Ako čovek pošteno i objektivno porazmisli o življenju, doći će do zaključka da su
dani samo hodanje kroz sate pune besmislenog i jednolikog posla, da su noći i
spavanje obična nesvestica u kojoj i ne postojimo i da je, za svakog čoveka, jedino
pravo i značajno ono vreme pred san, oni trenuci kad sanjarimo o sebi i ljudima oko
nas! Kad legnete, pa u mašti počnete da listate stranice svojih želja, pa evidenciju
ostvarenja, pa da zamišljate kako ćete učiniti ono što morate učiniti, kako ćete očarati
osobu koja je za očaravanje, ili pljunuti svog neprijatelja i reći mu ono što
se niste setili, ili usudili, da mu kažete… Tek u tim večernjim sanjarenjima čovek
živi svoj pravi život. I nikada ne možete zaista upoznati čoveka, ako ne saznate
šta on prevrće po glavi dok ne zaspi!
Radivoje Lola Đukić