Inače treba znati da uspeh klubova u evropskim takmičenjima nije jedino merilo kvaliteta neke lige, već se tu gleda i sam kvalitet fudbala, igrača, trenera, tradicija klubova i fudbalska kultura, posećenost na stadionima, medijska pokrivenost, infrastruktura, itd.
Tako da kad pogledas ex-YU ligu gde smo imali veliki srpski i beogradski derbi Partizan - Crvena Zvezda, pa veliki hrvatski derbi Hajduk - Dinamo ZG, pa veliki lokalni sarajevski derbi Zeljo - Sarajevo pa još kad nadodamo ekipe sa ozbiljnom tradicijom kao što su recimo Radnički Niš, OFK Beograd, Vojvodina, Vardar, Velež iz Mostara, Sloboda Tuzla, Borac Banjaluka, Čelik iz Zenice, Rijeka, Osijek, Budućnost, Sutjeska, Priština, Olimpija Ljubljana, pa eto i neki uslovno rečeno "manji" klubovi koji bi tek povremeno ušli u prvu ligu su znali da budu vrlo nezgodni kao recimo Napredak iz Kruševca, Proleter, Radnički iz Kragujevca, Spartak Subotica, Dinamo Vinkovci (današnja Cibalia), NK Zagreb, pa krajem 80-ih i FK Rad kada se pojavio u prvoj ligi sa Vladimirom Jugovićem, Miroslavom Djukićem, Ilijom Zavišićem, Vladom Stošićem je isto jedno vreme bio hit, itd.
Tako da kad sve uzmem u obzir nema govora da je ex-YU liga bila slabija tamo od recimo portugalske, belgijske, pa ni holandske koja je u to vreme bila dosta jača nego danas (iako su njihovi klubovi kao Ajaks, Fejenord i PSV bili uspešniji od naših u Evropi) ili škotske lige koja je isto bila tad dosta jača nego danas i tako nekih liga koje su imale po 2,3 jaka kluba, tako da ono bila je tu negde mozda u rangu francuske ili sovjetske (koja iako jaka u to vreme ne baš nešto atraktivna i praćena van SSSR, pogotovo ne u zapadnoj Evropi).
Inače zahtevnije lige of ex-YU lige verovatno nije bilo, to je bila bas ono ujednačena liga gde nije bilo unapred upisanih bodova i skoro svako gostovanje je bilo pakao, uostalom ako vidimo i neke tabele lige SFRJ iz recimo 70-ih i 80-ih ono primetićemo da u ligi od 18 klubova ekipa koja koja osvoji titulu na kraju prvenstva ima svega 40 i kusur bodova i mozda 15-ak pobeda u 34 kola , tipa ono ima 16 pobeda, 10 nerešenih i 9 poraza ili recimo bukvalno razlika u bodovima izmedju prvaka na kraju i 16. ekipe koja na kraju budu prva iznad crte i jedva se spasi ispadanja bude svega mozda 12 bodova ili eto recimo u sezoni 1986/87 Partizan je na kraju bio prvak sa 43 boda (16-11-7) a 17. na tabeli i prvi ispod crte koji su ispali u drugu ligu je bio Dinamo Vinkovci sa 28 bodova (10 - 8 - 16), ono na kraju prvenstva posle 34 kola razlika izmedju prvaka i onog ko je ispao u drugu ligu je bila samo 15 bodova i 5 pobeda, sto najbolje svedoči o ujednačenosti, kvalitetu, neizvesnosti i zanimljivosti te lige.
Nego ligu SFRJ je možda čak i adekvatnije porediti sa recimo brazilskom ili argentinskom nego sa evropskim ligama, recimo tamo je slično, ono skoro svake godine jedan velikan ispada iz lige (eto slavni Santos za koji je igrao i Pele večna mu slava ove godine igra po prvi put u istoriji u drugoj ligi i tako ostadoše Flamengo i Sao Paulo jedina dva kluba koja nikad nisu ispadali u drugu ligu uz Kuiabu ali dobro Kuiaba je klub koji je osnovan tek 2001. i koji je tek od 2021. igra u prvoj ligi) i nema unapred dobijenih utakmica i gde eto imamo 4 velikana iz Rija, 4 velikana iz Sao Paula, u Belo Orizonteu Atletiko Mineiro i Kruzeiro, u Porto Alegreu Internacional i Gremio, u Salvadoru Vitoriju i Baiju, u Kuritibi Atletiko Paranense i Koritibu, u Fortalezi Searu i Fortalezu, u Resifeu Sport Resife, Santa Kruz i Nautiko, u Kampinasu Ponte Pretu i Guarani, itd ili recimo u Argentini gde imamo Boku Juniors i River Platu, u Aveljanidi Independiente i Rasing, u Rosariju Rosario Sentral i Njuels Ol Boys, u La Plati Estudiantes i Gimnasiju LP , pa u Lanusu Lanus i Banfild , pa jos Velez Sarsfild, San Lorenco, Hurakan, Argentinos Juniors, Čakarita Juniors, it i gde svako može da pobedi svakog.
Inače kada pričamo o tome zašto ex-YU klubovi nisu bili malo uspešniji u Evropi i zašto im je pre svega falio neki kontinuitet dobrih rezultata u Evropi, ono to stoji i ja mislim da kad uzmemo u obzir veličinu zemlje, kvalitet lige, klubova, igrača, količinu talenta koji smo imali ono trebali smo i morali biti malo uspešniji, ali ipak treba imati na umu da je to bilo skroz drugo vreme, ono evropska takmičenja su bila dosta manjeg obima i zatvorenija nego danas, nije to bilo kao sad da ne znem neka zemlja ima 5 predstavnika u Ligi šampiona ili da po 8,9 ili 10 klubova igraju u grupnoj fazi evropskih takmičenja ili da ne znam ova naša ovakva liga kakva jeste ima čak 5 predstavnika u Evropi, onda je to bilo dosta drugačije i dosta teže se uopšte i izlazilo na medjunarodnu scenu, ono imao si onaj Kup evropskih šampiona gde je išao samo prvak neke zemlje (a ne kao sad po 3,4 ili 5 klubova), imao si onaj Kup pobednika kupova gde je išao samo osvajač kupa te zemlje i Kup Uefa gde je isto išao 1 ili 2 tima i to je bilo to, što je složićemo se premalo ta jednu takvu zemlju i broj kvalitetnih klubova (ali niko nije imao više pa ni zemlje liga 5-ice) i nije bilo grupne faze već odma se igralo na ispadanje i kad uzmemo u obzir da je u to vreme bilo duplo manje država lanica UEFA nego danas što reče savasavanovic i ono mozda samo u prvom kolu mozes da se nadas nekoj malo slabijoj ekipi a vec u narednom kolu ti dolazi neki od vodecih timova iz liga 5-ice ili ako ne neko iz liga 5-ice onda ti dodje neki Seltik, Glazgov Rendžers, Benfika, Sporting, Porto, Fejenord, Ajaks, Spartak Moskva, Dinamo Moskva, Dinamo Kijev, Anderleht, Steaua, Sprata ili Slavija Prag, Grashopers ili tako neko protiv koga je isto ishod krajnje neizvestan i onda je jako bilo tesko sad uhvatiti neki kontinuitet i svake godine imati predstavnika u ne znam polufinalu, finalu.
Mada opet i u takvim okolnostima naši klubovi možda nisu bili dominantni ali su svakako bili konkurentni i postizalipristojne rezultate, eto recimo tokom 80-ih Radnički Niš je igrao polufinale Kupa Uefa, Željo je 1984/85 isto igrao polufinale Kupa UEFA, kao i jednom četvrtfinale 70-ih, Hajduk je 1980. igrao četvrtfinale Kupa evropskih šampiona kao i 1976., takodje i polufinale Kupa UEFA 1984. i četvrtfinale 1986. , pa i polufinale i četvrtfinale Kupa pobednika kupova tokom 70-ih, Dinamo Zagreb je krajem 60-ih osvojio Kup velesajmskih gradova što je preteča Kupa Uefa, eto Partizan ima fo finale Kupa evropskih šampiona iz 1966. kao i četvrtfinale Kupa pobednika kupova 1989/90, Crvena Zvezda ima tu čuvenu titulu prvaka Evrope iz Barija, igrala je i finale Kupa Uefa 1979. kao i četvrtfinale Kupa pobednika kupova 1985/86.................................tako da kad uzmemo u obzir sve i posebnu manji obim evropskih takmičenja i mali broj klubova u Evropi i činjenicu da se onda dosta teže izlazilo u Evropu nego danas ono rezultati ex-YU klubova na evropskoj sceni su sasvim pristojni i sasvim solidni.
Eto recimo Radnički Niš kada je odigrao to istorijsko polufinale Kupa Uefa 1981/82 ono već u prvom kolu su igrali sa Napolijem, pa u drugom kolu sa Grashopersom , pa onda sa nekim Belgijancima, pa onda u osmini finala sa tada veoma jakim Fejenordom, četvrtfinale sa Dandi Junajtedom (koji je posle toga bio prvak Škotske a godinu ili dve posle toga igrao ćak i polufinale Lige šampiona tj. tada Kupa evropskih šampiona a par godina nakon tog polufinala Kupa šampiona igrali su i finale Kupa Uefa) da u tom polufinalu Radnički ispao od Hamburga (tada vicešampiona Nemačke koji je godinu dana kasnije postao i prvak Evrope) tako da jasno ti je kakav su put imali naši klubovi u evropskim takmičenjima u to vreme ili ne znam Rijeka u Kupu Uefa sredinom 80-ih u prvom kolu igra sa španskim Valjadolidom a već u drugom kolu opet sa Špancima i to ni manje ni više nego sa Real Madridom ili recimo u Kupo pobednika kupova Crvena Zvezda u prvom kolu prodje neke Norvežane ili Dance a već u drugom kolu naleti na Barselonu i ono iz tih nekih primera jasno je kakav su put imali naši klubovi i koliko je bilo teško ostvariti neki kontinuitet na evropskoj sceni.