Moć trenutka i šta s njim? (ž)

bezibre!

Poznat
Banovan
Poruka
8.923
renutno volim žene pa je i tema ovde

inače je možda više za psihologiju ili štagod

jasno - sve se svodi na trenutak
živeti u sadašnjosti
prošlost i budućnost su nepostojane

NO, kako?
šta ej za vas trenutak i življenje u present tensu?
kako naći meru?
razmišljati kratkoročn?
prepusti ti se ovosekundnom hedonizmu?
brisati brzopotezno prošlost?
ne razmišljati za sutra?
sad mi se hoće - sad mi se mora filozofija?



ako se dakle živi u sadašnjosti u smislu najbližeg i najrealnijeg trenutka, premda je vreme neuhvatljivo?
 
:( mozda neko drugi ali

kao neki TAJ trenutak kad je bitno, da uhvatis, nesot uradis i onda nesto bude. m islim da to promasim i kasnije kad hoces to isto, to nije to. tako da sam prestala i postacu robot ko i svi a mozda i lepa :( ali verovatno ljudi hvataju to mozda i spontano savitljivi su i ne razmisljaju. zato sad moram da zaboravim na te trenutke a ako sanjarim moram da kontrolisem. pa mogu i inace. ono da ne verujem u nesto nego tako ...
a zivljenje u sadasnjosti u laksem smislu jeste da radis ono sto imas da radis i da se bavis time a da ne se ne nerviras zbog misli, to sam pokusala nije lose, ali nekad bude neki nevidljivi ili nepredvivljivi shok najcesce na nivou nekog bica, ono sto bi valjda psihici rekli "unutrasnje dete". shvatila sam da se nerviram mnogo zbog Sta ako, sto nekad ima smisla, tj nije nerealno ali se nerviram kao da se to samo sto nije desilo a nista se nije desilo. u stvari vec sad imam kopita ali da ne pominjem to vise. ali onaj trenutak spada u izuzetne trenutke koji su uglavnom retki i samo neki umeju da plivaju po tome?? ili nema ga nemam pojma sve svedem na najprostije moguce i najmanje izgovorenih recenica. tj ne najprostije moguce ali .. ajd ima jos uvek da se doda nesto mada ko da neko cita haha moyda neko
 
Poslednja izmena:
bezibre,
ono kako ja shvatam temu, ti si več dao odgovor:


razmišljati kratkoročno
prepusti ti se ovosekundnom hedonizmu
ne razmišljati za sutra
sad mi se hoće - sad mi se mora filozofija

ništa ne bih dodala...

takve osobe se čeni srećnije i zadovoljnije...mada...ko zna
 
renutno volim žene pa je i tema ovde

inače je možda više za psihologiju ili štagod

jasno - sve se svodi na trenutak
živeti u sadašnjosti
prošlost i budućnost su nepostojane

NO, kako?
šta ej za vas trenutak i življenje u present tensu?
kako naći meru?
razmišljati kratkoročn?
prepusti ti se ovosekundnom hedonizmu?
brisati brzopotezno prošlost?
ne razmišljati za sutra?
sad mi se hoće - sad mi se mora filozofija?



ako se dakle živi u sadašnjosti u smislu najbližeg i najrealnijeg trenutka, premda je vreme neuhvatljivo?


..tema je mnogo lepa..
..ne moze se razmishljati kratkorochno, ne posle nekih godina..
..niti voziti sad mi se hoce-sad mi se mora filozofija, od pelena na dalje..
..proshlost se takodje ne moze brisati, ni brzopotezno ni bilo kako,
fenomen okretanja novog lista i "sutra je novi dan" filozofija kao privid novog pochetka
sluzi za restartovanje morala, ni za shta drugo..
..ovosekundni hedonizam je sekund-za-sekund mini-nirvana koja je neophodna svakome,
samo mnogi imaju suludo jak osecaj grize savesti i skoro sramote posle svakog.. :confused:
..to ne mozesh prizvati ili uplanirati, dolazi kad je potrebno i nekad ga svesno registrujesh, a nekada ne..

..kako naci meru izmedju planiranja zivota i zivota? :)
..kljuchno pitanje..:)
..treba nauchiti da zastanesh..da ne sipash taskove pred chula reagujuci tek na neochekivana prijavljivanja,
vec ih pustish da ti na blanko opishu kako si i shta se zbiva oko tebe..
..kada to uradish dovoljno chesto mozesh da ekstrapolirash ostatak bez vece greshke.. :lol:
..a plan koji se raspadne ako ga ispustish iz misli na trenutak - ionako je bio losh plan.. :)
 
pa nista ja to tako ne vidim:)

ziveti danas, ne znaci zaboraviti juce, ili ignorisati sutra
bez onog juce, ne postojimo kao ljudi..upravo to juce nas je izgradilo, naucilo, osvestilo..
zar mozemo i trebamo zaboraviti?:)
s druge strane, i planiranje buducnosti je-deo sadasnjeg trenutka.
kako bi se ikad izgradili, napredovali, i prosirili, ako ne mislimo o buducnosti?

problem nastupa kad zbog secanja na proslost, ili planiranja buducnosti propustas sadasnjost
ziveti danas, znaci umeti iskoristiti dan, u smislu da u svakom , ali svakom danu nadjes nesto lepo, iskreno, potpuno, zivo..
onda nema zaljenja. ni zbog cega:)
 
secam se gresaka iz proslosti jer ne bih da ih ponovim, ulazem u buducnost jer zelim da bude bar onoliko kvalitetna koliko i sadasnjost, ali sam svesna onoga sto zivim sada. zapitam se s vremena na vreme da li sam srecna, da li mi nesto nedostaje, da li nesto treba da se menja i sta bi mi najvise prijalo ali ne srljam, ne bacam novac kroz prozor, ne verujem u iskljucivo hedonisticku viziju sveta i carpe diem... moj svet cine ravnoteza, harmonija, mir i zadovoljstvo i ne zelim da menjam bilo sta.
 
uf, ja to sve nesto kontam unapred... a to ne valja, i znam ja to al sta cu kad sam kontrol frik... i ne umem bas da se opustim i uzivam, uvek nesto brinem sta ce da bude, kako ce da bude... i cesto se desi da me zivot demantuje, da uvidim da sam nepotrebno brinula i planirala, da je ispalo skroz drugacije i skroz neocekivano...
 
ne razmisljam kratkoocno..ne mogu tako..
nisu ni svi trenuci u prezentu vredni hedonistickog dozivljaja..

imam secanja..ali ne zivim u proslosti..
imam planove..ali nisam na oblacima i u masti..
i imam trenutke u kojima sve drugo zaboravim..
moj zivot tako izgleda..
 
..tema je mnogo lepa..
..ne moze se razmishljati kratkorochno, ne posle nekih godina..
..niti voziti sad mi se hoce-sad mi se mora filozofija, od pelena na dalje..
..proshlost se takodje ne moze brisati, ni brzopotezno ni bilo kako,
fenomen okretanja novog lista i "sutra je novi dan" filozofija kao privid novog pochetka
sluzi za restartovanje morala, ni za shta drugo..
..ovosekundni hedonizam je sekund-za-sekund mini-nirvana koja je neophodna svakome,
samo mnogi imaju suludo jak osecaj grize savesti i skoro sramote posle svakog.. :confused:
..to ne mozesh prizvati ili uplanirati, dolazi kad je potrebno i nekad ga svesno registrujesh, a nekada ne..

..kako naci meru izmedju planiranja zivota i zivota? :)
..kljuchno pitanje..:)
..treba nauchiti da zastanesh..da ne sipash taskove pred chula reagujuci tek na neochekivana prijavljivanja,
vec ih pustish da ti na blanko opishu kako si i shta se zbiva oko tebe..
..kada to uradish dovoljno chesto mozesh da ekstrapolirash ostatak bez vece greshke.. :lol:
..a plan koji se raspadne ako ga ispustish iz misli na trenutak - ionako je bio losh plan.. :)

kako tebe oce da opaljuju ? koja je tvoja estetika sebe
 
volim da imam neku m astariju koja nicemu ne sluzi i zao mi je kad se raspadne jer se susrela sa stvarnim svetom i vise to ne gajim????? nemam nista da napisem, nemam zasto da se svadjam a da ima razlog a nikog ni ne zavodim :per: tako da bolje da odem jer sve je nezanimljivo ili opasno ali ne na nacin gde se snalazim m oram da se istreniram da mi nije opasno?!?!?
moj hedonizam resila sam da bude sve sto nije lepo a nije ni gadno. ali onda se to pokvarilo????
ovo mi se jedino svidja: ?????????? eto toliko
 
uf, ja to sve nesto kontam unapred... a to ne valja, i znam ja to al sta cu kad sam kontrol frik... i ne umem bas da se opustim i uzivam, uvek nesto brinem sta ce da bude, kako ce da bude... i cesto se desi da me zivot demantuje, da uvidim da sam nepotrebno brinula i planirala, da je ispalo skroz drugacije i skroz neocekivano...

pa taj muz ti je frka, a da znas da ima cica koje bi s njim opusteno a i prirodno su gipke
 
secam se gresaka iz proslosti jer ne bih da ih ponovim, ulazem u buducnost jer zelim da bude bar onoliko kvalitetna koliko i sadasnjost, ali sam svesna onoga sto zivim sada. zapitam se s vremena na vreme da li sam srecna, da li mi nesto nedostaje, da li nesto treba da se menja i sta bi mi najvise prijalo ali ne srljam, ne bacam novac kroz prozor, ne verujem u iskljucivo hedonisticku viziju sveta i carpe diem... moj svet cine ravnoteza, harmonija, mir i zadovoljstvo i ne zelim da menjam bilo sta.

je l ti dodje da se roknes heroinom ponekad (ili zapalis cigaretu paklu)
 
bezibre,
ono kako ja shvatam temu, ti si več dao odgovor:


razmišljati kratkoročno
prepusti ti se ovosekundnom hedonizmu
ne razmišljati za sutra
sad mi se hoće - sad mi se mora filozofija

ništa ne bih dodala...

takve osobe se čeni srećnije i zadovoljnije...mada...ko zna

to ne moze niko, pa cak ni grofovi tako, uvek imas neke obaveze pre ili kasnije :I mada ajd u sirem smislu. ti mozda ne vole debele knjizurine da citaju ako su naporne to su propustili u zivotu ali su zato lepi i genijalni
 
Ja ne umem da živim drugačije nego u ovom trenutku.
Prošlosti se sećam na blic, ali imam puno rupa. Verovatno sam izbacila sve ružno, sećam se samo lepih stvari.
O budućnosti ne razmišljam jer ne znam kakva će biti, a mašte nemam.

Planova nemam nikakvih jer se okolnosti stalno menjaju i reagujem u trenutku. Za mene samo ovaj trenutak postoji.
 
Trenutak je iluzija, vreme je iluzija...drugim recima
...u psiholoskoj ravni, nesvesno ne poznaje vremensku dimenziju, odnosno uopste ne postuje hronoloske redoslede, tako da se u tom domenu stapaju i preplicu proslost, sadasnjost i buducnost, potpuno bez reda.
.
Gledano kroz prizmu zivota, za mene licno je jedino vazno da je zivot - prozivljen, sa svim sto kao takav nosi, dobrim i losim. Da nije protracen nezivljenjem, caurenjem. Za mene bi bilo najgore da se u poznim godinama osvrnem iza sebe i vidim jedno veliko nista, nikakve dozivljaje, secanja, samo dosadu i monotoniju. I to bi bio taj trenutak - vreme intenzivnog zivljenja, ono koje iskace iz svakodnevnog, obicnog, monotonog. Zestoko se borim za takve trenutke i bila bih u stanju da odbacim sve i svakog koga bih dozivela kao okov koji me veze u zivotnu monotoniju i jednolicnost.
 
Trenutak je iluzija, vreme je iluzija...drugim recima .
Gledano kroz prizmu zivota, za mene licno je jedino vazno da je zivot - prozivljen, sa svim sto kao takav nosi, dobrim i losim. Da nije protracen nezivljenjem, caurenjem. Za mene bi bilo najgore da se u poznim godinama osvrnem iza sebe i vidim jedno veliko nista, nikakve dozivljaje, secanja, samo dosadu i monotoniju. I to bi bio taj trenutak - vreme intenzivnog zivljenja, ono koje iskace iz svakodnevnog, obicnog, monotonog. Zestoko se borim za takve trenutke i bila bih u stanju da odbacim sve i svakog koga bih videla kao okovom koji me veze u zivotnu monotoniju i jednolicnost.

dalje nema potrebe citati :)))))
 

Back
Top