Žeđ na smrt
To je kao čovek koji je putujući izdaleka strašno ožedneo. Onda zamoli nekog da mu da vode, a ovaj kaže: "Pij ovu vodu ako hoćeš. Njena boja je dobra, dobro miriše, ukus joj je dobar, ali samo da ti kažem, voda je otrovna. Možeš se od nje otrovati ili barem imati strašne bolove." No, žedni putnik ga ne sluša, jer ga muči velika žeđ. Ili poput pacijenta posle operacije. Lekar mu je rekao da ne uzima vodu, ali on je ipak traži da pije.
Čovek žedan čulnih zadovoljstava je sličan ovome: žedan slika, žedan zvukova, mirisa, ukusa, koji su svi otrovni.
Buda nam govori da slike, zvukovi, mirisi, ukusi, dodiri i ideje mogu da nas otruju. To su klopke. Ali mi ga ne slušamo. Isto kao i onaj čovek koji ne sluša upozorenje, jer je tako žedan: Bez obzira u koliko nevolja i bola će upasti, on samo traži vodu da se napije. Nije ga briga hoće li pošto popije tu vodu umreti ili se previjati od bolova. Čim dohvati času, ne prestaje da pije. Čovek žedan čulnih zadovoljstava pije slike, pije zvukove, pije mirise, pije ukuse, pije dodire, pije ideje. Oni mu izgledaju ukusni, te nastavlja da ih pije. Ne može da se zaustavi. I piće ih sve dok ne umre -- uhvaćen na delu, omađijan čulnim.
Adjan Ča: Tako jednostavno