstva
anuliran, jer eto odsječeno biva mnogo glava koje su predstvljale jasno percipirani izvor nezadovoljstva.
Međutim, uskoro će se pokazati da uzrok nezadovoljstvu nije nestao i da se opet kao fantom uzdiže iz
same rulje. To znači da je revolucija bila uzaludna, da su glave odsječene nepotrebno, da istinski motiv
koji je volju Bića navodio da djeluje iz nužnosti, nasiljem, nije niti dirnut a kamoli anuliran kako se mislilo.
Da se nekim slučajem u Biću koje je bilo nezadovoljno uzdigla Savjest, Savjest bi ga navodila da drugima
ne čini ono što ne želi da drugi čine njemu, specijalno da ne ubija, da ne rješava svoje probleme nasiljem.
Pravi motiv oružane revolucije je nužnost. Nužnost je stvarnost koja se manifestuje pokrenuta nesvjesnim
izborom. Nesvjesno je dakle Biće koje je izabralo nasilje, nesvjesno je da je na svom metafizičkom nivou
moglo, da je znalo, izabrati bilo šta. Šta god da bi Biće izabralo, to bila njegova stvranost. Upravo iz rulje i
postaju opresivni elementi. Rulja se polarizuje i kao produkt polarizacije rulje stvara se mentalitet 'Žrtve'.
Mentalitet žrtve se oslikava u većini a mentalitet 'Tiranina' u iz rulje iznjedrenoj manjini. Nije li to slučaj i u
današnjoj Srbiji? Pošto je masa osnova rulje, rulja nema dovoljno visok nivo individualne, stoga ni kolektivne
Svjesnosti da bi znala da je ona (svaki pojedinac u njoj) kreator te polarizovane stvarnosti, te se ponaša
stihijski, bez Savjesti prateći idealnog vođu. Kritična masa prisutnih apsolutnih znanja u Svjesnosti jedinki
je stoga neophodna kako bi se izvela revolucija tog mentalnog stanja i iz sebe iznjedrila jednakost, 'pravdu' i
harmoniju. Vođa je pri tom predstavnik njihovog nezadovoljstva a ne njihove Savjesti, što jasno navodi na
nužni izbor; na izbor nasilnog oružanog prevrata. Rulja siječe one iz sebe iznjedrene glave koje joj se jasno
pokazuju kao 'razlog njenog stanja', kako bi na njihovo mjesto mogla iznjedriti nove. Te nove glave će uskoro
poslužiti kao opravdanje novonastalog nezadovoljstva prouzrokovanom mentalnim sklopom 'Žrtve'. Pravi
motiv izbora i nužnog djelovanja je i dalje ostao nevidljiv. Pravi uzrok posledicama koje su vidljive kao
stvarnost ostaje pokopan u njihovim razumima i na površinu izvire prvom prilikom, kad balon nasilja izduva.
Dakle, skrenuti pažnju sa posledica, sa stvarnosti u kojoj vidimo uzrok nezadovoljstva, na istinski
motiv takve stvarnosti, na izbor, to je osvješćenje. Metafizička postavka stvarnosti se mora osvijestiti,
jer ons istinski stvara nezadovoljstvo. Šta je metafizička postavka stvarnosti rulje u momentu nezadovoljstva,
u momentima kad se uzdiže ljutnja i želja da za 'slobodu' i svoja ' ljudska prava' daje i uzima živote.
Motiv koji vlada iz tame izvire iz mentaliteta 'Žrtve', iz mentaliteta nemoći. Mentalitet žrtve sobom
zahtijeva tiranina. Veća žrtva i motiv za djelovanje je veći. Mentalitet žrtve iziskuje tiranina a potreba
da se zaštiti od žrtvovanja je navodi da rješenje vidi jedino u okolini, koja je već posledica tog
mentalnog stanja. Njena okolina, njen društveni sistem je odraz mentalnog stanja, posledica je motiva
koji iz takvog stanja upravlja voljom mase. Volja mase je dakle nesvjesno usmjerena na Žrtvu, koja
obitava u njenom mentalnom sklopu. Šta drugo do nepravda i totalno ropstvo može proizaći iz mentalnog
sklopa žrtve. Izabirajući stihijsku reakciju na svoje nezadovoljstvo proizašlo iz življenja nesvjesno izabrane
stvarnosti, masa biva vođenja tobož' svjesnom potrebom za oslobođenjem. Sloboda i pravda joj izmiču
jer joj nesvjesni motiv i dalje ostaje nevidljiv. Glave odsječene giljotinama nisu odstranile mentalitet žrtve
koji i dalje iz tame upravlja njenim izborom. Vrlo brzo će se pokazati da će se u stvarnosti ponovo pojaviti
uslovi koji će nesumnjivo opravdati mentalitet žrtve koji se nije promijenio i koji će stvoriti novu potrebu
za promjenom.
Savjest nedostaje rulji, jer Savjest je istinski upravljač čovjekovog izbora. Savjest uvijek upravlja izbor
prema njegovoj duši, a u duši je i odgovor koji će čovjeka navesti da stvara u Ljubavi i harmoniji, da
odbaci mentalitet 'Žrtve' koji ga muči i porobljava iz tame njegovog nesvjesnog.