Četrdeset mi je godina, ružno doba :Čovjek je još mlad da bi imao želja a već star
da ih ostvaruje . Tada se u svakome gase nemiri , da bi postao jak navikom i stečenom
sigurnošću u nemoći što dolazi. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno , u bujnom
cvijetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri , a sve zablude korisne koliko i istine.
Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina
manje pa bi mi bilo svejedno . Jer trideset godina je mladost , to sad mislim , kad sam
se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji ,pa ni sebe.
M. Selimović