
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
MOJA REKA
Reka…..
Moja reka....
Kao kraljica se šepuri
A oni splavovi kao paževi
Veći mogu biti i dvorske dame
Šareni, kitnjasti gordo stoje
Manji su sluge
A sve obasjano bojama duge.
Moja reka......
Mir mi pruža kad god zaželim
Nekako zna da sve kockice moje složi
I osmehe mi umnoži
Samo ne ispunjava baš sve moje želje
I ne treba.....
Ipak... dozvoljava da kraj nje sanjam
E, to treba......
Jer šta je čovek bez sna?
Kao dan bez odmora.
Ah, da....pored nje se i smejem
I teške misli razvejem
Nekako....kada je odmorna uzme ih od mene
Kada je umorna samo ih presvuče
u lepše haljine obuče
i tiho kaže
„Hajde dušo......glavu gore
I od lošeg ima gore
Život jeste samo more
A ti jesi reka mala
Moru svome snagu dala
Teci reko, nemoj stati
Srce dušu neka prati.
Hajde mila,
živa ti meni bila
I još mnogo kraj mene snila“
Moja reka.......
PS Dobro jutro.....neka vam dan bude nasmejan



















Verujem da ce se vecina ljudi koja cita tvoje pesme sloziti sa mnom. Zaista zasluzujes pohvalu. 
od

hahahahaha
