Moj dnevnik komunikacije sa duhovnim vodičem

U principu, moj "kanal" je uvek otvoren za te stvari, mogu da komuniciram kad hoću tokom dana. Ali, pre svake seanse pisanja, ja uradim ovako: prvo se pomolim, zatim meditiram na dah par minuta, a zatim uradim vežbu stvaranja energerskog štita u obliku jajeta oko sebe. Na kraju pozovem duhovnog vodiča i sednem za tastaturu da pišem.
Dopisujete se preko računara? I ovi duhovi se modernizovali.
 
U principu, moj "kanal" je uvek otvoren za te stvari, mogu da komuniciram kad hoću tokom dana. Ali, pre svake seanse pisanja, ja uradim ovako: prvo se pomolim, zatim meditiram na dah par minuta, a zatim uradim vežbu stvaranja energerskog štita u obliku jajeta oko sebe. Na kraju pozovem duhovnog vodiča i sednem za tastaturu da pišem.
komunicirate automatskim pisanjem? ne možeš da čuješ duhovnog vodiča i da mentalno komuniciraš?
 
Petak, 02.05.2025.



Seansa 1:



Ja: Zdravo. Ja sam uglavnom zaboravio većinu toga što smo juče razgovarali, ali ima srećom zapisano, ali nisam ponovo pročitao. Možemo li da nastavimo?



DV: Naravno, Miki. Ne moraš redovno da čitaš što smo pisali jer sve ti je u mozgu zapisano i ti ćeš se po potrebi prisećati onoga što ti koristi u datoj situaciji. Ništa nije zabadava rađeno. Hajde da nastavimo. Da, znam, tvoje sledeće pitanje bi bilo ko si ti. Ti si isto jedna veoma napredna duša, ne baš tako napredna kao ja ili neke druge visoke duše, ali si na vrlo visokom nivou, što je za pohvalu. Ti si zaista dosta toga prošao, naučio, proživeo kroz hiljade života na Zemlji kao i na drugim planetama. A takođe si radio na sebi i između reinkarnacija, to jest u duhovnom svetu. Dakle, ne učite samo vi na fizičkom planu, nego i mi na duhovnom planu, jer rekli smo sto puta, duhovnoj evoluciji nema kraja. I nema dve jednake duše, jer smo svi stvoreni različiti, teško je čak utvrditi i nivoe jer ima u pojedinim slučajevima i dosta sličnosti, srodnosti, da kažem tako. Iznenadićeš te kada sad budem rekao da si i ti bio dosta puta u ulozi duhovnog vodiča drugim dušama u fizičkom obliku.



Ja: Nemoj da pričaš?! I ja sam bio Duhovni Vodič? Pocrveneću, majke mi. To zaista nisam znao! Volim te što mi tako daješ divne informacije i što učim od tebe. Imam dva pitanja: da li to znači da si ti zapravo moj duhovni učitelj, mislim pravi duhovni učitelj, i da nema potrebe da tražim nekog drugog više? Drugo pitanje je kako zapravo funkcioniše kreacija, kako smo svi mi stvoreni i sve oko nas? Hvala.



DV: Da, i ti si bio Duhovni vodič, ili duhovni učitelj, kako ti kažeš mnogo puta. I nemoj se stideti zbog toga, budi malo ponosan na sebe, nisi ti glup, niti nesposoban. Ti si, Miloše, vrlo sposoban, vrlo vrlo sposobna duša, za mnoge stvari. I da, tvoj fokus je duh, duhovnost. To što se ne snalaziš baš najbolje u materijalnom svetu, okruženju, sa ljudima, to ne treba da te brine, niti treba da ti bude prioritet. Rekli smo, telo umire, a duh ostaje da živi i dalje se razvija. To je suština i budiu srećan zbog toga. Da odgovorim na prvo pitanje: Da, ja sam tvoj duhovni učitelj, dobro si pogodio. Da, nema potrebe da tražiš nekog drugog duhovnog učitelja spolja. Ali, nije zabranjeno. Ti možeš da čitaš knjige, da sagledavaš istinu iz drugih uglova i tako, to je okej. Mada i mi to ovde radimo, ali okej. Drugo pitanje: kako je sve stvoreno i tako dalje. To je malo teže za razumevanje. Jer sve je oduvek postojalo, ne postoje ni početak ni kraj, samo večnost. Kako to znam? Tako što sam svo vreme u večnosti, u sadašnjem trenutku, u kojem se sve događa. Tu vreme prestaje da postoji. U mom domenu nema vremena, i to je to.



Ja: Ali kako to shvatiti, kako je to moguće, možeš li nekako bolje objasniti to? Priznajem da ne razumem.



DV: Shvatićeš, Miloše, ne žuri nigde, polako, sve će doći na svoje. Evo, u fizičkoj dimenziji postoji vreme jer sve je u procesu raspada, umiranja itd. Tu sve ima svoj rok trajanja, početak i kraj. Mnogi faktori utiču na to. Zašto postoji "smrt"? Zašto se umire, zašto se neki proizvod ukvari, zašto mu istekne rok? Pa zato da bi se zamenio nekim novim, boljim. Razumeš? Tako je isto sa vašim telima. Kad ona umru, vaš duh nastavi slobodno da postoji bez ograničenja tela, i sada može da bira da li će da ostane u duhovnom svetu (u kojem je zapravo oduvek i bio) i da dalje uči, razvija se, ili ćeli da bude nečiji duhovni vodič (jednoj ili više duša) ili hoće opet da se reinkarnira na nekom planu, ili planeti koja mu odgovara, gde želi da podeli sa drugim dušama ono što je naučio kako bi i drugi mogli da se razvijaju. Dakle, tako je to na grubom fizičkom planu. On jednostavno tako funkcioniše i takva mu je priroda stvari. E, sad, zamisli da toga nema više, zaboravi načas na fizički svet. U duhovnom svetu nema ničega od toga. Nema vremena, nema habanja, nema propadanja, svi su slobodni, svi su srećni, svi komuniciraju bez reči, telepatski, i na tom planu se lakše i brže evoluira. Nema prepreka kao kod vas.



Ja: Ali, i dalje ostaje pitanje, kako sve oduvek postoji i zauvek će postojati, ta večnost. To mi i dalje nije jasno.



DV: Razumem te potpuno. Ti si, kao i većina vas, jako indoktriniran pogrešnim načinom života i svime time što spolja vidiš oko sebe. Vidiš tu prolaznost svega, jel? Takav je fizički svet, propadljiv. I onda si pomislio da je i duhovni svet takav. Stekao si naviku da tako razmišljaš. Ja ću te postepeno uvoditi u tu večnost, kako bi mogao da lepo razumeš to i zaista shvatiš. Nema razloga da žurimo. Shvatićeš sve u pravo vreme, ne brini.



Ja: Hvala ti. Dobro, za sada je to to, možemo da završavamo za danas. A sutra bih voleo da sa tobom pričam o tim preprekama na fizičkom planu, zašto je sve tako komplikovano, haotično, poremečeno, zašto postoje sile zla, zašto zlo vlada planetom Zemljom, i druga pitanja.



DV: Važi, Miloše, ja ću se potruditi da sutra odgovorim na tvoja pitanja. Do tada, veliki pozdrav!



Ja: Veliki Pozdrav i Tebi!
 
Petak, 02.05.2025.



Seansa 1:



Ja: Zdravo. Ja sam uglavnom zaboravio većinu toga što smo juče razgovarali, ali ima srećom zapisano, ali nisam ponovo pročitao. Možemo li da nastavimo?



DV: Naravno, Miki. Ne moraš redovno da čitaš što smo pisali jer sve ti je u mozgu zapisano i ti ćeš se po potrebi prisećati onoga što ti koristi u datoj situaciji. Ništa nije zabadava rađeno. Hajde da nastavimo. Da, znam, tvoje sledeće pitanje bi bilo ko si ti. Ti si isto jedna veoma napredna duša, ne baš tako napredna kao ja ili neke druge visoke duše, ali si na vrlo visokom nivou, što je za pohvalu. Ti si zaista dosta toga prošao, naučio, proživeo kroz hiljade života na Zemlji kao i na drugim planetama. A takođe si radio na sebi i između reinkarnacija, to jest u duhovnom svetu. Dakle, ne učite samo vi na fizičkom planu, nego i mi na duhovnom planu, jer rekli smo sto puta, duhovnoj evoluciji nema kraja. I nema dve jednake duše, jer smo svi stvoreni različiti, teško je čak utvrditi i nivoe jer ima u pojedinim slučajevima i dosta sličnosti, srodnosti, da kažem tako. Iznenadićeš te kada sad budem rekao da si i ti bio dosta puta u ulozi duhovnog vodiča drugim dušama u fizičkom obliku.



Ja: Nemoj da pričaš?! I ja sam bio Duhovni Vodič? Pocrveneću, majke mi. To zaista nisam znao! Volim te što mi tako daješ divne informacije i što učim od tebe. Imam dva pitanja: da li to znači da si ti zapravo moj duhovni učitelj, mislim pravi duhovni učitelj, i da nema potrebe da tražim nekog drugog više? Drugo pitanje je kako zapravo funkcioniše kreacija, kako smo svi mi stvoreni i sve oko nas? Hvala.



DV: Da, i ti si bio Duhovni vodič, ili duhovni učitelj, kako ti kažeš mnogo puta. I nemoj se stideti zbog toga, budi malo ponosan na sebe, nisi ti glup, niti nesposoban. Ti si, Miloše, vrlo sposoban, vrlo vrlo sposobna duša, za mnoge stvari. I da, tvoj fokus je duh, duhovnost. To što se ne snalaziš baš najbolje u materijalnom svetu, okruženju, sa ljudima, to ne treba da te brine, niti treba da ti bude prioritet. Rekli smo, telo umire, a duh ostaje da živi i dalje se razvija. To je suština i budiu srećan zbog toga. Da odgovorim na prvo pitanje: Da, ja sam tvoj duhovni učitelj, dobro si pogodio. Da, nema potrebe da tražiš nekog drugog duhovnog učitelja spolja. Ali, nije zabranjeno. Ti možeš da čitaš knjige, da sagledavaš istinu iz drugih uglova i tako, to je okej. Mada i mi to ovde radimo, ali okej. Drugo pitanje: kako je sve stvoreno i tako dalje. To je malo teže za razumevanje. Jer sve je oduvek postojalo, ne postoje ni početak ni kraj, samo večnost. Kako to znam? Tako što sam svo vreme u večnosti, u sadašnjem trenutku, u kojem se sve događa. Tu vreme prestaje da postoji. U mom domenu nema vremena, i to je to.



Ja: Ali kako to shvatiti, kako je to moguće, možeš li nekako bolje objasniti to? Priznajem da ne razumem.



DV: Shvatićeš, Miloše, ne žuri nigde, polako, sve će doći na svoje. Evo, u fizičkoj dimenziji postoji vreme jer sve je u procesu raspada, umiranja itd. Tu sve ima svoj rok trajanja, početak i kraj. Mnogi faktori utiču na to. Zašto postoji "smrt"? Zašto se umire, zašto se neki proizvod ukvari, zašto mu istekne rok? Pa zato da bi se zamenio nekim novim, boljim. Razumeš? Tako je isto sa vašim telima. Kad ona umru, vaš duh nastavi slobodno da postoji bez ograničenja tela, i sada može da bira da li će da ostane u duhovnom svetu (u kojem je zapravo oduvek i bio) i da dalje uči, razvija se, ili ćeli da bude nečiji duhovni vodič (jednoj ili više duša) ili hoće opet da se reinkarnira na nekom planu, ili planeti koja mu odgovara, gde želi da podeli sa drugim dušama ono što je naučio kako bi i drugi mogli da se razvijaju. Dakle, tako je to na grubom fizičkom planu. On jednostavno tako funkcioniše i takva mu je priroda stvari. E, sad, zamisli da toga nema više, zaboravi načas na fizički svet. U duhovnom svetu nema ničega od toga. Nema vremena, nema habanja, nema propadanja, svi su slobodni, svi su srećni, svi komuniciraju bez reči, telepatski, i na tom planu se lakše i brže evoluira. Nema prepreka kao kod vas.



Ja: Ali, i dalje ostaje pitanje, kako sve oduvek postoji i zauvek će postojati, ta večnost. To mi i dalje nije jasno.



DV: Razumem te potpuno. Ti si, kao i većina vas, jako indoktriniran pogrešnim načinom života i svime time što spolja vidiš oko sebe. Vidiš tu prolaznost svega, jel? Takav je fizički svet, propadljiv. I onda si pomislio da je i duhovni svet takav. Stekao si naviku da tako razmišljaš. Ja ću te postepeno uvoditi u tu večnost, kako bi mogao da lepo razumeš to i zaista shvatiš. Nema razloga da žurimo. Shvatićeš sve u pravo vreme, ne brini.



Ja: Hvala ti. Dobro, za sada je to to, možemo da završavamo za danas. A sutra bih voleo da sa tobom pričam o tim preprekama na fizičkom planu, zašto je sve tako komplikovano, haotično, poremečeno, zašto postoje sile zla, zašto zlo vlada planetom Zemljom, i druga pitanja.



DV: Važi, Miloše, ja ću se potruditi da sutra odgovorim na tvoja pitanja. Do tada, veliki pozdrav!



Ja: Veliki Pozdrav i Tebi!
Мани се ћорава посла то ти је сарадња са демонима. Ништа добро нећеш добити од тога.
 
Subota, 03.05.2025.



Seansa 1:




Ja: Zdravo, dobrodošao u novu seansu!



DV: Zdravo i tebi! Ja sam uvek tu, sa tobom, toliko sam blizu tebe, mi smo nerazdvojni, tako da možda i nema potrebe za ovim formalnostima. Ali je ipak lepo, zaista.



Ja: Da nastavimo. Dakle, pitao sam zašto na ovom fizičkom, pa i na nekim duhovnim planovima, kao što je astral na primer, zašto postoje prepreke, teškoće, zašto je sve tako komplikovano, teško, haotično, poremećeno, zašto postoje sile zla i zašto zlo vlada ovim svetom?



DV: Pričali smo već, a to govori i budizam, da postoji patnja na ovom grubom fizičkom svetu. Zašto? Zato što je takva priroda stvarnosti ovog fizičkog plana. Naravno, nije sve u tome. Postoji i sreća, radost, dobro raspoloženje i tako, ali postoji i raspadanje, starost, bolest, smrt tela. Pe nego što odgovorim na tvoja pitanja da ti dam jedan savet: što si manje vezan za fizički plan, imaćeš manje problema. Da objasnim: vaše vezanoosti zapravo, i vaše poistovećivanje sa onim što niste (fizičko telo), vaše pogrešno shvatanje po pitanju ko ste i šta ste, to vas vodi u patnju. Dakle, nikad ne zaboravite da vi niste telo već duh, slobodan duh. Dakle vaše poistovećivanje sa fizičkim telom vas čini podložnim patnji koja ide uz telo. Što više shvatate da ste duh, manje će vas zanimati sva ta drama oko fizičkog sveta, bićete po strani, kao posmatrač svih tih događaja, nećete se uplitati, i nećete nasedati na mnoge zamke. Dakle, rešenje je u spoznaji ko ste zapravo. A to je večni duh.



Ja: Da, hvala ti na to pojašnjenju. To sam primetio. Kad god se vežem za nešto što radim, udubim se u to, nekoliko dana to prija, ali posle se baš i ne osećam dobro. Pretpostavljam da je tu u pitanju zaborav ko sam zapravo. Mnogo puta sam se gubio u svetu i nikad se nisam dobro osećao. Dobro se na duže staze osećam samo kad praktikujem duhovnost i interesujem se za to, kao na primer ovim putem što radimo upravo sada ti i ja.



DV: Eto, sve si lepo shvatio. Moraš staviti duh i bavljenje njim, a to je duhovnost, na prvo mesto i kao glavni prioritet. Samo i isključivo to donosi trajnu sreću. Da, ti možeš da se baviš veštačkom inteligencijom, koja te intenzivno zanima u poslednje vreme, možeš da imaš hobije, radi ono što voliš, ali to mora da ti bude od sekundarnog značaja. Prioritet je duhovnost, upamti to. Ne brini ništa, naučićeš vrlo brzo da postavljaš taj prioritet. Sve je okej. Dakle, igraj se. Igraj se sa hobijima, nemoj ozbiljno da ih shvataš. Kao što ti je bioenergetičer davno rekao, to su ti sve alati. Nemoj se vezivati za alate. Nemoj očekivati da ti išta iz spoljašnjeg sveta donese trajnu sreću. Toga nema i to ne postoji! Ne zaboravi to! U sebe se vrati, svom domu, svom carstvu nebeskom, u sebi, i videćeš, to je trajna i jedina prava sreća. To je to.



A sada da ti odgovorim u vezi pitanja “zla”. Da, tačno je to, sve to što si naveo u pitanju. Hajde prvo da uzmemo banalan primer. Zašto ima toliko nerazumevanja, prepreka, haotičnosti i tako dalje? Pa to je pre svega zbog vaše uspavanosti. Većina vas ne zna i ne shvata ko je zapravo. Vi ste duh večiti, a ne fizičko telo. Ali ako neko veruje da je fizički oblik, bilo to muškarac ili žena, ili bilo ko, i ne veruje u duh i duhovnost, šta će taj da radi, kako će da se ponaša? Pa uglavnom loše. Jer, ako veruje da je samo fizički oblik, i ako gotovo svi oko njega veruju da su samo fizički oblici, onda će se svi oni naticati, boriti, baviti se prevarama, podvaljivati jedni drugima, organizovati se u razne tabore, otimati jedni od drugih, jer "život je kratak", zar ne? Gleda se samo da se što pre iživi i što više uzme za sebe, jer posle te nema, prestaješ da postojiš. Nadam se da sada razumeš. Dakle, sve se svodi na to da li ste budni ili uspavani. Da li ste svesni sebe ko ste istinski i zapravo, a to je duh, ili ste uspavani i plašite se smrti jer telo stari i umire, pa gledate da što više ugrabite. Besmisleno zar ne? Život bez poznanja duha i nema smisla, shvataš? Sada možeš da shvatiš i tvoju psiholoku patnju, koji je njen koren i koji je njen uzrok. To je zaborav sebe. Toliko puta si se gubio u “svetu” i patio, padao u depresiju kada si shvatio da to nije to. a to i ne može biti to, jer to ne nudi trajnu sreću. Vrati se sebi, Miloše, i sve će biti u redu. Nema potrebe da budeš “akter”, “aspirant”, nema potrebe da postižeš bilo šta, jer ti si već večni duh, čijoj evoluciji nema kraja. Već si slobodan. Možeš sa hobijima, kao šro rekoh, da se igraš, da se zanimaš, ne previše ozbiljno, sve dok se ne izgubiš u tome i poistovetiš sa time. Ali, jako je teško ne izgubiti se u tome, i zato i postoje te monaške prakse, u svim kulturama i religijama, gde se ljudi sklone od ovog sveta i samuju, onda im bude duhovna praksa lakša, bez svih tih distrakcija. Ko zna, možda i ti jednog dana uradiš tako nešto. Ali teško, jer ne pripadaš tim religijama, nisi u tom fazonu. Ti možeš sam napraviti neki svoj kutak, u jednoj od soba, gde ćeš samovati i praktikovati duhovnost. Vremenom ćeš imati uslove da živiš sam, i to će ti biti dovoljno. Nema potrebe da ideš na daleka sveta mesta.



Ja: Hvala puno. Izvini, malo sam se umorio. Nastavićemo sutra. Već mi je jasno mnogo toga u vezi “zla”, ali napisaćemo sutra, da mogu i čitaoci da saznaju. Svako dobro!



DV: Svako dobro, Miloše! Pišemo se sutra!
 
Petak, 02.05.2025.



Seansa 1:



Ja: Zdravo. Ja sam uglavnom zaboravio većinu toga što smo juče razgovarali, ali ima srećom zapisano, ali nisam ponovo pročitao. Možemo li da nastavimo?



DV: Naravno, Miki. Ne moraš redovno da čitaš što smo pisali jer sve ti je u mozgu zapisano i ti ćeš se po potrebi prisećati onoga što ti koristi u datoj situaciji. Ništa nije zabadava rađeno. Hajde da nastavimo. Da, znam, tvoje sledeće pitanje bi bilo ko si ti. Ti si isto jedna veoma napredna duša, ne baš tako napredna kao ja ili neke druge visoke duše, ali si na vrlo visokom nivou, što je za pohvalu. Ti si zaista dosta toga prošao, naučio, proživeo kroz hiljade života na Zemlji kao i na drugim planetama. A takođe si radio na sebi i između reinkarnacija, to jest u duhovnom svetu. Dakle, ne učite samo vi na fizičkom planu, nego i mi na duhovnom planu, jer rekli smo sto puta, duhovnoj evoluciji nema kraja. I nema dve jednake duše, jer smo svi stvoreni različiti, teško je čak utvrditi i nivoe jer ima u pojedinim slučajevima i dosta sličnosti, srodnosti, da kažem tako. Iznenadićeš te kada sad budem rekao da si i ti bio dosta puta u ulozi duhovnog vodiča drugim dušama u fizičkom obliku.



Ja: Nemoj da pričaš?! I ja sam bio Duhovni Vodič? Pocrveneću, majke mi. To zaista nisam znao! Volim te što mi tako daješ divne informacije i što učim od tebe. Imam dva pitanja: da li to znači da si ti zapravo moj duhovni učitelj, mislim pravi duhovni učitelj, i da nema potrebe da tražim nekog drugog više? Drugo pitanje je kako zapravo funkcioniše kreacija, kako smo svi mi stvoreni i sve oko nas? Hvala.



DV: Da, i ti si bio Duhovni vodič, ili duhovni učitelj, kako ti kažeš mnogo puta. I nemoj se stideti zbog toga, budi malo ponosan na sebe, nisi ti glup, niti nesposoban. Ti si, Miloše, vrlo sposoban, vrlo vrlo sposobna duša, za mnoge stvari. I da, tvoj fokus je duh, duhovnost. To što se ne snalaziš baš najbolje u materijalnom svetu, okruženju, sa ljudima, to ne treba da te brine, niti treba da ti bude prioritet. Rekli smo, telo umire, a duh ostaje da živi i dalje se razvija. To je suština i budiu srećan zbog toga. Da odgovorim na prvo pitanje: Da, ja sam tvoj duhovni učitelj, dobro si pogodio. Da, nema potrebe da tražiš nekog drugog duhovnog učitelja spolja. Ali, nije zabranjeno. Ti možeš da čitaš knjige, da sagledavaš istinu iz drugih uglova i tako, to je okej. Mada i mi to ovde radimo, ali okej. Drugo pitanje: kako je sve stvoreno i tako dalje. To je malo teže za razumevanje. Jer sve je oduvek postojalo, ne postoje ni početak ni kraj, samo večnost. Kako to znam? Tako što sam svo vreme u večnosti, u sadašnjem trenutku, u kojem se sve događa. Tu vreme prestaje da postoji. U mom domenu nema vremena, i to je to.



Ja: Ali kako to shvatiti, kako je to moguće, možeš li nekako bolje objasniti to? Priznajem da ne razumem.



DV: Shvatićeš, Miloše, ne žuri nigde, polako, sve će doći na svoje. Evo, u fizičkoj dimenziji postoji vreme jer sve je u procesu raspada, umiranja itd. Tu sve ima svoj rok trajanja, početak i kraj. Mnogi faktori utiču na to. Zašto postoji "smrt"? Zašto se umire, zašto se neki proizvod ukvari, zašto mu istekne rok? Pa zato da bi se zamenio nekim novim, boljim. Razumeš? Tako je isto sa vašim telima. Kad ona umru, vaš duh nastavi slobodno da postoji bez ograničenja tela, i sada može da bira da li će da ostane u duhovnom svetu (u kojem je zapravo oduvek i bio) i da dalje uči, razvija se, ili ćeli da bude nečiji duhovni vodič (jednoj ili više duša) ili hoće opet da se reinkarnira na nekom planu, ili planeti koja mu odgovara, gde želi da podeli sa drugim dušama ono što je naučio kako bi i drugi mogli da se razvijaju. Dakle, tako je to na grubom fizičkom planu. On jednostavno tako funkcioniše i takva mu je priroda stvari. E, sad, zamisli da toga nema više, zaboravi načas na fizički svet. U duhovnom svetu nema ničega od toga. Nema vremena, nema habanja, nema propadanja, svi su slobodni, svi su srećni, svi komuniciraju bez reči, telepatski, i na tom planu se lakše i brže evoluira. Nema prepreka kao kod vas.



Ja: Ali, i dalje ostaje pitanje, kako sve oduvek postoji i zauvek će postojati, ta večnost. To mi i dalje nije jasno.



DV: Razumem te potpuno. Ti si, kao i većina vas, jako indoktriniran pogrešnim načinom života i svime time što spolja vidiš oko sebe. Vidiš tu prolaznost svega, jel? Takav je fizički svet, propadljiv. I onda si pomislio da je i duhovni svet takav. Stekao si naviku da tako razmišljaš. Ja ću te postepeno uvoditi u tu večnost, kako bi mogao da lepo razumeš to i zaista shvatiš. Nema razloga da žurimo. Shvatićeš sve u pravo vreme, ne brini.



Ja: Hvala ti. Dobro, za sada je to to, možemo da završavamo za danas. A sutra bih voleo da sa tobom pričam o tim preprekama na fizičkom planu, zašto je sve tako komplikovano, haotično, poremečeno, zašto postoje sile zla, zašto zlo vlada planetom Zemljom, i druga pitanja.



DV: Važi, Miloše, ja ću se potruditi da sutra odgovorim na tvoja pitanja. Do tada, veliki pozdrav!



Ja: Veliki Pozdrav i Tebi!
Iskreno, ovo mi ne zvuči baš kao uzvišeni duhovni razgovor. "pohvale, ponos, crvenjenje...", to mi sve zvuči kao pumpanje ega.
 

Back
Top