Mislim da sam doživeo traumu?

Zdravoo,

Pre dve godine mi je umro deda, to je bio prvi put da prisustvujem nečijoj sahrani, bilo mi je tada teško, ali se njegova smrt očekivala jer je imao 70 godina i sama sahrana nije bila toliko stresna.
Godinu i po dana kasnije umre mi stric, dakle rođeni brat od mog oca, od tada je prošlo skoro pola godine, kad god se setim toga osetim tremu u stomaku i neprijatan osećaj, uopšte izbegavam da se govori o tome.

Voleo sam strica, ali mislim da mi je koren ove nazovimo "traume" u događajima na dan kada smo došli tamo (udaljeni smo oko 200km).
Zatekli smo ga na kauču, nisu ga ni odvezli, kada se setim svega toga i sada me jeza prolazi, svog ćaleta sam video kako plače samo na dedinoj sahrani, ali to nije bilo ni približno kao sada, čovek je bio na pragu da se onesvesti, sva ta kuknjava, svega se tako dobro sećam da mi stoji u podsvesti.
Ja sam sve to posmatrao i jako sam malo plakao, sve sam zadržao u sebi, što je možda i koren svega.

Od tada imam osećaj da mi se život promenio, nemam volje ni za šta, zapitam se često čemu život i sve, koja je svrha i najepših momenata kada znamo da ćemo umreti :(

Zamišljam svoje roditelje kako bih ja to podneo da se njima sada nedo Bog desi.
Čak se i ćale oporavio i najnormalnije priča o tome, dok ja to izbegavam na sve načine

Pa jeste, tacno, tvoj zivot se promenio jer te je sokirao nemilosrdan, nepristrasan, neselektivan nacin dolaska smrti.
Zapravo suocavanje sa tvojom sopstvenom smtnoscu je to sto te muci. To sto zamisljas roditelje znaci da cak koketiras ( u psiholoskom smislu) sa smcu.
To sto izbegavas da pricas znaci da nisi poceo svesno ni da zivis, te te je mogucnost umiranja, iznenada, nenadano ( kao strica) prodrmala.Dobro je sto prolazis kroz tu fazu,Razumem da je tesko.
Ali razmisli da i deca od trece godine zivota u ovom svetu se suocavaju sa slicnim situacijama.Zdravo je i normalno o tome pricati, razgovarati i deliti.Dozvoli sebi da tugujes za stricem a ne da se podsecas okolnosti pod kojom je umro.Na kraju krajeva, tvoj stric zasluzuje da se njega drugacije secas, zar ne?
 
Od tada imam osećaj da mi se život promenio, nemam volje ni za šta, zapitam se često čemu život i sve, koja je svrha i najepših momenata kada znamo da ćemo umreti :(

upravo ta cinjenica da ces umreti treba da te relaksira ,zato da brines oko bilo cega kad je zivot kratak i smrt dolazi
opusti se i uzivaj u zivotu,nadji sebi neku dobru djevojku koja ce te voljeti i ti nju,seksaj se svaki dan,izrodite 3-4 djece,sadi organsku bastu,mlati praznu slamu na politici,gledaj filmove ,putuj negde, radi ono sto te cini srecnim ,uzivaj zivot je kratak
 

Back
Top