Nekako ne mogu u potpunosti da prihvatim sva uobičajena viđenja Sizifa -
- mitskog pa i današnjeg .
Naime , mitski Sizif je: prepreden ,špijun , potkazivač , ucenjivač , i lažov -
i još mnogo toga ( zar nije špiunirao bogove , zar nije vršio potkazivačke radnje
međ njima , zar nije špijunska saznanja prodavao , zar nije slagao božanstvo ...... ).
Dakle , okreni obrni , koliko god njegova tragedija činila ga sipatičnim - dopadljivim ,
ipak je imao bezbroj niskih karakternih osobina , koje se sve sahranjuju u pojam
lukav i dovitljiv .
Zbog ovih niskih/ništačkih osobina biva osuđen od boga i kažnjen na besciljni ,
težak , jednoličan i ništavan rad .
Ovde je važna logička pravna pouka ; naime , ako zločinca uhapsite sprečili ste
dalje njegovo štetno delovanje ; ali ako je šteta nanešena etici , onda je nužno
imati sud i kaznu . Zašto , zato što sud i kazna vaspitno / edukativno deluju na
ostale .
Dakle , svrha celog mita je da vaspitno deluje na sve u smislu da narušavanje
etike se neisplati - odnosno , negovanje nisko karakternih osobina biće od
boga kažnjeno .
Ovu pouku iz mita o Sizifu , sve religije
su ugradile u svoje doktrine . I ona zaista jeste velika .
Šta daje težak , besciljan , jednoličan , bezvredan rad . Odnosno ,
kakvom se on rezultatu s vremenom približava . Otuđenju .
Delatnik sa takvim radom , otuđuje se od svoje prirode .
Dakle , sa takvim radom očekuje se da se Sizif otuđi od svoje
ništačke prirode , zbog koje je i kažnjen .
Ovaj vaspitni metod preuzele su najmanje tri centralne monoteističke
religije ( monasi , kaluđeri , derviški red , ... ) ; odbacivanje identiteta
i njegove prirode i svremenom izgradnja novog ( božanski prihvatljivog !?)
Dakle , ako je sizif spoznao samoga sebe , on može i da bude srećan
što je na večnom putu prosvetlenja - ako li pak nije spoznao svoj karakter ,
džaba gura i kotrlja, ostaće na tome .
Savremeni Sizif / današnji čovek ?
Kažu da je lukavstvo intiligencija ništaka !
Onda lukave stiže božanska kazna ( da džaba guraju i kotrljaju ).
Dakle , ta stanja ljude dovode u proces otuđenja od sopstvene prirode
i sebe samih ( džaba guranja i kotrljanja ). Onda zaista život gubi svaki smisao .
Ovde već možemo da govorimo o čoveku biološkoj radnoj mašini
( večno jeftina stvar , sa lakoćom može tehnološki da se reprogramira ) .
Dakle , današnji gurač kamena ne pojma sreću , stoga i ne može da
promišlja o takvim stvarima ( otuđen je od ljudske prirode ). Stoga on ne može ni da odlučuje o samoubistvu -
- kao što ne može bilo koja radna mašina da ima svest o sebi i da razmišlja
o samouništenju .
Dakle , volim o ovome da promišljam u ovakvim tonovima , i mislim da je
A .K .između ostalog slao i ovake misaone impulse čitaocima .
Inače , verujem da čovek nije stvoren kao radna mašina , već kao
misaoni dokoličar/istraživač.


Pa ako takav kamen gura , onda može biti i srećan .