Mit o senzacionalnim otkrićima Teodore Toleve

Q. in perpetuum hibernum

Stara legenda
Poruka
87.647
U zadnje vreme preko društvenih mreža, posebno preko raznih YouTube kanala koji su proponenti alternativne istorije, raširila se jedna dosta velika zabluda u vezi otkrića bugarske istoričarke Teodore Toleve.

791623_annotation-20200721-143827_share.jpg


Knjiga, pod nazivom Uticaj austrougarske imperije na stvaranje albanske nacije (1896-1908) privukla je, posebno od kad je izašla u prevodu na srpski jezik, dosta pažnje u jednom delu naše javnosti. Toleva se lično nije uopšte interesovala za albansku istoriju; ne samo što nije albanolog ni po obrazovanju ni zanimanju, nego je odluku donela da napiše ovaj rad, sasvim usputno, nakon što je naišla na pojedine izvore proučavajući arhive.

Veoma je važno da objasnimo kontekst dela koji je nastao. Iz ugla Toleve i njenog tumačenja bugarske nacionalne istorije, odnosno pravca kojem pripada, bugarska nacija koju danas imamo ostatak ostataka je, nakon što je veliki deo bugarskih etničkih teritorija odrođen i od matice odvojen. To je njena osnovna tvrdnja vezano za Makedoniju, odnosno stvaranje veštačke makedonske nacije od bugarskog etničkog tkiva. U njenom pogledu i Srbi su primer  parcijalno sintetičke nacije, jerbo, iako nisu baš veštačka nacija kao npr. Makedonci, bugarski etnički prostor do Pomorljava je pripojen Srbima i to stanovništvo odrođeno tj. srbizovano. To je vrlo važno razumeti iz razloga što postoji jedna pogrešna percepcija da je delo namenjeno iz prijateljskih razloga Srbima, a niti je to slučaj, niti je Toleva naišla na nešto sasvim revolucionarno i odlučila da objavi, već je u izvorima koji se tiču stvaranja albanske nacije naišla na uzor koji može teoretski obrazložiti kako stranim uplivom i u službi stranih interesa nastaje jedna nacija; a ako bi to dokazala, onda znači da je to jedan model koji može biti šire primenjen, te je tako niko ne može ni optuživati za neku nacionalističku pristrasnost dok piše o izgubljenim bugarski zemljama (koje su, između ostalog, razgrabili i Srbi).

Drugo, iako je u delu javnosti njena knjiga predstavljena kao nešto poprilično revolucionarno, reč je o jednoj iluziji koja se stvara iz dva razloga. S jedne strane, radi se o marketinškom triku kako bi se ta knjiga bolje prodala, a sa druge, postoji izvestan broj teoretičara zavet koji koriste razne pseudoistorije kanale na YouTube-u i dr. društvenim mrežama, koji zloupotrebljavaju Tolevinu knjigu kako bi dali potporu svojim inače potpuno neosnovanim tvrdnjama. Naime, njihovo uverenje (bez obzira da li znaju da to nije istina, pa svesno obmanjuju javnost, ili su i sami zavedeni takvim pričama) jeste da je Toleva sasvim slučajno otkrila neke dokumente koji su revolucionalno promenili naša shvatanja o austrougarskoj ulozi u stvaranju albanske nacije. U njihovoj percepciji, to znači da se po arhivima krije možda još dokumenata koji bi isto tako nešto drastično promenili, odnosno ovo pogrešno predstavljaju kao nekakvo epohalno otkriće, da bi svojim teorijama zavere dali malo daška i učinili ih kredibilnijim.

U stvarnosti Teodora Toleva nije pronašla nikakve nove izvore. Sve što je koristila javno je i dosta dostupno još od vremena Drugog svetskog rata, a u nekim slučajevima i duže. Njeno delo je forma sinteze dosadašnjih saznanja o jednoj dimenziji austrougarskog učešća. Iako široj javnosti po svemu sudeći nepoznato, velika većina podataka koje je iznela već su poznati srpskoj istoriografiji, koja nema neke veće koristi od njene knjige. Ona je prvenstveno zanimljiva za Bugare, koji se ovim problemu u domaćoj istoriografiji nisu preterano mnogo bavili, ali za Srbe nema tu nekih većih novosti. O uticaju Dvojne monarhije na Albance, i to ne samo tome, već nemačkim imperijalističkim projektima i uticajima drugih Velikih sila (od Italije do Kominterne) o zloupotrebama posle 1912. godine posebno kosovsko-metohijskih Arbanasa, pisali su mnogi daleko pre Toleve, kao npr. posebno Bogumil Hrabak, onda Vladimir Stojančević, a u novije vreme o širem kontekstu celog projekta u delu Velika Albanija, gde je analizirao širu sliku celog perioda od 1878. do 1945. godine, i Đorđe Borozan. Srpski istoričari bavili su se i razdobljem koje zapravo od ključnog značaja, a koje je Toleva izostavila; periodom sastanka u Valoni i formiranja i same države, 1912. godine.

Na kraju, nedavno je i izašla jedna monografija, nastala kao dorada doktorske disertacije, na temu austrougarske politike. Ta knjiga, koju je Dušan Fundić, doktorand profesora Miloša Kovića, koji je i recenzent monografije.

austrougarska_i_nastanak_albanije_1896-1914_vv.jpg


Fundićeva studija, koja se ne ograničava na 1908. godinu, već obuhvata i onaj ključni period, sežući sve do izbijanja Prvog svetskog rata, u jednoj omanjoj meri predstavlja i odgovor srpske istoriografije Tolevoj, te konačnu, sveobuhvstnu sintetičku analizu svih dostupnih saznanja za dato pitanja.

https://www.academia.edu/48889771/A...ngary_and_the_Emergence_of_Albania_1896_1914_

Temu sam otvorio jerbo smatram da je potrebno demistifikovati ovo pitanje, jerbo na internetu kruži poprilično veliki broj dezinformacija, a teorije zavere u nekim ekstremnijim slučajevima (za koje se čini i da je barem jednom delom odgovoran, nažalost, i Goran Igić, čijom se najvećom zaslugom Tolevina knjiga i pojavila u srpskom izdanju) otišle do te mere da neki čak smatraju da je Toleva bila možda čak i ubijena (nažalost, umrla je relativno mlada od kancera) i to zbog otkrića koje uopšte nije ni napravila. :eek:
 
https://www.academia.edu/48889771/A...ngary_and_the_Emergence_of_Albania_1896_1914_

Temu sam otvorio jerbo smatram da je potrebno demistifikovati ovo pitanje, jerbo na internetu kruži poprilično veliki broj dezinformacija, a teorije zavere u nekim ekstremnijim slučajevima (za koje se čini i da je barem jednom delom odgovoran, nažalost, i Goran Igić, čijom se najvećom zaslugom Tolevina knjiga i pojavila u srpskom izdanju) otišle do te mere da neki čak smatraju da je Toleva bila možda čak i ubijena (nažalost, umrla je relativno mlada od kancera) i to zbog otkrića koje uopšte nije ni napravila. :eek:
Чуо сам од једног Србина и да је Тибор Живковић убијен. Интересантно је колико конспиративни дух влада овим делом света. Хвала за Фундића, погледаћу.
 
Чуо сам од једног Србина и да је Тибор Живковић убијен. Интересантно је колико конспиративни дух влада овим делом света. Хвала за Фундића, погледаћу.
Baš. I ja sam čuo od jednog Turčina to isto za rahmetli Zukorlića, a čovek imao aortnu stenozu i infarkt srca tokom poslednje godine života.
 
Baš. I ja sam čuo od jednog Turčina to isto za rahmetli Zukorlića, a čovek imao aortnu stenozu i infarkt srca tokom poslednje godine života.
Шта рећи, изгледа између Алпа и Еуфрата је та шизофренија универзална.

A ja sam čuo od jednog Rusa da postoji jedno satanističko-kabalističko tajno udruženje na međunarodnom nivou, koje juri u uklanja ljude koji bi im se suprotstavili. Služi se svim postojećim sredstvima za ispiranje mozgova ljudima, a naravno i predstavlja se kao (od zemlje do zemlje, naravno) vrlo tobož' rodoljubivo.

Tibor Živković je umro tačno godinu dana nakon članka u NSPM u kojem je pozvao i na zakonsku regulativu kao mera koju bi država uvela protiv pseudoistoričara; nedugo posle objavljivanja tog članka, počeo je naglo razvoj njegovog kancera, a pred smrt je bio ubeđen i da ga prate ljudi. Nedugo nakon što je u Rusiji između ostalog i Putinovom inicijativom počeo ozbiljniji obračun sa njima, pa i jasnija kritika i analiza Anatolija Kljosova kao pseudonaučnog mitomana, vrlo je čudesna sudbina zahvatila najčuvenijeg ruskog genetičara, Olega Pavloviča Balanovskog. Balanovski je bio profesor Ruske akademije nauka i bio na čelu laboratorije ruskog Instituta za opštu genetiku. Bio je jedan od najvećih ruskih boraca protiv pseudonauke, učesnik Foruma Nauka protiv mitova.

Misteriozno se utopio u reci kao 44-godišnjak (Tibor je umro sa 47 godina), u vreme najžešće borbe protiv Kljosova, kojeg su okarakterisali na polju populacione genetike kao astrologa na polju astronomije, i drugih predstavnika pseudonauke.

tilokles.JPG
 
Meni je najjače što o Tolevoj i njenoj knjizi najviše pričaju oni koji ne znaju ništa ni o njoj, niti o njenoj knjizi.
Koliko puta su mi sami razni likovi govorili ''Uzmi knjigu Teodore Toleve pa pogledaj kako su nastali Albanci''. Neki obavezno i dodaju kako je tajanstveno umrla, te je najverovatnije ubijena jer je objavila šta nije smelo da se objavi.
Međutim čim pitam te likove da mi prepričaju sadržaj knjige oni se ućute.
Da ne bude zabune ni ja je nisam pročitao, ali se ni ne pravim da jesam, niti da znam šta tačno piše u knjizi.
 
Podsetimo, takođe, januara 2014. godine potpuno je neočekivano i neobjašnjivo preminuo veliki srpski istoričar Miroslav Jovanović, star 51 godinu (bez ozbiljnije kliničke slike; njegova smrt je sve zatekla).

Miroslav Jovanović je jedan deo svog opusa posvetio borbi protiv pseudoistorijskih tendencija. Sarađivao je sa Radivojem Radićem, sa kojim je u koautorstvu objavio Kriza istorije.

51AmCA1dbzL._SR600%2C315_PIWhiteStrip%2CBottomLeft%2C0%2C35_SCLZZZZZZZ_FMpng_BG255%2C255%2C255.jpg

Posthumno, njegov rad se našao i u Bolja prošlost.

211157014

Jovanović, u jeku raznih priprema za edukaciju javnosti na temu šta je nauka, a šta pseudonauka, iznenada je preminuo jednog jutra, ne mnogo ni pre evromajdanskog pokreta u Ukrajini. Podsetimo, nedugo posle Jovanovićeve smrti će biti ubijen Andrej Karlov, a nedugo potom i misteriozno umreti u Njujorku Vitalij Čurkin. Miki Jovanović, osvedočeni rusofil, bio je ubedljivo najveći srpski stručnjak za rusku istoriju i kulturu i vrlo tesno povezan sa ruskom naučnom zajednicom.

radilo.jpg


Jedini zaključak koji se nameće jeste da su Živković, Jovanović i Balanovskij pali kao žrtve istih tendencija, a čiji je cilj da se uništi i satre intelektualni duh srpskog i ruskog bića.

Možemo da zaključimo da je Radivoj Radić imao neverovatne sreće, jer je jedan od retkima koji su (za sada) preživeli. Pitanje je, zapravo, koliko je i bilo do sad neuspelih pokušaja atentata na Radića, a da ni ne znamo... :think:

P. S. Mislim da sada počinjem polako da kapiram opsesivnu potragu za što je više privatnih podataka. Više forumaša tražilo je da sazna što je moguće više detalja o meni, a forumaš КРЦУН vrlo je impulsivno tražio čak i samu adresu mog prebivališta (od mene lično, dosta puta). Sada sve te stvari postaju dosta jasnije...
 
Poslednja izmena:
Meni je najjače što o Tolevoj i njenoj knjizi najviše pričaju oni koji ne znaju ništa ni o njoj, niti o njenoj knjizi.
Koliko puta su mi sami razni likovi govorili ''Uzmi knjigu Teodore Toleve pa pogledaj kako su nastali Albanci''. Neki obavezno i dodaju kako je tajanstveno umrla, te je najverovatnije ubijena jer je objavila šta nije smelo da se objavi.
Međutim čim pitam te likove da mi prepričaju sadržaj knjige oni se ućute.
Da ne bude zabune ni ja je nisam pročitao, ali se ni ne pravim da jesam, niti da znam šta tačno piše u knjizi.

Dve opcije:
1) ViD'LinaSrBIjaGLoBAL
2) Lepo te pita čovek da uzmeš, pročitaš i prepričaš mu šta tamo piše. :lol:
 
Dve opcije:
1) ViD'LinaSrBIjaGLoBAL
2) Lepo te pita čovek da uzmeš, pročitaš i prepričaš mu šta tamo piše. :lol:
Strašno šta se tih ''srbijoglobalista'' namnožilo u poslednje vreme (a ja znam za kanal kada je 7000 pratilaca imao). Nebitno o kojoj istorijskoj temi raspravljamo uvek uspemo nekako da dođemo do vinčanskog pisma, DNK Lepenskog vira koji potvrđuje vezu sa Srbima, drevnih obeliska sa srpskim natpisima, Halkokondila... A ako se ne složiš sa njima obavezno si ustaša, komunista, izdajnik ispranog mozga koji uči istoriju iz Titovih udžbenika.
Ali retko ko je od njih sam uzeo neku knjigu i izlistao i vršio istraživanje. Sve su pokupili sa par video klika na Jutjubu i to je za njih nepobitna činjenica koja ne mora da se ispituje i dalje potvrđuje, zato što odgovara njihovom narativu i leči im komplekse. Daje im osećaj važnosti i značaja.
 
Strašno šta se tih ''srbijoglobalista'' namnožilo u poslednje vreme (a ja znam za kanal kada je 7000 pratilaca imao). Nebitno o kojoj istorijskoj temi raspravljamo uvek uspemo nekako da dođemo do vinčanskog pisma, DNK Lepenskog vira koji potvrđuje vezu sa Srbima, drevnih obeliska sa srpskim natpisima, Halkokondila... A ako se ne složiš sa njima obavezno si ustaša, komunista, izdajnik ispranog mozga koji uči istoriju iz Titovih udžbenika.
Ali retko ko je od njih sam uzeo neku knjigu i izlistao i vršio istraživanje. Sve su pokupili sa par video klika na Jutjubu i to je za njih nepobitna činjenica koja ne mora da se ispituje i dalje potvrđuje, zato što odgovara njihovom narativu i leči im komplekse. Daje im osećaj važnosti i značaja.

Otprilike, to ti je sličan model po kojem funkcionišu sekte. Počne se da jednim video snimkom, pa sledećim, pa sledećim i svaki, naravno, pogura granicu malčice dalje. I ako ti je onaj zadnji bio baš prihvatljiv, biće i sledeći. Sve to u svojoj suštini ima ispiranje mozga; ništa drugo.

Ja bih rekao da dosta udela u svemu tome ima i politika. Našoj političkoj eliti odgovara da narod bude što je više sluđen, a ne prosvećen, i zato odgovara i hiperprodukcije takvih kanala, u stilu Gorana Fesa i slično. Jerbo, što imaš više sluđen ljudey to će manje obraćati pažnju na svakidašnje probleme i to im je mnogo lakše manipulisati; lakše upiju svaku glupost koja im se servira, itd. Odgovorna država radi vrlo aktivno na suzbijanju takvih tendencija, a čini se da, posebno u zadnjih nekoliko godina, politikavne samo prećutno dopustila njihovu hiperreprodukciju, već čak učestvuje i u podršci takvom pristupu.

Znam da je Aleksandar Šargić bivši LDP-ovac i znamo koji je istorijski put LDP; postoje i neke priče o konekcijama Šargića s Batom Gašićem. Ali teško je suditi o tome šta je tu sve tačno, a šta neko plasira vrlo jasno, znajući šta su posledice po društvenu javnost. Ali pouzdano znam da takvih primera ima; Miroljub Petrović je jedan od najočiglednijih. Za neke kanale je toliko evidentno ko ih je otvorio i sa kakvom namerom, da nije potrebno posebno komentarisati: npr. podcast Dijalog (koji pokušava da bude nešto ozbiljniji): https://m.youtube.com/c/dijalog/videos Alternativni kanal BalkanINFO; Misterija i Nauka Balkan, nije potrebno ni posebno komentarisati.

Teško je poverovati da UDBA nije svoje prste umešala u sve to što se događa, u barem nekoj meri.
 

Baci stadu dovoljno zabave i neće tebe pojesti. Sve je to u svojoj suštini, sastavni deo šire strategije kontrole masa.

Svi ti, @RickRoss koji tako okrenu temu spomenika iz Ksanta, vinčanskog pisma, Halkokondila i drugih, nisu najčešće svesno plaćenici koji to rade po zadatku (svesno; nesvesno oni zaista i jesu produžene ruke tog 'rata' protiv slobodnog čoveka i ljudske inteligencije), već su u piramidalnoj šemi, posredni agenti velike zavere pacifikacije i kontrole stanovništva; ili čak preciznije rečeno, oduzimanja suvereniteta od naroda i radi zaustavljanja iole ikakvog društvenog, civilizacijskog progresa i stvaranja sistema u kojem ne bi moglo biti održavano takvo stanje.
 
Poslednja izmena:
Подстакнут прочитаним на овом форуму, прије пар година купио сам књигу. Није ми се нешто допала. Можда сам превише очекивао? Као што је Славен истакао, није било неких "бомбастичних" открића. Католичка црква, Италија, КуК, финансирање неких племенских главара, мосињора ...
 
Можда сам превише очекивао?

Nažalost, stiče se utisak da je u dobroj meri tome doprineo Goran Igić, koji, najblaže rečeno, nije napravio najbolji izbor reči.


Igić je knjigu i preveo. Priča o nekakvoj velikoj reakciji koju je na međunarodnom nivou ova knjiga proizvela, a tako nečeg nije bilo. Deluje da je to primer samoispunjujućeg proročanstva, odnosno da nešto postane senzacija ako neko dovoljno često priča da je senzacija. :mrgreen:

Čini mi se da je tu bilo reč o marketingu, nažalost. Iliti, kampanji da se knjiga što bolje proda. Naši popularni alternativni, pseudonaučni kanali su, takođe, pokazali veliko interesovanje za tu knjigu. Tolevina knjiga imala je preveliko ambicioznu kampanju, u vreme kada se pojavila. A kako prolazi vreme, obično istina izađe na videlo (kada se prašina spusti).
 
A ja sam čuo od jednog Rusa da postoji jedno satanističko-kabalističko tajno udruženje na međunarodnom nivou, koje juri u uklanja ljude koji bi im se suprotstavili. Služi se svim postojećim sredstvima za ispiranje mozgova ljudima, a naravno i predstavlja se kao (od zemlje do zemlje, naravno) vrlo tobož' rodoljubivo.

Tibor Živković je umro tačno godinu dana nakon članka u NSPM u kojem je pozvao i na zakonsku regulativu kao mera koju bi država uvela protiv pseudoistoričara; nedugo posle objavljivanja tog članka, počeo je naglo razvoj njegovog kancera, a pred smrt je bio ubeđen i da ga prate ljudi. Nedugo nakon što je u Rusiji između ostalog i Putinovom inicijativom počeo ozbiljniji obračun sa njima, pa i jasnija kritika i analiza Anatolija Kljosova kao pseudonaučnog mitomana, vrlo je čudesna sudbina zahvatila najčuvenijeg ruskog genetičara, Olega Pavloviča Balanovskog. Balanovski je bio profesor Ruske akademije nauka i bio na čelu laboratorije ruskog Instituta za opštu genetiku. Bio je jedan od najvećih ruskih boraca protiv pseudonauke, učesnik Foruma Nauka protiv mitova.

Misteriozno se utopio u reci kao 44-godišnjak (Tibor je umro sa 47 godina), u vreme najžešće borbe protiv Kljosova, kojeg su okarakterisali na polju populacione genetike kao astrologa na polju astronomije, i drugih predstavnika pseudonauke.

Pogledajte prilog 1175392
Najluđe rusko tajno društvo za koje sam čuo su kastrati. Likovi su bili umislili da će doseći viši duhovni stupanj postojanja ako se kastriraju. Ono što je nevjerojatno i morbidno je da je to tajno društvo imalo jako veliku brojnost u Rusiji i svaki je novi član morao proći inicijaciju koja je obuhvaćala kastraciju. :fdlan:
 

Back
Top