- Poruka
- 131.219
Tehnološka mašinerija iluzija ovog sveta usredsređena je na to da se pomisao na smrt odstrani u što je moguće većoj meri. Kakva tragična zabluda tvrditi da je naš vek vek materijalizma i pragmatizma. Naše doba je doba iluzija i najcrnje magije. Ono, istina, (zlo)upotrebljava materijalno, ali ono nema nikakvog kontakta sa tvari; tvar je medijum iluzija: filma, radija, TV, magnetofona, magnetoskopa. Smrvljen svirepim pravilima Igre retko ko se odvažuje da ostane nasamo sa sobom. Pred očima je uvek treperavi ekran, na ušima slušalice wolkmana: čovek je samo medij u kome se odvija tehnološki dance macabre. I to se naziva progresom. To i jeste progres koji vodi u ništavilo. Strepnju i pustoš srca, zabava i luksuz ne mogu odstraniti. Otuda ne čudi činjenica da je samoubistvo postalo masovna pojava. Spinozina sentenca: „Mišljenje smrti ne pripada smrti već životu” aktuelnija je nego ikada, ali danas se mišljenje smrti smatra simptomom duševnog oboljenja, u najmanju ruku - nastranošću. Psihijatrija, psihologija, farmakologija, su tu da nas vrate na pravi put - natrag u Igru. Pošto-poto nastoje da nas izleče od mela-nholija, strepnji, osećanja teskobe. Ali, ma kako paradoksalno zvučalo, tuga, strepnja i teskoba su ono najvre-dnije čime raspolažemo: one su jedini putokazi na putu kojim bismo morali krenuti. Tuga je samo žalost za izgubljenim jedinstvom; teskoba - čežnja za beskonačnim; strepnja - drhtaj pred sopstvenom prazninom.
Svetislav Basara
Svetislav Basara
