И ја некако имам осећај да причамо о различитим стварима.
Ти инсиситраш на томе да се родитељи мешају у ћеркин лош брак. Ја то не доживљавам тако.
Ја и даље гледам кроз питање новца и издржавања. Једна страна (она и њени родитељи) улажу материјално све, његова страна ништа!
Да би била дуга љубав мора бити и чист рачун: или ћеш и ти, зете, да доприиносиш нешто, или ми наше паре (отеловљене у стану) повлачимо из исте приче!
Замисли да излазиш са другарицом на пиће и да стално ти плаћаш, а она неће ниједном да плати....не да не може, него НЕЋЕ! Хоћеш ли јој и даље свакодневно финансирати пиће или ћеш јој рећи: ''Или и ти плати некад или ја више нећу теби да плаћам! Нећу да ме искоришћаваш!''
ТО је поента!
Мало баналан пример, али јасан, надам се... ''Нећу да будем овца за шишање, ако си ТИ, ћеро, одлучила да издржаваш нерадника, издржавај га - ЈА не морам!''
Da, definitivno pričamo o različitim stvarima, ali, čini mi se tek sad.
Moj utisak je (a to smo i x puta kroz temu provukli) da je cilj tog finansijskog "povlačenja" da zet promeni svoje problematično ponašanje koje šteti njegovoj ženi, zbog čega je ona konkretno izmorena, na ivici snaga, nesrećna, nezadovoljna itd, dakle ponašanje koje izaziva bračne probleme.
I ti si sama nekoliko puta naglasila da je to u cilju da se ćerka "otrezni", da vidi sa kim je, da joj za njeno dobro skinu onaj prsluk za plivanje, ne bi li ona što pre shvatila da je omašila muža i spasila se pre nego dođu deca ili pokazala odgovornost prema sebi i preduzela nešto u vezi problema u braku koji je čine nesrećnom itd ili da bi se on pod pritiskom popravio, pokazao odgovornost prema
svojoj porodici. Sve smo to rekli. Da je njihov motiv i cilj da okončaju situaciju u kojoj je njihova ćerka nesrećna, radikalizijući je. Ne razumem kako je to sada postalo samo i isključivo pitanje koliko je ko uložio.
Pogotovo što ne vidim da roditelji tu ulažu "sve", ulažu isto ono što su ulagali i pre tog braka, svojom odlukom, na isti način, zato kažem njima ni iz džepa ni u džep da li će da postoji zetova plata ili ne. Ali ako im je motiv to što se oni osećaju kao ovce za šišanje, onda si sve u pravu što si napisala. A ako im je motiv promena situacije gde je njihovo dete nesrećno i nezadovoljno u braku sa lošom osobom, u lošem, jednostranom braku, onda je to mešanje u taj loš brak.
Hajde da se posle 15 strana odlučimo šta je.
Imam ja potpuno razumevanje za roditelje i znam da bih i ja želela da učinim sve da takvu situaciju okončam. Istovremeno smatram da je brak stvar dvoje ljudi koji su u braku i da je na njima da rešavaju probleme koji se između njih pojave. Da van braka, i dobrog i lošeg, kao i van razvoda, na kraju krajeva, treba držati i roditelje i rodbinu i prijatelje, u smislu poteza koji predstavljaju direktno mešanje u bračnu sreću ili probleme. Znači, ako sam ja nesrećna u svom braku iz xy razloga (muž me zapostavlja, vara, nezainteresovan je za decu, neće da nađe posao ili neće da pomogne u kući ili bilo šta), na meni je i samo na meni da povlačim poteze koji će moje probleme sa mužem da reše. Ljudi oko mene, koji mi žele dobro, mogu samo da me podrže, da me savetuju, ohrabre, ali ne mogu da povlače poteze. JA ne dam, jer je to na meni.
Zato i postavljam to pitanje. Jer vidim da ljudi sa kojima se po ovim pitanjima na drugim sličnim temama slažem ovde zastupaju tezu da je roditeljima otprilike sve dozvoljeno kad shvate ili smatraju da je sreća njihovog deteta ugrožena. Ovakvi bračni problemi su nekako "siva zona". Problemi su i to ozbiljni, ali nisu ekstremi tipa alkohola, droge, zlostavljanja, gde je lako postaviti se. I zato me zanima gde je ta granica opravdane "intervencije". Opravdane iz pozicije deteta i opravdane iz pozicije roditelja i da li vam je ta granica, kad gledate iz oba ugla, na istom mestu.
Stvarno sam se žešće zamislila oko ovoga, pa vidite koliki mi je ovo post i još bez smajlija. Evo jednog
