Ćao svima,
potrebno mi je vaše mišljenje i iskustvo.
U vezi sam skoro 6 meseci i sve u svemu nam je lepo, zbližili smo se i zavolela sam ga. On mi generalno poklanja pažnju stvarno,za sada je super prema meni, ali što se tiče poklona i znakova pažnje ,skoro da ih i nema. Nisam osoba koja traži skupe stvari, zaista sam skromna i podrazumeva mi se neka sitnica tu i tamo. Na primer, za rođendan na početku veze nisam dobila ništa. Za ovih 5 ipo meseci, osim jedne bombonjere, običnog buketa i po koju ružu na samom početku, ništa posebno. Nekad mi donese kinder jaje ili čokoladicu, i to je to.
Znam da materijalno nije najbitnije, ali se nekad zapitam da li je to normalno. On ima 33 godine i radi državni posao, ja imam 25. Znam i da je imao nekih finansijskih problema, sama sam mu ponudila da mu pomognem i pozajmila sam mu dva puta po 100e, jer nisam mogla da ga gledam tužnog i u problemima. Rekla sam mu da se ne brine, da vrati kad bude mogao. Inače kada izađemo npr u kafić, uglavnom on plati račun, ali i ja često platim, kao i kad idemo u market,nekada ja,nekad on.
Znam da mnogi sad misle da treba sa njim da razgovaram, i to stoji, ali mene baš zanima da li neko ima slična iskustva i šta vi iskreno mislite o ovoj situaciji.
Hvala unapred na odgovorima
potrebno mi je vaše mišljenje i iskustvo.
U vezi sam skoro 6 meseci i sve u svemu nam je lepo, zbližili smo se i zavolela sam ga. On mi generalno poklanja pažnju stvarno,za sada je super prema meni, ali što se tiče poklona i znakova pažnje ,skoro da ih i nema. Nisam osoba koja traži skupe stvari, zaista sam skromna i podrazumeva mi se neka sitnica tu i tamo. Na primer, za rođendan na početku veze nisam dobila ništa. Za ovih 5 ipo meseci, osim jedne bombonjere, običnog buketa i po koju ružu na samom početku, ništa posebno. Nekad mi donese kinder jaje ili čokoladicu, i to je to.
Znam da materijalno nije najbitnije, ali se nekad zapitam da li je to normalno. On ima 33 godine i radi državni posao, ja imam 25. Znam i da je imao nekih finansijskih problema, sama sam mu ponudila da mu pomognem i pozajmila sam mu dva puta po 100e, jer nisam mogla da ga gledam tužnog i u problemima. Rekla sam mu da se ne brine, da vrati kad bude mogao. Inače kada izađemo npr u kafić, uglavnom on plati račun, ali i ja često platim, kao i kad idemo u market,nekada ja,nekad on.
Znam da mnogi sad misle da treba sa njim da razgovaram, i to stoji, ali mene baš zanima da li neko ima slična iskustva i šta vi iskreno mislite o ovoj situaciji.
Hvala unapred na odgovorima