Misli poznatih mislilaca - II

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
605. Stalno posmatraj šta radiš

Ono što pokušavamo da uradimo dok meditiramo jeste da ogolimo stvari, tako da smo u stanju da vidimo upravo elementarne tvorevine našeg uma, kammu koju stvaramo u svakom trenutku. Ne smirujemo um samo zato da bismo imali lepo mesto za odmor ili prijatan osećaj olakšanja, koji će osvežiti naše istrošene nerve. To je možda tek deo vežbanja, ali ne i cela vežba. Drugi njen deo jeste da jasno vidimo šta se događa, da vidimo potencijal čovekovih postupaka: šta mi to radimo sve vreme? Koji je potencijal sadržan u tom delovanju? A onda to razumevanje svojih postupaka primenjujemo na to da vidimo koliko daleko smo u stanju da odemo u oslobađanju od nepotrebnog stresa i patnje koji dolaze sa postupanjem na pogrešan način.

Vrlo je važno da ovo imate na umu dok meditirate. Zapamtite: mi smo ovde da razumemo ljudske postupke, naročito sopstvene postupke. U suprotnom, ovde sedimo tek nadajući se da nećemo morati ništa da činimo, da treba samo da čekamo na neko izuzetno iskustvo koje će nas zgrabiti odgore za glavu i poneti. Ili na neki divan, blistavi osećaj jedinstva koji će nas preplaviti iznutra. Nekad takve stvari i dođu iznenada, ali ako dođu a ne razumete kako i zašto su došle, one vam uopšte nisu od koristi. One vas smire za kratko ili zabezeknu za trenutak, ali kada zatim nestanu morate da se nosite sa žudnjom da vam se vrate. I, naravno, makolika da je ta žudnja, nećete u tome uspeti ako uz nju ne postoji i razumevanje.

Thanissaro bhikkhu: Watch What You’re Doing


under-the-microscope.jpg
 
Once, there was a rich and beautiful and remote land, a land of secrets and songs and story; a land of ocean and forest and river; of quiet marsh and deep paths. Its people lived as they had always lived, in their land and with it, in the depths of their culture which they had not named but which they knew in every fibre of their beings. When the new ways came, at first the people did nothing. They were curious, they reserved judgment. But very soon, they realised what the corning of the new men and the new ideas meant. A violation of their land, their beliefs, their culture, their very soul. They would not stand by and see that happen. They would resist, forever if need be. The intruders, for their part, thought they were bringing progress, enlightenment, improvement, release from superstition, liberty, for heavens sake. Equality, fraternity. They would drag these benighted savages into modern times, even if it cost them some battles. But it would be easy; these savages, these half-humans, would soon be a dying race.
(Sophie Masson)
 
Ako misliš da tvoji putevi mogu teći bez krivina, varaš se.
Ako misliš da ćeš zalutati na putu, jer ti ga mnogo šta zastire, varaš se još više.
Ako misliš da si već dosta putovao, i da bi se moglo otpočinuti, spavati, varaš se.
Ako misliš da si zašao u slepu ulicu,
i da te niko ne čeka na kraju puta, varaš se još više.
Ako misliš da bi ti Gospod morao poravnati sve puteve, varaš se.
Ako misliš da bi drugi morali ići
hrapavijim i kamenitijim putevima od tebe, varaš se još više.
Idi, prepusti se Gospodu, nek te vodi kamo hoće.
Hrabro sledi svoj put, zviždi i pevaj ako ti je drago.
Ima Jedan koji te čeka.

(Arsene Garnier)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top