
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
MOJA REKA
Reka…..
Moja reka....
Kao kraljica se šepuri
A oni splavovi kao paževi
Veći mogu biti i dvorske dame
Šareni, kitnjasti gordo stoje
Manji su sluge
A sve obasjano bojama duge.
Moja reka......
Mir mi pruža kad god zaželim
Nekako zna da sve kockice moje složi
I osmehe mi umnoži
Samo ne ispunjava baš sve moje želje
I ne treba.....
Ipak... dozvoljava da kraj nje sanjam
E, to treba......
Jer šta je čovek bez sna?
Kao dan bez odmora.
Ah, da....pored nje se i smejem
I teške misli razvejem
Nekako....kada je odmorna uzme ih od mene
Kada je umorna samo ih presvuče
u lepše haljine obuče
i tiho kaže
„Hajde dušo......glavu gore
I od lošeg ima gore
Život jeste samo more
A ti jesi reka mala
Moru svome snagu dala
Teci reko, nemoj stati
Srce dušu neka prati.
Hajde mila,
živa ti meni bila
I još mnogo kraj mene snila“
Moja reka.......
PS Dobro jutro.....neka vam dan bude nasmejan
