„O, ima ih koji i u paklu ostaju gordi i svirepi, kraj sveg neospornog znanja i posmatranja neotklonjive i neizbežne istine; ima ih strašnih, koji su se sasvim združili sa satanom i sa gordim duhom njegovim. Za njih je pakao nešto dobrovoljno i nenasito; to su dobrovoljni mučenici. Jer oni su sami sebe prokleli, proklevši Boga i život. Zlobnom se gordošću svojom hrane, kao kad bi gladan u pustinji svoju sopstvenu krv iz tela sisati počeo. Ali, vekovečito nenasiti, oni i oproštenje odbacuju; Boga koji ih zove, proklinju, Boga živog bez mržnje gledati ne mogu, i zahtevaju da ne bude Boga života, da Bog uništi Sebe i sve stvorenje Svoje. Oni će goreti u ognju gnjeva svoga večno, žudeći za smrću i nebićem. Ali neće dobiti smrti...“
Dostojevski