Misli poznatih mislilaca - II

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
b0cd46727547f290d35b8580da0a9141.jpg
 
Свако осмишљено трагање, чак и за нирваном, сметња је као и
свака друга, ако нисмо слободни да од тог трагања одустанемо.
Знање од којег правимо идола претвара се у незнање, како нас је
томе већ учила мудрост веда: „У густом су мраку они који се
препуштају незнању, а у још гушћем они који уживају у знању.”


Емил Сиоран
 
"Ako je tačno da svakom rečju pobeđujemo ništavilo, mi time, takođe, sve dublje potpadamo pod njegovu vlast.
Umiremo srazmerno broju reči koje razbacujemo svuda oko sebe… Oni koji govore nemaju tajni. A svi govorimo. Izdajemo se, krčmimo dušu; svako se, kao dželat neizrecivog, upinje da uništi sve tajne, počev od sopstvenih. Nađemo li se s ljudima, tada se zajednički unišavamo jurišajući prema praznini, bilo time što razmenjujemo ideje, bilo što se ispovedamo ili spletkarimo.

Radoznalost je izazvala ne samo prvi pad, već i bezbrojna svakodnevna posrtanja. Život i jeste ta nestrpljiva težnja ka padu..."

Emil Cioran
 
„Glupo je verovati da je svet samo ono što ti misliš da jeste", rekao je. „Svet je zagonetan. Posebno u sumrak."
Pokretom brade mi je pokazao na vetar.
„Moglo bi da nas prati", rekao je. „ To može da nas izmoždi ili čak ubije."
„Ovaj vetar?"
„U ovo doba dana, u sumrak, nema vetra. U ovo vreme postoji samo moć."
Na vrhu brda smo posedeli jedan sat. Vetar je za sve vreme snažno duvao.
 
Zaboravio si, dragi moj, da religija nije moral. Moral može da govori o dobrom, lošem, grehu, vrlini, laži, istini. Religija ne može govoriti o drugom, samo o Njemu. I ako se on, izuzetno, sada, u ovom času, objavio u mom srcu, oslobodio me je morala, jer me je prihvatio kao svoje dete, sada ja, kao dete, sve smem. Jer sada postoji samo jedna važna stvar, ja volim njega, i on voli mene. I ljubav osvešta što sam drzak, podrugljiv, ironičan, malko proždrljiv, lakom, dobro raspoložen, voleo bih da pomilujem svaku kovrdžavu kosu, vitku žensku nogu, ja koji sam brbljiv, naklapalo, vragolast. Darovi su to. Većina ljudi patnju još ume da prihvati ozbiljno, ali radost već ne.

Bela Hamvaš
 
To je individua koja to nije. To je neko ko se kaje zbog subjektivnosti i otuđenja, herojske aproprijacije
sebe. Ta individua jedino sanja o tehničkoj aproprijaciji svoj ja. Ona je preobraćenik u žrtvenu religiju
uspeha, efikasnosti, stresa i tajminga - liturgiju još okrutniju od liturgije proizvodnje.
Totalno samoodricanje i besprizorno žrtvovanje božanstvima informacije, totalna samoeksploatacija -
poslednji stadijum otuđenja.


Žan Bodrijar
 
Poput velikih djela i duboki osjećaji znače uvijek više negoli su svjesni da iskazuju. Postojanost
jednog poriva ili jednog odbijanja u duši iznova se nalazi u navikama djelovanja ili mišljenja,
nastavlja se u posljedicama koje sama duša ne poznaje. Veliki osjećaji nose u sebi svoj svemir, blistav
ili bijedan. Oni svojom strastvenošću rasvjetljavaju jedan isključiv svijet gdje nalaze svoje podneblje.
Postoji univerzum ljubomore, častoljublja, sebičnosti ili velikodušnosti. Ono što je istinito o već
specijaliziranim osjećajima, bit će još istinitije za emocije, u osnovi jednako neodređene, ujedno i
zbrkane i „sigurne”, i udaljene i „prisutne”, kao što su one koje u nama pobuđuju ljepota ili apsurd.


Alber Kami
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top