Moj problem

dusan988

Početnik
Poruka
5
E ovako imam 18 godina, ovaj problem sam primetio od svoje 15. godine u pocetku mi je sve bilo dosadno, ali sad sam se uozbiljio, ali u meni postoji problem kad pričam sa nekom osobom ili u grupi ljudi uvek drhtim, neki strah, ne znam šta mije mnogo sam nervozan, kad idem u grad uvek sam nervozan, strah me od skoro svega, ne znam kako ovog da se rešim,kad sam u nekom društvu radim glupe stvari od tog straha, trema..Da li neko zna rešenje za ovo da mi pomogne ili još neki forum da mi predložite
 
ako ne gresim fizicka manifestacija stresa, imao sam ali ne uvek i ne pred svima, dalje opisano fobija od ljudi, mogao si jos napisati o sebi da bi clanovi imali veci uvid, ako se vec pogorsava za te tri godine mozda da posetis psihologa
 
U poslednje 3 godine najvise sam za racunarom, gledam filmove, citam itd. Pitam se da li mi neko drustvo moze pomoci imam strah I od djevojcica , cura sto me zabrinjava, na daj boze nikad nisam pomislio da budem gej niti cu. Npr kad mi se dogodi da prodjem pored neke grupe ljudi, uvek pomislim kad se smeju da je sve to radi mene I postajem nervozan, stomak mi se prevrce, znojim se,a inace volim da se druzim, da li moj problem moze resiti neka aktivnost ili nesto da radim da mi vi preporucite, hvala na odg. puno znaci
 
I jos npr ako imam neki problem stalno mislim na njega, dolaze mi ruzne misli, I sjecam se svega ruznog sto sam uradio kad sam bio manji nekih gluposti, I U skoli kad mi neko nesto kaze samo mislim o tome, pocinjem da gubim volju, Kao da sam U nekom krugu I samo se vrtim, hvala svima
 
E ovako imam 18 godina, ovaj problem sam primetio od svoje 15. godine u pocetku mi je sve bilo dosadno, ali sad sam se uozbiljio, ali u meni postoji problem kad pričam sa nekom osobom ili u grupi ljudi uvek drhtim, neki strah, ne znam šta mije mnogo sam nervozan, kad idem u grad uvek sam nervozan, strah me od skoro svega, ne znam kako ovog da se rešim,kad sam u nekom društvu radim glupe stvari od tog straha, trema..Da li neko zna rešenje za ovo da mi pomogne ili još neki forum da mi predložite

Gotovo sigurno socijalna fobija odn socijalna anksioznost. Pravac kod psihoterapeuta, a mogao bi i kod psihijatra. Psihoterapija je metod prevazilazenja tvojih problema, ako ti tesko ide ili ne mozes i uz pomoc nje, onda lekovi + psihoterapija.

Nemoj da se mucis, tvoje stanje je "lako" resivo.
 
E ovako imam 18 godina, ovaj problem sam primetio od svoje 15. godine u pocetku mi je sve bilo dosadno, ali sad sam se uozbiljio, ali u meni postoji problem kad pričam sa nekom osobom ili u grupi ljudi uvek drhtim, neki strah, ne znam šta mije mnogo sam nervozan, kad idem u grad uvek sam nervozan, strah me od skoro svega, ne znam kako ovog da se rešim,kad sam u nekom društvu radim glupe stvari od tog straha, trema..Da li neko zna rešenje za ovo da mi pomogne ili još neki forum da mi predložite
citaj sinak,nadji neku ribu,vezbaj malo misice i na drugim ljudima daj sebi oduska
 
Ja bih najvise volio kad bih vi mogli da nesto predlozite Sta da radim, da li se u mojoj situaciji moze zaobic psihijatar, hvala vam ljudi na odgovorima

Zasto bi zaobisao to, tj upravo ono sto ti treba. Strucnjaka, koji posle 10+ godina edukacije samo u teoriji, a kamoli praksi, i koji je ceo zivot posvetio resavanju problema psihopatologije?
Covece, ti drhtis kada se izlozis socijlnom okruzenju, to nije nimalo zdravo niti normalno, a sto je gore, ako cekas Godoa, i ako se povlacis, potiskujes to, gutas, trpis, opasno rizikujes da stvoris komorbiditet vise psihickih ali i fizickih bolesti pa da ti stradaju svi organi.

Kada bi se mogao zaobici psihijatar, ne bi postojali, veoma prosto. Da li bi tako zaobisao stomatologa, a ne mozes uopste zube da izlozis hrani i trese ti se vilica dok pokusavas da zvaces? Glupo je pomoc traziti onda od pekara, od mehanicara za auto, od postara ili policajca. Mora stomatolog.

Ja sam ti dao predlog i - psiholog/psihijatar - psihoterapeut. Dakle, strucnjak koji u krajnjoj edukaciji ima zavrsenu neku skolu psihoterapije, pa ce prvo verbalnim nekim tehnikama pokusati da te oslobodi i umanji stres, da naucis nesto o sebi i svetu oko sebe, da promenis sebe razmisljanjem i neobracanjem paznje na drazi, na neki nacin itd.

Dakle kreni prvo kod njega ako imas toliki strah od psihijatra, pa ako on proceni da ne moze bez tableta (farmakoterapije) onda sta da se radi, mora, nije to nista strasno, najstrasnije je ti je sada, a i tek ce biti strasno i lose ako cekas. Gvozdje se kuje dok je vruce.

Postoji mogucnost i da ce psihijatar pricati sa tobom i probati neki vid psihoterapije, jer si mlad i nije bas da imas borderline poremecaj ili da si psihotican, pa moraju odmah lekovi, tako da ono, probaj, idi, nemoj da cekas i trazis resenja na drugom mestu ili od drugih osoba, jer ih zapravo NEMA. Mozes dobiti samo od psihijatra ili psihoterapeuta. Psiholog nije ni jedno ni drugo po defaultu, i to je neko siiiroko zanimanje, da ne znaci da ce obican psiholog po defaultu biti dobar strunjak za resavanje psihopatologije.

Neki psihijatri se cak usavrsavaju dodatno, pa jedan postaje strucnjak za panicne napade, drugi za depresiju, treci za shizofreniju, cetvrti za poremecaje licnosti, peti za zloupotrebu supstanci..... A svi zapeli idi kod psihologa, idi kod psihologa.....A to je jedno toliko razvodnjeno zanimanje, mislim kakvu pomoc ocekivati od njih a nemaju pravo propisivati lekove?

isto kao kada bi banuo kod npr skolskog psihologa, cija je sfera obrazovanje i ocekivao da nadje najbolja resenja u HR menadzmentu, ili da ocekujes da je vrhunski razvojni psiholog, da je specijalista i da dobro radi sa decom sa posebnim potrebama, oli je pak socijalni psiholog pa prati i proucava drustvo itd itd.

Cim su se razapeli na sve strane i sve znaju, onda nisu specijalisti ni u cemu, i tesko da malo dublje znaju nesto uraditi.

Zato sam ti i napisao - ili psihijatar ili psihoterapeut (s tim sto psihoterapeut mogu biti i psihijatar i psiholog, i jos neka zanimanja, dok psihijatar mogu biti samo dipl. lekari, a dipl. psiholozi ne).
 
P.s. Mozda se ne razumes u ove sfere, pa ce ti ovo moje poslednje napisano, biti zbunjujuce. Ukratko, hteo sam da kazem, da ne ides od dipl. psihologa koji je samo to i nista vise, vec da, ako dajes svoj novac, odes kod psihologa koji je ujedno i psihoterapeut, tj zavrsio je edukaciju za neku skolu psihoterapije, i osnovna delatnost i akumulacija svih njegovih znanja je upravo pomaganjem ljudi kao sto si ti, laki, umereni, tezi, teski i najtezi slucajevi (psihopatologija).

Taj psihoterapeut moze biti ujedno i psihijatar, jer lekari koji zavrse Medicinski fakultet, pa specijaliziraju psihijatriju, mogu posle svega toga da zavrse kao i psiholozi (i jos neki strucnjaci drustvene orijentacije) neku skolu psihoterapije u trajanju od najmanje 4 godina, tako da su i oni psihoterapeuti i ovladali su tehnikama kojima ti pomazu, plus oni imaju i jednu prednost u odnosu na psihologe-psihoterapeute - oni smeju po zakonu i da ti prepisu neki psihijatrijski lek koji ce mnogo ubrzati proces napredovanja i oslobadjanja muke, dok psiholozi-psihoterapeuti ne smeju po zakonu da prepisuju lekove, jer nisu u osnovi lekari, prirodnjaci vec drustvenjaci, nisu imali farmakologiju, farmaciju, biohemiju, kao predmete.
 
Hvala vam na odgovorima, bru zli nisam razumeo da li je bolje da odem kod dip. Psihologa,psihoterapeuta ili psihijatra, I da li je ovaj moj problem opasan da idem hitno, hvala svima jos jednom
 
E ovako imam 18 godina, ovaj problem sam primetio od svoje 15. godine u pocetku mi je sve bilo dosadno, ali sad sam se uozbiljio, ali u meni postoji problem kad pričam sa nekom osobom ili u grupi ljudi uvek drhtim, neki strah, ne znam šta mije mnogo sam nervozan, kad idem u grad uvek sam nervozan, strah me od skoro svega, ne znam kako ovog da se rešim,kad sam u nekom društvu radim glupe stvari od tog straha, trema..Da li neko zna rešenje za ovo da mi pomogne ili još neki forum da mi predložite

Adolescentni anksiozni poremecaj, sa manifestacijama socijalne fobije ... Moze da se kontrolise ... djecija psihijatrija to poprilicno dobro sanira...
 
Ja bih najvise volio kad bih vi mogli da nesto predlozite Sta da radim, da li se u mojoj situaciji moze zaobic psihijatar, hvala vam ljudi na odgovorima

Са мном у средњу је ишао један тип сличан теби. Кад му се обратиш он буквално почне да дрхти и крене да муца, онда му буде максимално непријатно итд.

Он је тукао дан и ноћ Тибију и Кантер Страјк. Дотицаја са живим људима није имао осим када је долазио у школу. Значи испрао себи мозак начисто.

Послије средње ваљда је сконтао шта ради од живота и упише теретану, стекне самопоуздање. Касније дошао и посао и на крају цурице.

Ето, можда да пробаш и ти са теретаном. Шта знам. Само немој да пијеш боне. :)
 
E ovako imam 18 godina, ovaj problem sam primetio od svoje 15. godine u pocetku mi je sve bilo dosadno, ali sad sam se uozbiljio, ali u meni postoji problem kad pričam sa nekom osobom ili u grupi ljudi uvek drhtim, neki strah, ne znam šta mije mnogo sam nervozan, kad idem u grad uvek sam nervozan, strah me od skoro svega, ne znam kako ovog da se rešim,kad sam u nekom društvu radim glupe stvari od tog straha, trema..Da li neko zna rešenje za ovo da mi pomogne ili još neki forum da mi predložite

Taj strah skoro svi imaju u vecoj ili manjoj meri.Pogotovu u pubertetu. Verovatno se najvise manifestuje uvece kada izadjes na zurku. Logicno, previse ocekivanja i td. Neki kazu da je komunikacija sa ljudima najstresniji cin za coveka. Probaj da pronadjes neko soc mesto gde se najvise osecas bezbedan. Mozda po danu, parkic, sta god to bilo. Vezbaj sebe tu da uzivas najvise i takodje daj sebi prostora da identifikujes u sebi taj osecaj. Mada, ako je to bas bas naglaseno idi kod psihologa.
 
Ja bih najvise volio kad bih vi mogli da nesto predlozite Sta da radim, da li se u mojoj situaciji moze zaobic psihijatar, hvala vam ljudi na odgovorima

Dobar psiholog je dobrodosao svakome;

Ljudi razgovaraju sa psiholozima i kad nemaju problema.To nije nikakva sramota.Psiholog ti pomaze da upoznas sebe;

To psiholozi dobro znaju. zato svaki psiholog ima svog psihologa.


Psiholog ce ti pomoci da odagnas svoje probleme.
Vreme na forumu je isuvise kratko.

Ps, Umanji igranje destruktivnih igrica, horor filmova i sl.

Isprazni svoju podsvest od tih gluposti i ispuni je lepim,kreativnim stvarima. Imaces i bolji san.
 
Poslednja izmena:
bru zli:
Postoji mogucnost i da ce psihijatar pricati sa tobom i probati neki vid psihoterapije, jer si mlad i nije bas da imas borderline poremecaj ili da si psihotican, pa moraju odmah lekovi, tako da ono, probaj, idi, nemoj da cekas i trazis resenja na drugom mestu ili od drugih osoba, jer ih zapravo NEMA. Mozes dobiti samo od psihijatra ili psihoterapeuta. Psiholog nije ni jedno ni drugo po defaultu, i to je neko siiiroko zanimanje, da ne znaci da ce obican psiholog po defaultu biti dobar strunjak za resavanje psihopatologije.

o citiranom
covjek napisa 3 lazi u jednom pasusu, nevjerovatno...
- neistina je da "postoji mogucnost da ce psihijatar probati neki vid psihoterapije". Psihoterapeut (psiholog, psihijatar, ili drugi neki humanisticki fakultet + studije psihoterapije) moze to probati, a moze i psiholog, ali psihijatar to ne umije.
- neistina je da se ljekovi "odmah" daju samo za teske stvari, ni da se daju samo za psihoze, ni da se daju samo za poremecaje licnosti, ni da se daju samo za granicni (ne znam zasto je napisao "borderline") poremecaj licnosti. Za fobije, razne vrste anskioznosti, ili jako slab opsesivno kompulzivni poremecaj mogu se dobiti ljekovi, kao i za druge nemnogo ozbiljne stvari.
- on oce da kaze kako je udaljenost od "psihoterapeut" veca psihologu nego psihijatru, ili jednaka, dok je istina da na fakultetu o psihoterapiji psiholog uci mnogo vise od psihijatra
 
Bru Zli:
Taj psihoterapeut moze biti ujedno i psihijatar, jer lekari koji zavrse Medicinski fakultet, pa specijaliziraju psihijatriju, mogu posle svega toga da zavrse kao i psiholozi (i jos neki strucnjaci drustvene orijentacije) neku skolu psihoterapije u trajanju od najmanje 4 godina, tako da su i oni psihoterapeuti i ovladali su tehnikama kojima ti pomazu, plus oni imaju i jednu prednost u odnosu na psihologe-psihoterapeute - oni smeju po zakonu i da ti prepisu neki psihijatrijski lek koji ce mnogo ubrzati proces napredovanja i oslobadjanja muke, dok psiholozi-psihoterapeuti ne smeju po zakonu da prepisuju lekove, jer nisu u osnovi lekari, prirodnjaci vec drustvenjaci, nisu imali farmakologiju, farmaciju, biohemiju, kao predmete.
ovaj stvarno uz lazi u gornjem postu sto sam naveo napisa i ove:
-"od najmanje 4 godine" - to je netacno, studije psihoterapije mogu da traju i manje nego duplo manje od toga.
-"lek...koji ce mnogo ubrzati proces napredovanja i oslobodjenja" - to je netacno, tj. tacno samo za neke slucajeve. Dokaz: u toku od godinu ili tako nesto psihijatrinica mi je izmijenjala ove ljekove iz grupe antipsihotika koji cine ustvari skoro sve antipsihotike koji postoje u zgradi bolnice i nijedan mi nije pomogao, pomogla mi je promjena psihijatra:
risperidon (Rissar)
flufenazin (Moditen)
olanzapin (Sizap)
kvetijapin (Seroquel)
levomepromazin (Nozinan)
klozapin (Leponex)
hlorpromazin (Largahtril)
haloperidol (Haldol)
-1/ "ne smeju po zakonu da prepisuju lekove, jer nisu u osnovi lekari" - ljekari rade u bolnicama, a svaka psihijatrijska bolnica mora da em ima psihologe, em moraju ti psiholozi da da bi se dala dijagnoza i ljekovi daju svoj sud, osim kad je stvar previse jednostavna, sto obicno nije, tako da se za te psihologe tamo ne moze reci da su medicinske sestre, nego da su ljekari. 2/ u americi se vodila a valjda se i dalje odigrava rasprava o tome da li ce se psiholozima dozvoliti da daju ljekove
- "nisu imali farmakologiju, farmaciju, biohemiju, kao predmete." - na psihologiji ucimo jako puno o biohemiji, a o ljekovima takodje ucimo, i to kroz mehanizme djelovanja i pojedinacne ljekove i o antidepresivima, i o amfetaminima, i o antipsihoticima, i o anesteticima, i o anksioliticima, i o antiparkinsonicima, i o hipnoticima i o stimulativima. Ucimo i o drogama, i o stvarima koje djeluju na endogene (one od strane organizma proizvedene samog) nacine drogiranja. Dakle, o biohemiji ucimo, i o ljekovima.
 
Poslednja izmena:
bru zli:
Postoji mogucnost i da ce psihijatar pricati sa tobom i probati neki vid psihoterapije, jer si mlad i nije bas da imas borderline poremecaj ili da si psihotican, pa moraju odmah lekovi, tako da ono, probaj, idi, nemoj da cekas i trazis resenja na drugom mestu ili od drugih osoba, jer ih zapravo NEMA. Mozes dobiti samo od psihijatra ili psihoterapeuta. Psiholog nije ni jedno ni drugo po defaultu, i to je neko siiiroko zanimanje, da ne znaci da ce obican psiholog po defaultu biti dobar strunjak za resavanje psihopatologije.

o citiranom
covjek napisa 3 lazi u jednom pasusu, nevjerovatno...
- neistina je da "postoji mogucnost da ce psihijatar probati neki vid psihoterapije". Psihoterapeut (psiholog, psihijatar, ili drugi neki humanisticki fakultet + studije psihoterapije) moze to probati, a moze i psiholog, ali psihijatar to ne umije.
- neistina je da se ljekovi "odmah" daju samo za teske stvari, ni da se daju samo za psihoze, ni da se daju samo za poremecaje licnosti, ni da se daju samo za granicni (ne znam zasto je napisao "borderline") poremecaj licnosti. Za fobije, razne vrste anskioznosti, ili jako slab opsesivno kompulzivni poremecaj mogu se dobiti ljekovi, kao i za druge nemnogo ozbiljne stvari.
- on oce da kaze kako je udaljenost od "psihoterapeut" veca psihologu nego psihijatru, ili jednaka, dok je istina da na fakultetu o psihoterapiji psiholog uci mnogo vise od psihijatra

Kada zavrsis medicinski fakultet, grubo receno ti si doktor opste prakse, ali zato postoji specijalizacija iz psihijatrije, kao i decije i adolescentske psihijatrije i traju tri godine.

Pre bih rekao da svako ima svoje znacenje i ulogu u pomaganju pacijentu da dodje do njegovog psihickog ozdravljenja. Reci jedni su dobri, a drugi ne valjaju pokazuje da ucesnici ne znaju o cemu pricaju.
 
Bru Zli:
Taj psihoterapeut moze biti ujedno i psihijatar, jer lekari koji zavrse Medicinski fakultet, pa specijaliziraju psihijatriju, mogu posle svega toga da zavrse kao i psiholozi (i jos neki strucnjaci drustvene orijentacije) neku skolu psihoterapije u trajanju od najmanje 4 godina, tako da su i oni psihoterapeuti i ovladali su tehnikama kojima ti pomazu, plus oni imaju i jednu prednost u odnosu na psihologe-psihoterapeute - oni smeju po zakonu i da ti prepisu neki psihijatrijski lek koji ce mnogo ubrzati proces napredovanja i oslobadjanja muke, dok psiholozi-psihoterapeuti ne smeju po zakonu da prepisuju lekove, jer nisu u osnovi lekari, prirodnjaci vec drustvenjaci, nisu imali farmakologiju, farmaciju, biohemiju, kao predmete.

-"od najmanje 4 godine" - to je netacno, studije psihoterapije mogu da traju i manje nego duplo manje od toga.
-"lek...koji ce mnogo ubrzati proces napredovanja i oslobodjenja" - to je netacno, tj. tacno samo za neke slucajeve. Dokaz: u toku od godinu ili tako nesto psihijatrinica mi je izmijenjala ove ljekove iz grupe antipsihotika koji cine ustvari skoro sve antipsihotike koji postoje u zgradi bolnice i nijedan mi nije pomogao, pomogla mi je promjena psihijatra:
risperidon (Rissar)
flufenazin (Moditen)
olanzapin (Sizap)
kvetijapin (Seroquel)
levomepromazin (Nozinan)
klozapin (Leponex)
hlorpromazin (Largahtril)
haloperidol (Haldol)

Kada se zavrsi psihologija nisi psihoterapeut. Da bi postao psihoterapeut, obuku prolazis u okviru udruzenja koja su akreditovana da je mogu vrsiti i biras psihoterapijski modalitet. Obuka traje 4 godine nakon koje dobijas licencu, zatim prolazis licnu psihoterapiju, period supervizije, rad sa klijentima pod supervizijom. Ovo prolaze i oni koji su zavrsili medicinski fakultet i psihologiju, androgogiju, mada stav je da mogu i oni koji su studirali druge humanisticke nauke, ali onda se polazu neki diferencijalni ispiti...
 
Kada zavrsis medicinski fakultet, grubo receno ti si doktor opste prakse, ali zato postoji specijalizacija iz psihijatrije, kao i decije i adolescentske psihijatrije i traju tri godine.

Pre bih rekao da svako ima svoje znacenje i ulogu u pomaganju pacijentu da dodje do njegovog psihickog ozdravljenja. Reci jedni su dobri, a drugi ne valjaju pokazuje da ucesnici ne znaju o cemu pricaju.
Jel ti brkas psihoterapeutske studije sa studijama psihijatrije, ili mi se cini?
 
Kada se zavrsi psihologija nisi psihoterapeut. Da bi postao psihoterapeut, obuku prolazis u okviru udruzenja koja su akreditovana da je mogu vrsiti i biras psihoterapijski modalitet. Obuka traje 4 godine nakon koje dobijas licencu, zatim prolazis licnu psihoterapiju, period supervizije, rad sa klijentima pod supervizijom. Ovo prolaze i oni koji su zavrsili medicinski fakultet i psihologiju, androgogiju, mada stav je da mogu i oni koji su studirali druge humanisticke nauke, ali onda se polazu neki diferencijalni ispiti...
ti haluciniras kako sam ja reko da je psiholog psihoterapeut. Psiholog uci jednu vrstu psihoterapeutike, to je istina, tako da i jeste (bihejvioralnu terapiju). Studije za psihoterapeuta psihoanalitickog preko 4 godine traju, traju da li 5 6 ili 7 sad sam zaboravio, nekad je bilo 7. Za psihodinamskog terapeuta odredjene vrste (ne znam sad koje) mogu da traju samo 2 godine.
 

Back
Top