MOJE MALE ŠARENE EMOCIJE

[Arhimedes]

 

[Beskraj]

Daleko od toga da sam otudjena,volim drustvo,prija mi guzva glasni razgovori, muzika koja tuce...ponekada.Ponekada se umorim od svega toga kao na primer danas i prosto mi prija razgovor tisine.Razgovor sa svojom sopstvenim mislima.Volim kada setam Knezom,i kada cutim.Posmatram sarene izloge,prolaznike,klince koji trce za sarenim balonima.Volim da setam Kalisom da posmatram ljude koji igraju saha,zaljubljene parove koji me vrate u neka moja secanja.Volim da odem do nase klupe cisto da vidim da li neko sedi na njoj.Volim ovaj septembarski suncan dan koji mi je izmamio osmeh koji mi je prosto bio potreban.Prosto se i talasi u nemirnom moru umore.Potreban im je odmor
Beskraj

 

[Velur]

Lepa emocija...

Dobar akvarel..i ni malo laka tehnika slikanja

Hvala Nina od srca !

 

[Mala sanjalica]

Znaš,ja uvijek sanjam..
Sanjam rasute livade djetinjstva i po koji grumen pahuljaste mladosti..
Znaš,ja uvijek maštom obojam svijet i tako mi je savršeno lijep...Tako mi je baršunasto mekan..Miriše na kašmir i
grije ko jul i nikom ga ne dam...
Znaš, ja te uvijek željno čekam i ljubim te ponekad,
ljubim te ponekad samo stihom i eto tako sam sretna..
sretna što sanjam..sanjam i bojim svijet vlastitim bojama...

Gordana B.M

 

[meseceva rosa]

18.10.2011.



HAHAHAHAHA

Teta u vrtiću pomaže obuti čizme djetetu, koje je pitalo za pomoć.
On je gurao, ona vukla, a čizme nikako na noge. Kad su obje čizme
bile navučene na jedvite jade, teta je bila sva u znoju.
Skoro se onesvijestila, kad mali reče:
"Teta, čizme su na krivim nogama"
I stvarno, bilo je tako.
Nije bilo lako ni skinuti čizme, a kamoli ponovno ih navući.
No, na koncu su bile čizme svaka na pravoj nozi.
Mali tada objavi:
- "To nisu moje čizme".
Teta se ugrize za jezik da ne bi zavrištala.
"Zašto to nisi prije rekao?".
I uz napor mu ponovno izuje čizme.
Tada mali nastavi: "Čizme su od mog brata.,mama ih je dala meni."
Teta nije znala da li da plače ili se smije...
Nakon novog navlačenja čizme su ponovno bile na nogama.
Teta tada upita:
"A gdje su ti rukavice?"
Dječak odgovori: "Pa, ugurao sam ih u čizme "

Objavio/la samojaiti u 01:35,
http://volimsamotebe.blogger.ba/arhiva/2011/10

 

[meseceva rosa]

 

[meseceva rosa]

KORAK


Касна јесен,
Један стари балкон,
Прозор, разбијена стакла,
Столица за љуљање,
Човек, ћебе пребачено преко ногу,
Мирис топлог чаја,
Изгубљени поглед, бесмислене речи,
Јутарње сунце излази,
Ум полако умире, смех,
На тротоару још један лист,
Убија корак његове љубави.


Зоран Матић

 

[meseceva rosa]

Mesec je bled, polumrak,
List papira, beo,
Pesma zapoceta tebi,
Na stolu,
Prosuto mastilo.
Tvoj kaput,
Prebacen preko stolice,
Odeca na podu.
Tvoja glava, na mojim grudima,
U postelji,
Spavas,
Ja budan sanjam,
O slatkom, nedovrsenom trenu...


(Zoran Matic

 

[maki.]

People are strange when you're a stranger
Faces look ugly when you're alone.

Doorsi

 

[Nina]

Uci cu u tebe kao miris kolaca
lagano kao lopov uvuci cu se
tako da dugo neces znati
razliku izmedju dodira vode i zedji
i tutnjave nosoroga
koji u besomucnom trku
na vrhu roga nosi
belinu svanuca

 

[Nina]

 

[Velur]

PESMA

Napisacu nocas stihove o tebi,
pokusacu ,
na tren bar,
vristace dusa od silnih reci od gomile snova od sustine zivota.
Pokusacu ,
tek da rasteram misli
niz svod nebeski, nek uzlete ;
Te note ljubavi ,te strune strasti neka kazu u lice
sto cutnjom jece.
Slomljena sam
na sitne delice
a sitno je tesko spojiti
vremena treba ,
radosti,
Razuma i srca...voleti...

Kad zastanem
na sred puta ,
u ocima vidim tvoj lik,
srce sanja,
da sa ogolelog granja stisak ruke stoji...
i tihi nemirni dodir
prizeljkuje dogadjaj svoj .
Srce sanja na grudima tvojim
dok tiho odlazis njoj.
Pokusacu nocas
da napisem stih ,
notu i strofu
o tebi
o nama
neki zvuk,pre nego sto zaspim
da odgledam snove u kojima bio si ti.
Pokusacu da sanjam ,da mislim o sreci,
probacu da stanem kad zaboli.
pokusacu melodiju da opevam o tebi
al pisem samo
o samoci.

I.M.M.
(Zar ptica)​

 

[Laida]

I onda, koliko bi to želio, ne možeš. I ne ide.

Ljubav se skutri negdje u tebi, odjene čežnju, sjedne negdje u mrak. Nogom preko noge, sjedi. I puši. Promatra tako, sanjivo i umorno, slike nekog trećeg, slike nekog nepoznatog, imaginarnog, stvarnog, kako pleše tvoju stvar. A slike, lijepe se na stijenke duše poput požutjelog jesenjeg lišća na vjetrobranska stakla vlažna od kiše.

Lijepe se u svoj svojoj veličini, svakom svojom žilom, svakom svojom porom, i mirišu, mirišu na svježinu zraka nadrlog s ceste što nestaje u daljini, pred najboljom namjerom otvorenim vratima. A ljubav...

Ljubav, strpljiva je. I čeka. Upija mirise napadalih slika, ko utjehu, ko mir, ko žedna, prepucala zemlja kapi milostive od Boga odaslane kiše, pušta vremenu da prođe ne zastajkujući. Jer zastati u vremenu, značilo bi poraz.

A ljubav, ona se ne predaje. Zagrne se jače, tek ponekad pogleda u vrata.

Jednog dana, vrata će se zatvoriti, a kaput od čežnje okaciti na zid pored njih.

I još jedan. Namirisan zrakom ceste što vratile su je daljine, mirisom što otresat će se još dugo. Predugo...

 

[STARDUST]

“Blaženstvo se nalazi u ukusu, a ne u stvarima, i čovjek je sretan kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi smatraju da treba voljeti.” François de La Rochefoucauld

 

[heheić]

Oko te ne moze videti, jer ti si zenica ocinja,
srce te ne moze spoznati, jer ti si njegova najdublja tajna.

Rabidrant Tagore

 

[Marjan Svjetlana Temsic]

Sjedimo..svatko na svom kraju grada..
daleko ali u mislima kao da smo zajedno..
svaki dah tvoj mogu osjetiti..
nježna muzika provlači se kroz sobu...
a ja mislim..
ja osjećam...
rukom si mi otkrivao tijelo,
sve je bilo ko u snu ružičasto,bijelo...
drhtala sam ko ružina latica,
poljupcima si mi brisao tugu s lica...
poljubcima davao nadu u bolje sutra...
sjajem u očima odavao sreću..
i budio je u meni...sve veću..i veću...
zaželjeh da noć traje cijelu vječnost...
da spaja naša ustrepetala srca..
samo sam zbog tebe disala,
samo zbog tebe pjesme pisala..
Uživala dok si me zvao ˝MALA˝
poljupcima si me hranio...
dušu mi nikad nisi ranio...
pokazao si mi ljubav čistu,
ljubav koju kiša poklanja listu....
Zora je otjerala tvoju nježnost,tvoje tijelo
koje napamet znam cijelo....
Tvoji dodiri,poljupci,zagrljaji urezali su mi se u kožu,
nevidljivi kao otisci na nožu...
ali sve,sve još pamtim
ne želim da iz ovog ostane samo san....
želim da si uvijek kraj mene..
da nam zajedno ljubav teče niz vene.
da nas nitko više ne razdvoji,
već da nas ova ljubav spoji...........
N.N.

 

[gost 254762]

 

[mari47]

Ako me sretneš negdje
u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme
sretni me
kao da me srećeš
prvi put
....

 

[Jaca023]

OPET

...opet je srce tuzno moje
opet se roje misli moje
kome sad smeta srce srecno
kome sa sad smeta dusa puna
i nedra medna od srece
i osmeh sto uvek blista
i ruke rasirene
da ceo svet u skutu skupe
da zagrle nesebicno
sve srecne ljude
da svima tako lepo bude
i srce srecno
i dusa puna
i osmeh da blista
i nedra medna.

 

[meseceva rosa]

Za srecu moju
dovoljno je malo.

Jedan tvoj pogled,
pa da procvetam,
jedan tvoj osmeh,
pa da poletim,
visoko, visoko,
cak do neba.

Jedan tvoj pogled,
blagi pogled,
jedan tvoj osmeh,
dragi osmeh,
pa da poletim,
da ti se predam.


(V. Tiringer

 

[Nina]

Molim te
za mir radi buducih nemira..
radi ludovanja na uzglavlju
od tvojih toplih ruku...
pa da dugo
zvezdama masem i odzvanjam.
Volim te
Eto
a nebo je u prolece plavo
kao nesto cega se nikad
setiti necu..
Nista
samo crvene ptice nad glavom uzlecu...

 

[Laida]

Vidiš, .<3..., ja volim ljude koji se znaju izraziti, volim ljude koji znaju s riječima. Naprosto sam luda za ljudima koji znaju izraziti se muzikom. Posebno onima koji znaju izraziti ljubav. … Hm, vjerojatno je svijet zbog tog očaran pjesnicima…

Dakako, ljubav se iskazuje i postupcima. Ljubav je subjektivan doživljaj, ovo je priča o subjektivnosti, o izražavanju onoga što netko misli da ljubav jest. Dakle, o ponašanju osobe koja voli, kako ona misli da se ljubav izražava, dakle, o ponašanju koje osoba očekuje od predmeta svoje ljubavi, a koje nužno mora odgovarati predstavama ljubavi u koje osoba koja voli iskreno vjeruje da su ispravne, o oživljavanju ljubavi kroz vlastite postupke, o pokušajima ukalupljivanja voljene osobe u ljubavni milje, pokušajima da se isposluju riječi i djela, a da bi osoba znala da je voljena. Prema svojim mjerilima, naravno.

Problem jest, ljubav po svojoj prirodi pripada umjetničkom i mogućem, a ljudi se toliko beskrajno trude pronaći joj logiku, pronaći joj formulu. I to ne ide.

Ljubav je, <3..., riječ. Ljubav je riječ, ljubav je imenica. Onako, kao biće, predmet, događaj. Lingvistički problem.

Ograničeni kakvi jesmo, rado trampimo mistiku za imenicu. Onda, kad ne znamo što bismo samo s imenicom, rado za nju vežemo i nešto što uz imenicu ide. Zato ljubav postaje nešto (netko?) što nas „ubija“, guši“, „unesrećuje“. Još je bolje kad je netko „naša ljubav“. Sve to, ljubav nije. U svemu tom, ljubavi nema. Tako se odričemo ljubavi, jer joj ne priznajemo pravo da je dio nas, nešto za što smo odgovorni i čime možemo upravljati, radije je izoliramo od nas samih, pa je, još radije, okačimo o nekog i jednostavno prestajemo biti odgovorni, postajemo pasivan promatrač „ljubavi koja nas je napustila“ ili „ljubavi koja nas ne želi saslušati“, netko kome se ljubav događa, kao plimni val.

Ljubav pokreće svijet, ljubav, misterija.

Ljubav ne postoji. U najbolju ruku, to je tek naziv događaja, koji je neki pametnjaković izmislio, utrpavši je nasilno na nepostojeće mjesto u naučnom i racionalnom, u logičnom, lingvistički stvarnom.

Nije nam učinio uslugu.

Tome nasuprot, <3..., voljeti, jest glagol. Funkcija.

A to je, <3..., jedna sasvim druga stvar…

 

[AQUARlUS]

 

[mari47]

Htela sam noćas
da svoje misli spokojem utišam
da ih nesanica ne raskući
i srce da ne čujem kako udara
kao val što nad morem huči.
Ali, sve mi se te misli
u neke beskraje odmetnuše
pa gledam u mesečev trak;
sa zvezdama na plavom svodu
u ritmu rastanka pleše.

 

[Neponovljiva Gracija]

''Ako sudite o ljubavi po veličini nevolja kroz koje ste prolazili u danima voljenja, nadogradićete na njenu suštinu ukuse pelina i razočaranja, te će svaka buduća ljubav imati zadah robovanja prošlosti, a ne sladostrasni miris slobode. I svako ko zakuca na dveri vaše duše biće u vašim očima niko drugi do bivši dželat vaših plemenitosti i milih davanja, jer vi tako ogorčeni ne možete videti ljude onakvima kakvi oni jesu već onakvima kakvi vi jeste sazdani od prošlosti...''

"Okean u oku" Danijela Knez
http://1.***************/_7f84IErBD-E/TPF2Rp0j_YI/AAAAAAAAAy0/YaJSVdDL3sk/s400/once_upon_a_time______by_foureyes.jpg