Mitovi i činjenice o nasilju nad ženom

tgdanijela

Poznat
Poruka
7.092
Kada ljudi ne raspolažu pravim činjenicama o nekoj pojavi, nastaje specifičan oblik uvjerenja -mit. Osnovna zadaća mita je smanjiti strahovanja.Mitovi se po pravilu temelje na osjećanju da se to dešava drugima, što smanjuje osjećaj ranjivosti. Mitove povezane sa nasiljem u porodici, posebno nasiljem nad ženama je teško raspršiti i izmjeniti jer sadrže zrnca istine.

1. Mit: Žrtva uzrokuje nasilje. Zlostavljana žena ''je to tražila''.
Činjenica: Zlostavljač uzrokuje nasilje. On je odgovoran za svoje akcije.
2. Mit: Žrtve uživaju u nasilju. Da nije tako otišle bi od zlostavljača.
Činjenica: Niko ne uživa kada je zlostavljan.
3. Mit: Nasilje u porodici i među bračnim partnerima je njihova privatna stvar.
Činjenica: Nasilje u porodici je ozbiljan društveni problem.
4. Mit: Ako žrtva napusti zlostavljača nasilje će prestati.
Činjenica: Većina žrtava je u većoj opasnosti kada ostavi zlostavljača.
5. Mit: Alkohol i upotreba droga su stvarni uzroci nasilja u porodici.
Činjenica: Uopšteno govoreći alkohol i droga nisu uzroci nasilnog ponašanja.
6. Mit: Zlostavljanje u porodici se dešava samo u nižim socio-ekonomskim slojevima.
Činjenica: Nasilje u porodici se dešava u svim socio-ekonomskim slojevima
7. Mit: Učestalost nasilja u porodici je prenaglašena, to nije tako veliki problem.
Činjenica: Bez obzira na statističke pokazatelje nasilje u porodici je značajan
društveni problem.
8. Mit: Žene su nasilne kao i muškarci.
Činjenica: Muškarci su značajno češće počinioci nasilja u porodici.
9. Mit: Zlostavljane žene biraju nasilne partnere. Čak i kada takva žena ostavi nasilnog partnera, naći će drugog koji će je ponovo tući.
Činjenica: Iako dio zlostavljanih žena ponovo nađe nasilnog partnera, žene ih ne traže i ne teže nasilnom odnosu.
10. Mit: Fizički napad muškarca na partnerku izolovan je događaj i vjerovatnost njegovog ponavljanja je mala.
Činjenica: Fizičko nasilje je dio složenog obrasca moći i kontrole partnera u odnosu.
11. Mit: Nasilje među partnerima se svodi na malo naguravanja.
Činjenica: Nasilje među partnerima uključuje razne oblike fizičkog ugrožavanja.
12. Mit: Ako muškarac tuče ženu mora da je mentalno bolesna.
Činjenica: Mentalna bolest nije preduslov nasilja u porodici.
13. Mit: Muškrac koji samo prijeti tjelesnim povređivanjem svojoj partnerki nije zlostavljač.
Činjenica: Prijetnje predstavljaju samo specifičan oblik zlostavljanja.
14. Mit: Muškarci koji su nasilni ne mogu si pomoći.
Činjenica. Muškarci mogu promijeniti svoje nasilno ponašanje.
15. Mit: Bračne tučnjave nisu ozbiljne. To se događa u svakom braku.
Činjenica: Bračne tučnjave su ozbiljne i zahtjevaju pažnju društva.
16. Mit: Djeca trebaju svoga oca makar je nasilan prema njihovoj majci. Žena bi za dobro djece trebala ostati sa takvim partnerom.
Činjenica: Odrastanjem u takvoj porodici djeca uče biti nasilna.
17. Mit: Nasilje i ljubav ne idu zajedno.
Činjenica: Ljubav ne isključuje nasilje.
18. Mit: U periodu rata i poslije rata ima puno više važnijih problema od nasilja u porodici
Činjenica: Zbog povećanog nivoa nasilja u društvu, koje je prateća posljedica rata, potrebno je posebnu pažnju posvetiti nasilju u porodici.
 
U velikoj sam žurbi ali evo, rekoh da prokomentarišem mit pod brojem 2, koji je često i najveća misterija u vezi zlostavljanja: ,,Zašto ta luda žena nije odmah pobegla nego je trpela?''. Verovatno da ima svega ono čime se one najčešće brane, a to se odnosi na patrijarhalnu strukturu porodice i isto takvo vaspitanje i okruženje. Međutim, ne mogu a da se ne zapitam, postoji li možda u osnovi mazohizam? Šta ako ovo nije mit, šta ako zapravo to zlostavljanje ponekad zaista prija?
 
2. Mit: Žrtve uživaju u nasilju. Da nije tako otišle bi od zlostavljača.
Činjenica: Niko ne uživa kada je zlostavljan.

Upravo je suprotno, skoro svako uživa. Nažalost, većina njih to nikada ne sazna.

4. Mit: Ako žrtva napusti zlostavljača nasilje će prestati.
Činjenica: Većina žrtava je u većoj opasnosti kada ostavi zlostavljača.

Nije, samo jeftin izgovor da se očuva postojeće stanje koje odgovara i žrtvi i zlostavljaču u najvećem broju slučajeva.

9. Mit: Zlostavljane žene biraju nasilne partnere. Čak i kada takva žena ostavi nasilnog partnera, naći će drugog koji će je ponovo tući.
Činjenica: Iako dio zlostavljanih žena ponovo nađe nasilnog partnera, žene ih ne traže i ne teže nasilnom odnosu.

Čim su ga našle, to uglavnom znači da ga traže.

17. Mit: Nasilje i ljubav ne idu zajedno.
Činjenica: Ljubav ne isključuje nasilje.

Zavisi kako definišeš ljubav.
 
jedino shto preteruju s tim na pogresan nacin pa zaboravish da su i oni ljudi i onda pokvaris svaleraciju mislis da nisu osetljivi ni na shta
:(

jeste malo sam se pohvalila

......

zene su mozda veshtije u nevidljivom nasilju... a kako bi se to dalo izmeriti...

s jedne strane prica o nekoj hiper zeni "emancipovannoj" a s druge o malom cvetku koga shutira zli muskarac kako stigne .
 
Poslednja izmena:
zavisi kako ko gleda, mene je zena vise par puta premlatila, jednom recimo zato sto je nestalo struje na pumpi za gorivio, a na rezervi sam bio, iako sam najavio da moram da sipam mnogo ranije ali drzi sipaj posle zuri sipaj kaznije itd, naravno sipali smo na drugoj bez problema, svejedno, imam decu, imam 120 km misica tako da mi i ne smeta, ali mi smeta sto deca gledaju, verovatno je i zenama tako, nije brak muz zena, nego deca, ***** ti histericnu osobu za roditelja, u ovom slucaju pocinju da budu dva, vremenom postajemo isti, igramo po istim pravilima, ne nasilje ali svadje pocinju, ipak ne bih da deca zive bez jednog roditelja zbog gluposti odraslih osoba, mada je to postao trend ovaj evropsko demokratsko kapitalistickoj supi, u prevodu, svi su budale koji postuju tipa drzi- nasilje a ono svalerka i posao, ako nemate odgovornosti za decu treba pre braka upozoriti buduceg partnera, ili ste direktni krivci za nedojebanost, ili kod muskaraca recimo mladja kurvetina, iz iksa u kec ili tako nesto, svako se cupa na nasilje a u stvari u pitanju kolega- koleginica iz nocne smene, verujem da ima mnogo nasilja. U okolini bar znam za nasilje ne reaguju, ali su zlopuptrebljavale na nasilje recimo zbog razvoda, para, znaci prave zrtve nemaju kome da se obrate, ako imas para, ili ti buduci bivsi muz ima pare, moguce je da bude nasilnik ako to zelite, jedno je sigurno, zlopotreba ce uvek biti vise nego istine u ovoj jebenoj korupiranoj drzavi, zrtve se prikazuju samo kada im treba donacija iz inostranstva za zakon i sigurnu kucu da podele plen, i tu prica staje, drzavu i njihove lopove interesuje samo pare, tako se i prikazuje, nasilje nasilje nasilje, a nikom pomoci. Jos malo pa ce zene kuci ici sa pistoljom kao ameri, mozda nekoj dune pa pobije sve po kuci... Servira se uporno zastrasivanje da bi se ljudi zaplasili, recimo svako kada bi video razjarenog muza ne bi reagovao iz straha, to bi ostalo tako, a tamo gde netreba napravili bi nasilje, mentalitet koji se namece slican je kao u komunizmu, servira ono seno sto stoka popase, jer stoka nerazmislja svojom glavom nego sto mu se servira, steta je sto prave zrtve nikada nece naci pravdu, svi ce komentari svoditi na mitove koje treba narodu da skrenu misao, i da od njih naprave poplasenu gomilu stoke, ljudskosti ce sve manje biti, a zrtava sve vise....
tako da izvolite, pravite od sebe nasilnike, plasljivce i budale, razmisljajte strahom, kupite pistolj za samoodbranu zbog tv emisije, okreci te se na ulici, mozda vas neko prati, neka vas kusi vodi, sami birate put
 
U velikoj sam žurbi ali evo, rekoh da prokomentarišem mit pod brojem 2, koji je često i najveća misterija u vezi zlostavljanja: ,,Zašto ta luda žena nije odmah pobegla nego je trpela?''. Verovatno da ima svega ono čime se one najčešće brane, a to se odnosi na patrijarhalnu strukturu porodice i isto takvo vaspitanje i okruženje. Međutim, ne mogu a da se ne zapitam, postoji li možda u osnovi mazohizam? Šta ako ovo nije mit, šta ako zapravo to zlostavljanje ponekad zaista prija?

Dobro pitanje...
(mada nisam pripremila maice sa ovim znakom)
38178_135479566490107_135479389823458_177400_6359060_n.jpg
Oba pola vjeruju u ove mitove..žene koje sam ja sretala će upravo ovim mitovima opravdavati svoga muža...Najčešći mitovi koje žene izgovaraju jeste da je alkohol kriv za sve, a zatim mit da je djeci bolji i takav otac ... Što većinom podržava i zajednica te je prije sklona osuđivanju žene za nevjerovanje i nepodvrgavanje ovim mitovima...
U našem društvu žena je kriva za sve..čak i ona sama vjeruje ako ne svjesno, onda podsvjesno da je kriva što je zlostavljana, a da su muškarci bespomoćni nasilnici ...
Često srećem i opravdavanje žena o tome kakve su supruge, majke, snaje .. žrtva teži tome da i dalje bude uzor u tako određenim svojim rodnim ulogama ..Da bi bila žrtva, žena kod nas prvo treba biti uzorna majka, supruga, snaja ..pravno i medicinski ne, ali društveno da ...
..društveni kriterijumi žrtve (nametnuti pojedincu) su nešto drugačiji od naučnih ...
 
kako ti mislis da prijavis nekoga ko nece da podnese optuznicu protiv nasilnika, da hoce to bi i sama bolje uradila u pravom trenutku da stvar dovede do kraja i prestane stim, samo napravis veci belaj, nemas savetnika za takve stvari, ali imas onoga ko zastrasuje. Veruj mi najgore nasilje je prihicko maltretiranje, kada te maltretira psihicki do 5 ujutru, jbe te u mozak pa u 6 na posao, a ona do 16 spavanje pa u krug, jedne batine nisu nista, i vise puta, manje patnje nego dete za par dana bez jednog roditelja naravno, treba imati savetnike a ne ona koje zastrasuju i jednu i drugu stranu, to nevodi nicemu, vodi ka tajni, i zatvaranju problema, ako je neko maltretira bolestan treba ga leciti, u vecini slucajeva se nasilnik izivljava na onome na kome moze a ne na kome treba- ko je zasluzio, ako se moze spasiti porodica, ako ne onda idu kazne, razvod sta vec
u ovom iskustvu psiholog je obmanjen, ispricana je laz, lazni razlog, potiskivanje istine, koji je jos pogorsao situaciju, prepisan lek za smirenje, a pomaze obicno setnja pored vode, gde nema ljudi, mir, sex, i naravno nemesanje laznih prijatelja,
ipak kod psihologa i savetnika samo oboje obavezno, tako i u policiji, nikad se nezna izazivac, ili lazi ce biti sa obe strane....
 
A da li smatrate da treba prijavljivati nasilje u porodici iako žrtva to ne želi..?
..odn. da li je brak, porodica privatna stvar u koju niko nema pravo da se miješa ukoliko to ne želite ...?

Teško pitanje:think:...naročito kada žrtva izričito kaže da to ne želi. Svaka porodica i način komuniciranja izmedju supružnika su priča za sebe, imaju pravo na svoja četiri zida, na svoju sreću i na svoju tugu. Medjutim, kada bih znala da neka osoba meni veoma bliska prolazi kroz pakao zbog fizičkog nasilja, mislim da bih reagovala, ali bih posle toga morala da budem spremna i na to da mi žrtva, kojoj sam htela da pomognem, okrene ledja zbog mešanja u njenu privatnost u nešto što je ona "godinama gradila".
 
kako ti mislis da prijavis nekoga ko nece da podnese optuznicu protiv nasilnika, da hoce to bi i sama bolje uradila u pravom trenutku da stvar dovede do kraja i prestane stim, samo napravis veci belaj, nemas savetnika za takve stvari, ali imas onoga ko zastrasuje.
Veruj mi najgore nasilje je prihicko maltretiranje, kada te maltretira psihicki do 5 ujutru, jbe te u mozak pa u 6 na posao, a ona do 16 spavanje pa u krug, jedne batine nisu nista, i vise puta, manje patnje nego dete za par dana bez jednog roditelja naravno, treba imati savetnike a ne ona koje zastrasuju i jednu i drugu stranu, to nevodi nicemu, vodi ka tajni, i zatvaranju problema, ako je neko maltretira bolestan treba ga leciti, u vecini slucajeva se nasilnik izivljava na onome na kome moze a ne na kome treba- ko je zasluzio, ako se moze spasiti porodica, ako ne onda idu kazne, razvod sta vec
u ovom iskustvu psiholog je obmanjen, ispricana je laz, lazni razlog, potiskivanje istine, koji je jos pogorsao situaciju, prepisan lek za smirenje, a pomaze obicno setnja pored vode, gde nema ljudi, mir, sex, i naravno nemesanje laznih prijatelja,
ipak kod psihologa i savetnika samo oboje obavezno, tako i u policiji, nikad se nezna izazivac, ili lazi ce biti sa obe strane....

Postoje tedence da se zlostavljanje primjećeno ili rečeno ljekaru obavezno prijavljuje, odn da je ljekar dužan da popuni formular o zlostavljanju, odn. izvrši prijavu bez obzira da li žrtva to želi ...
..ovo o psihičkom maltretiranju i djeci, zlostavljaču, je dobar primjer mitova navedenih u uvodu ...
 
5. Mit: Alkohol i upotreba droga su stvarni uzroci nasilja u porodici.
Činjenica: Uopšteno govoreći alkohol i droga nisu uzroci nasilnog ponašanja.

14. Mit: Muškarci koji su nasilni ne mogu si pomoći.
Činjenica. Muškarci mogu promijeniti svoje nasilno ponašanje.

:think:..Gledam ova dva mita ... pojedinci nisu nasilni jer su alkoholičari ili narkomani već je oboje posljedica istog uzroka..
Samo promjenom viđenja svoje rodne uloge od strane muškarca promjenit će se i viđenje nasilja od strane muškarca ..
 
5. Mit: Alkohol i upotreba droga su stvarni uzroci nasilja u porodici.
Činjenica: Uopšteno govoreći alkohol i droga nisu uzroci nasilnog ponašanja.

14. Mit: Muškarci koji su nasilni ne mogu si pomoći.
Činjenica. Muškarci mogu promijeniti svoje nasilno ponašanje.

16. Mit: Djeca trebaju svoga oca makar je nasilan prema njihovoj majci. Žena bi za dobro djece trebala ostati sa takvim partnerom.
Činjenica: Odrastanjem u takvoj porodici djeca uče biti nasilna.

Alkohol i droge nisu uzroci, oni samo mogu biti opravdanje za zlostavljanje.

...Sorry, bio sam pijan, a ti mi baš tad digla živac...:dash:

Odrastanje u nasilničkom okruženju je nezdravo po djecu, uče biti nasilni, uče nepoštivati svoju majku, a u večini slučajeva i oni su zlostavljani.
Ako će bez oca biti mir u kući, žena mora napustiti takvog partnera.
Ako žele vidjeti svog oca, djeca uvijek mogu otići kod njega u goste!

Muškarci mogu promijeniti svoje nasilno ponašanje???
..pa ne znam baš..
Nasilan je jer je tako naučio djelovati.
Ne zna kako drugačije komunicirati.
Može, naravno, pokušati da se promjeni..
I mogao bi, ako nije potpuni idiot..
Ali pitanje je kako će reagirati kad ponovo dođe u situaciju u kojoj ga je nešto naživciralo, izbacilo iz takta..
Čisto sumnjam da će reagirati smireno...
Najbolje je takve izbaciti iz svog života. Što dalje od sebe!
 
...
Muškarci mogu promijeniti svoje nasilno ponašanje???
..pa ne znam baš..
Nasilan je jer je tako naučio djelovati.
Ne zna kako drugačije komunicirati.
Može, naravno, pokušati da se promjeni..
I mogao bi, ako nije potpuni idiot..
Ali pitanje je kako će reagirati kad ponovo dođe u situaciju u kojoj ga je nešto naživciralo, izbacilo iz takta..
Čisto sumnjam da će reagirati smireno...
Najbolje je takve izbaciti iz svog života. Što dalje od sebe!

Društvo, a i država malim kaznama za muško nasilje nad ženama (ali ne samo i ženama..) podržava muško nasilno ponašanje ..ili bolje rečeno opravdava ga ...
..muškarac koji ne vidi izlaz iz nekog konflikta prije će posegnuti za nasiljem ukoliko je u okolini to česti obrazac rješavanja konflikta ...čak iako nije nasilne prirode ..a šta je tek sa onima koji imaju nizak prag neravnoteže ličnosti ...
 
U principu ne verujem u mogućnost promene. Naglasak stoji usled fakta da verujem u promenu kao pojavu, i nešto za šta u teoriji jeste sposoban svako.

Ali realnost (praksa) je malo drugačija.

Potpuno odrasli i formirani ljudi izuzetno se retko menjaju; a ne menjaju se nikada ako nemaju sasma ličan motiv za tako šta. Društvo, čak i kad je najdobronamernije moguće; i uz ne znam kakav kapacitet strpljenja i razumevanja; ne može učiniti takoreći ništa ako čoveku nedostaje unutrašnjeg, ličnog poriva. Čak i tada, u slučaju o kojem je reč; pomoć u toj stvari mora doći od strane profesionalca.
U najvećem broju slučajeva, opet kažem.

Obzirom o kolikoj se retkosti radi, uzimam slobodu uopštiti, i reći da se nasilnik neće promeniti. Toliko o tom mitu.

Većina ostalih pobrojanih stoji, da. Droga nije uzrok nasilja, istina; ali ostavljam taj mit po strani zarad nekih koji me više žeste. Budalasanje o deci koja moraju imati oca pa makar ih on mlatio motkom svako veče na najplastičniji zamislivi način ne dozvoljavam da se iznosi preda mnom. Tako šta neću da uzimam u razmatranje čak ni kao apstraktnu raspravu.

S druge strane, "niko ne uživa u zlostavljanju" naprosto ne mogu ni s maslom svariti. Srela sam toliko žena koje su svoje skotske muževe podizale na oltar da uopšte nisam u stanju prihvatiti tu izjavu kao tačnu. Neki od nas uživaju u zlostavljanju, bukvalno. Nikakav ih drugi tretman ne bi zadovoljio; osim, eventualno, kad bi putem samospoznaje došli do drugačijeg vida - ali sve što stoji za izlečenje nasilnika, stoji i za lečenje (u ovom kontekstu) žrtve.

Feministički manifesti, ispovesti osveštenih žena i sve nevladine organizacije nadaleko neće postići ništa ako žrtva ne oseti lični poriv da prekine sa skriptama koje vuče iz pelena. Većini pobegulja od nasilnih muževa treba samo predah; rame za kukumavčenje nad sopstvenom teškom sudbinom i prilika da modrice izblede. Prikupljanje elementarne (fizičke) snage pre povratka u ring u kojem je meč oduvek bio predan unapred. Ne volim amerikanizme, a pogotovo taj; ali kad se dotaknem ove teme uvek mi napamet padne izraz luzer.

Nažalost, neki (neke?) od nas zaista jesu.

Da, zaista verujem da određene žene biraju nasilnike za partnere; iz ovih ili onih razloga; i, da, stvarno mislim da ih najveći broj ne bi napustio onog kojeg nađu čak ni kad bi im se pružila prilika - a dešavalo se da sam svedočila takvim situacijama rođenim očima.

Tradicionalna društva, poput našeg, po defaultu imaju više problema s ovim stvarima; mada mi je već pomalo zlo od naglašavanja nasleđa kao glavnog problema. Prvih par godina to je možda imalo nekog smisla, sad već zvuči kao izgovor. Sva su društva u nekom momentu bila tradicionalna. Neka su iznašla kompromis.

Nasilje u porodici nije iskorenjeno ni kod njih.
Činjenica da im se procenat možda smanjio u odnosu na naše; manje se tiče tradicije, koliko onoga o čemu govorim; istinske potrebe za promenom. Inače bi tradicija uslovila i njih, zar ne?

Zato kažem da ljude treba ostaviti s mirom.
 

Back
Top