Milan St. Protić

Ovo je vrlo diskutabilno, mada jeste nesporno da se negde oko 2003. godine za vreme suđenja u Hagu Milošević i definitivno posrbio.

Pre toga je bio, te za većinu života, nekakav Jugosloven/Crnogorac. Jasno je da nije posedovao nekakvu razvijenu srpsku nacionalnu svest; zato i ne postoji niti jedan jedini primer da se ikada nazvao Srbinom, pa ne postoje ni nikakva posredna svedočanstva da se Srbinom i smatrao privatno. Uvek je to bilo što se tiče njegovog identiteta kontekst naših naroda i narodnosti, ili barem do haških suđenja kad je znao da se nalazi u završnici života i počeo zaista da se ponaša kao osvedočeni Srbin (a to je tek nakon perioda vlasti).

Nije nimalo slučajno to što mu je brat Crnogorac, a ćerka ne samo to, nego i osvedočeni dukljanomontenegrinski suverenista, koji je i tražio da se Milošević prekopa i premesti na groblje i da ga blagosilja čak ni manje ni više no CPC.
Имаш интервјуу из 1999/2000 где децидно говори шта ће запад тражити, како ће се десити око Косова и свашта још нешто. Све прича у тону и набоју Српства. И мислим да његово убеђење не би требало доводити у питање.
 
Имаш интервјуу из 1999/2000 где децидно говори шта ће запад тражити, како ће се десити око Косова и свашта још нешто. Све прича у тону и набоју Српства. И мислим да његово убеђење не би требало доводити у питање.
pazi, on se tek pred kraj prosvetlio, ali Q. in perpetuum hibernum: je u pravu sve sto ti kaze
milosevic je cak ispao prorok, ja razumem kako ga ti dozivljavas, i jesu te njegove reci prorocke, zapravo je on bio bankar i sve mu je bilo jasno sta sledi, cerupanje, ali opet nije trebao da koci tranziciju kao socijalista, verovatno pod utocajem zene mire koja je komunizam koristila kao i svi u jul-u za licna bogacenja, privilegije, direktorske pozicije.... JUL JE KUL JE IZNEDRIO SVE NASE TAJKUNE zahvaljujuci milosevicu
 
Косово је било наше и требало је да се држимо резолуције 1244. Све је још било национално и у нашим рукама.

Izvini, ali ovo je teško samozavaravanje. Milošević je taj koji je izgubio Kosovo, a ne niko iz DOS-a ili Vučić. Kumanovski sporazum bio je klasična vojna kapitulacija kojom se vojne snage povlače sa dela teritorije koju su izgubili. Klauzula o simboličkom povratku grupice u iznosu do 999 osoblja Srbije i SRJ, bez predviđenog roka i striktno podređena NATO komandi, vrlo je jasno stvar kojom je Milošević trebalo da, kako su oni zapravo i sami priznali da ih je strana SRJ molila u pregovorima, maše iz unutrašnjih političkih stvari (radi izbora) predstavljajući se kao da to nije bio čisti debakl Savezne Republike Jugoslavije, a što nesporno jeste bio.

Bilo kakvi pokušaji da se to sve prebaci na Borkove sporazume, Briselski, Vašingtonski i sve u celosti, zamućivanje je istine i skrivanje ko je najodgovorniji za tu situaciju i šta je iza nje ostavio. A Rezolucija 1244 (1999) učinila je Sporazum u Rambujeu, odnosno njegove anekse moje je Srbija pre sukoba sa NATO paktom odbila da prihvati i potpiše, međunarodno pravnim dokumentom koji je sankcionisalo najveće telo UN i postavilo kao osnov budućeg, konačnog rešavanja statusa Kosova, koje ni na koji način nije zagarantovano tim dokumentima da mora nužno i ostati u sastavu Srbije.

A to, ukratko, znači da Milošević bukvalno ništa nije izdejstvovao svojim pružanjem otpora NATO paktu. Ili je trebalo da ne bude beskičmenjak pa ako ćemo baš jesti korijenje, da idemo do kraja, kao što su i drugi narodi kao npr. Vijetnamci, ili je trebalo da prihvati Rambuje. Ovo što smo dobili je bukvalno najgori mogući scenario, jerbo je zemlja devastirana, mostovi porušeni i nedužni ljudi nastradali, a da se nije u suštini ništa ostvarilo. Ustvari jeste se nešto ostvarilo; pogrom i gomila Srba i Crnogoraca je nastradalo; Goranci su šikanirani i gurnuti u situaciju da moraju da se udruže da makar i Bošnjacima da bi im život pod Albancima postao podnošljiviji, a preti im i potpuna albanizacija. A srpsko vojno i političko rukovodstvo je osuđeno u Hagu za zločine, čime je dato i izvesno pokriće onima koji se zalažu za nezavisnost Kosova.

Tako da, ne znam kako se može pri zdravoj svesti i pameti pričati o Miloševićevoj nacionalnoj politici što se tiče Kosova i Metohije, kad je ona jedna čista tragedija bez gotovo ikakvih rehabilitujućih činilaca. To je bio čisti, potpuni poraz, u svakom smislu. Onima koji su došli posle njega, sve do današnjeg dana, Milošević svojom totalno neuspešnom politikom oko Kosmeta, ostavio je bukvalno brabonjke. Miloševićeva kosovska politika bila je u svojoj celosti gubitnika; ako to ne prepoznamo, to je bukvalno samo prizivanje novih nacionalnih poraza.
 
Имаш интервјуу из 1999/2000 где децидно говори шта ће запад тражити, како ће се десити око Косова и свашта још нешто. Све прича у тону и набоју Српства. И мислим да његово убеђење не би требало доводити у питање.

U redu. Istina, to sam prevideo, ali to ne menja suštinski moju poruku. On se (p)osrbio pred sam kraj. I verujem da je sukob oko Kosova, koje je usko povezano i sa usponom njegove političke karijere, doprinelo tome da se tako osvesti na kraju i skine poslednje ljušture Jugoslovenstva kojim se i dalje pokrivao tada.
 
Tako da, ne znam kako se može pri zdravoj svesti i pameti pričati o Miloševićevoj nacionalnoj politici što se tiče Kosova i Metohije, kad je ona jedna čista tragedija bez gotovo ikakvih rehabilitujućih činilaca. To je bio čisti, potpuni poraz, u svakom smislu. Onima koji su došli posle njega, sve do današnjeg dana, Milošević svojom totalno neuspešnom politikom oko Kosmeta, ostavio je bukvalno brabonjke.
i onda se iz te deluzije da smo pobedili nato radja ova gomila izdajnika, koji kazu: e jedva cekam da dodje nato... ja se secam vrsnjak mi to prica jos onda u sred bombardovanja, a ja mu odgovaram, ma ybt tebe ce da uapse
 
pazi, on se tek pred kraj prosvetlio, ali Q. in perpetuum hibernum: je u pravu sve sto ti kaze
milosevic je cak ispao prorok, ja razumem kako ga ti dozivljavas, i jesu te njegove reci prorocke, zapravo je on bio bankar i sve mu je bilo jasno sta sledi, cerupanje, ali opet nije trebao da koci tranziciju kao socijalista, verovatno pod utocajem zene mire koja je komunizam koristila kao i svi u jul-u za licna bogacenja, privilegije, direktorske pozicije.... JUL JE KUL JE IZNEDRIO SVE NASE TAJKUNE zahvaljujuci milosevicu

Mislim da je za Miloševićevo osrbljenje bio ključan početak razlaza sa rukovodstvom Crne Gore, posle 1996. ili preciznije, definitivno posle 1998. godine. On još u vreme Dejtona i Operacije Oluje priča o Srbima u suštini skoro kao o stranom narodu; dosta priča sa ponižavanjem, pa čak i u izvesnoj meri osećajem gađenja prema Srbima Prečanima. Ismeva dosta Krajišnike (bez obzira što su pružili strašan otpor Hrvatima, tamo gde je pravih borbi bilo, a Hrvati doživeli tu na severu blago rečeno pravi debakl) a u pregovorima oko Bosne i Hercegovine vidi se u suštini da više poštuje Muslimane nego Srbe, pa je čak neke ustupke oko Sarajeva i na dr. mestima koji čak nisu ni traženi bili, popuštao jerbo je rekao da Srbi nisu zaslužili. Dakle, Srbi tada još uvek nisu baš nacija kojoj on pripada, bez obzira na političku situaciju.

No, situacija počinje da se menja kada se Podgorica okreće protiv Beograda. Tada, ostaje bez Crne Gore (odakle su zapravo Miloševići, kao crnogorska familija) i ostaje mu samo njegova Srbija, a kad je počeo udar na Kosovo, koje se nalazi u temelju njegovog početka političke karijere, to je doživeo dosta lično. I čini mi se da, otprilike, tada negde počinje Miloševićeva srbizacija. A u Hagu je, posle vrlo diskutabilnog izručenja na Vidovdan, ona već gotova.
 
Izvini, ali ovo je teško samozavaravanje. Milošević je taj koji je izgubio Kosovo, a ne niko iz DOS-a ili Vučić. Kumanovski sporazum bio je klasična vojna kapitulacija kojom se vojne snage povlače sa dela teritorije koju su izgubili. Klauzula o simboličkom povratku grupice u iznosu do 999 osoblja Srbije i SRJ, bez predviđenog roka i striktno podređena NATO komandi, vrlo je jasno stvar kojom je Milošević trebalo da, kako su oni zapravo i sami priznali da ih je strana SRJ molila u pregovorima, maše iz unutrašnjih političkih stvari (radi izbora) predstavljajući se kao da to nije bio čisti debakl Savezne Republike Jugoslavije, a što nesporno jeste bio.

Bilo kakvi pokušaji da se to sve prebaci na Borkove sporazume, Briselski, Vašingtonski i sve u celosti, zamućivanje je istine i skrivanje ko je najodgovorniji za tu situaciju i šta je iza nje ostavio. A Rezolucija 1244 (1999) učinila je Sporazum u Rambujeu, odnosno njegove anekse moje je Srbija pre sukoba sa NATO paktom odbila da prihvati i potpiše, međunarodno pravnim dokumentom koji je sankcionisalo najveće telo UN i postavilo kao osnov budućeg, konačnog rešavanja statusa Kosova, koje ni na koji način nije zagarantovano tim dokumentima da mora nužno i ostati u sastavu Srbije.

A to, ukratko, znači da Milošević bukvalno ništa nije izdejstvovao svojim pružanjem otpora NATO paktu. Ili je trebalo da ne bude beskičmenjak pa ako ćemo baš jesti korijenje, da idemo do kraja, kao što su i drugi narodi kao npr. Vijetnamci, ili je trebalo da prihvati Rambuje. Ovo što smo dobili je bukvalno najgori mogući scenario, jerbo je zemlja devastirana, mostovi porušeni i nedužni ljudi nastradali, a da se nije u suštini ništa ostvarilo. Ustvari jeste se nešto ostvarilo; pogrom i gomila Srba i Crnogoraca je nastradalo; Goranci su šikanirani i gurnuti u situaciju da moraju da se udruže da makar i Bošnjacima da bi im život pod Albancima postao podnošljiviji, a preti im i potpuna albanizacija. A srpsko vojno i političko rukovodstvo je osuđeno u Hagu za zločine, čime je dato i izvesno pokriće onima koji se zalažu za nezavisnost Kosova.

Tako da, ne znam kako se može pri zdravoj svesti i pameti pričati o Miloševićevoj nacionalnoj politici što se tiče Kosova i Metohije, kad je ona jedna čista tragedija bez gotovo ikakvih rehabilitujućih činilaca. To je bio čisti, potpuni poraz, u svakom smislu. Onima koji su došli posle njega, sve do današnjeg dana, Milošević svojom totalno neuspešnom politikom oko Kosmeta, ostavio je bukvalno brabonjke.
Друже, по резолуцији 1244 која јесте де факто војна капитулација, али споразум је и више него коректан. Споразумом је предвиђно да дођу мировњаци као што су дошли, а ми да заузврат повучемо војску и мурију, тј да оставимо одређени део који се звао цивилна гарда, не би ли као шиптари били безбеднији. На терену је све остало и де факто и де јуре као пре рата. Па ми реци како је то пораз? Вучић укине и ту цивилну гарду и сад шиптари упадају на север како хоће,док је било гарде то није могло да се деси. Мишљења сам, а Богами и сама је пракса показала, да је Милошевић оставио фул позицију. Није срамота признати да ови што су дошли после њега су испали гори него нам најцрњи непријатељи.
 
Друже, по резолуцији 1244 која јесте де факто војна капитулација, али споразум је и више него коректан. Споразумом је предвиђно да дођу мировњаци као што су дошли, а ми да заузврат повучемо војску и мурију, тј да оставимо одређени део који се звао цивилна гарда, не би ли као шиптари били безбеднији. На терену је све остало и де факто и де јуре као пре рата. Па ми реци како је то пораз? Вучић укине и ту цивилну гарду и сад шиптари упадају на север како хоће,док је било гарде то није могло да се деси. Мишљења сам, а Богами и сама је пракса показала, да је Милошевић оставио фул позицију. Није срамота признати да ови што су дошли после њега су испали гори него нам најцрњи непријатељи.

Izvini, o kakvoj civilnoj gardi govoriš?
 
А и не пада ми свакако напамет да га браним, моје мишљење је да је оставио и више него одличну поцизију за даље деловање и битисање. Дошли су великосрби између осталог и овај Протић, и сјебали све живо. Није остао камен на камену.
 
Izvini, o kakvoj civilnoj gardi govoriš?
Пре асимилације са шиптарским полицајцима, ми смо имали нашу војску која је службено звана "цивилна гарда" и полицију. Данас тога више нема, сад су сви прекомандовани у Косовску полицију. И то све Бриселским споразумом. Шта мислиш због чега нису упадали даље од Ибра до пре пар година?
 
a ćerka ne samo to, nego i osvedočeni dukljanomontenegrinski suverenista, koji je i tražio da se Milošević prekopa i premesti na groblje i da ga blagosilja čak ni manje ni više no CPC.
Stvarno neverovatno a to je izraženo baš kod Srba, to odricanje i prelazak u drugu naciju pa čak i mržnja.
Ona je odrasla u Srbiji, rodila se, išla u šklolu, stekla prijatelje itd, sve njeno je tamo osim delom očevog porekla. Meni taj srpski konvertizam nije jasan
 
Пре асимилације са шиптарским полицајцима, ми смо имали нашу војску која је службено звана "цивилна гарда" и полицију. Данас тога више нема, сад су сви прекомандовани у Косовску полицију. И то све Бриселским споразумом. Шта мислиш због чега нису упадали даље од Ибра до пре пар година?

To nije bilo u skladu niti sa Kumanovskim sporazumom, tako da ne znam zbog čega to pominješ. Milošević se za to nije izborio, niti ostavio onima posle njega u amanet. To što su stranci tolerisali razne paralelne institucije Srbije i SCG godinama, dok ih sad Vučić konačno nije ukinuo, posledica je nekih pragmatičnih stvari sa njihove strane radi stabilnosti i postepenog privoljavanja Beograda da realizuje ono što je potpisao i u praksi, a ne nečega na šta Srbija ima pravo.

Ono na šta se Srbija obavezala Briselskim sporazumom jeste upravo da će poštovati ono što je Milošević dogovorio 1999. godine. I nikakve ustupke dalje od toga, Vučić nije napravio. Paralelne institucije države Srbije, koje u jednom pritajenom i vrlo ograničenom formatu u nekim tragovima čak i danas postoje, bile su kršenje Rezolucije SB UN 1244 (1999) i Kumanovskog sporazuma.
 
To nije bilo u skladu niti sa Kumanovskim sporazumom, tako da ne znam zbog čega to pominješ. Milošević se za to nije izborio, niti ostavio onima posle njega u amanet.
Било у складу или не, било је у пракси. Данас нам хапсе народ, малтретирају, хапсе нам политичаре (мада њих не жалим). Почнимо од тога шта су све добили од нас задњих 15 година, није нас нико лупао по ушима да им дамо све облике државности да би се тако и осећали. И зато кажем, испаде да је и поред свих мана испао већи Србин од свих њих после њега који су га пљували. Просто ми је невероватно да ја кажем то за неког комунисту, али је пракса тако показала.
 
Било у складу или не, било је у пракси. Данас нам хапсе народ, малтретирају, хапсе нам политичаре (мада њих не жалим). Почнимо од тога шта су све добили од нас задњих 15 година, није нас нико лупао по ушима да им дамо све облике државности да би се тако и осећали. И зато кажем, испаде да је и поред свих мана испао већи Србин од свих њих после њега који су га пљували. Просто ми је невероватно да ја кажем то за неког комунисту, али је пракса тако показала.

Praksa je nebitna ako ovde govorimo o sporazumima i šta piše u njima, a tako si temu otvorio. A tema je da je Kumanovski sporazum bio klasični sporazum o kapitulaciji između dve zaraćene strane, u kojoj je jedna pobednik, a druga poražena. A o tome ti i pričaš; kažeš trebalo je samo držati se SB UN 1244 (1999). Pa i držimo se; evo, ukinuli smo sve paralelne institucije, što je u skladu sa tom rezolucijom.

Ako za nešto nemaš nikakve garancije, čak ni barem napismeno, ne možeš očekivati ni da se neko izborio za neka prava, jerbo to znači da ta prava uopšte ni nemaš.

Šta bi Milošević radio da je ostao na vlasti i posle 5. oktobra 2000. godine, diskutabilno je. Ali to je već domen ŠBKBB. Ono što su činjenice jesu da je on izgubio i predao Kosovo; sve ostalo je zamućivanje i traženje drugih krivaca da se njegova odgovornost baci na njegova pleća. Stvari su dosta jednostavne. Nije Kumanovski sporazum potpisao, niti bio u situaciji takvoj krajem 1990-ih godina, ni Tadić, ni Jeremić, ni Drašković, ni Dačić, ni Vučić. To se desilo u vreme vlasti Slobe Miloševića i on snosi 99% odgovornosti za ovo stanje na Kosovu i Metohiji, kakvo imamo i danas. Bez obzira na sve ustupke koji svi prave, zaključno sa u zadnje vreme najviše Vučićem.

Vrlo je opasno govoriti o ovim stvarima na ovaj način, zato što to pokazuje da se ništa nije naučilo i da će se nove greške praviti onda i u budućnosti, a samim time i novi nacionalni porazi. Zato je i besmisleno idealizovati Miloševića, jer je tragedija to što on nije izgubio vlast još npr. 1996. godine, umesto tek 2000. Da jeste, nesumnjivo bi Srbija bila i u drastično drugačijoj situaciji što se tiče Kosova i Metohije. Usudio bih se da kažem sasvim nesumnjvo i značajno boljoj.
 
Poslednja izmena:
Praksa je nebitna ako ovde govorimo o sporazumima i šta piše u njima, a tako si temu otvorio. A tema je da je Kumanovski sporazum bio klasični sporazum o kapitulaciji između dve zaraćene strane, u kojoj je jedna pobednik, a druga poražena. A o tome ti i pričaš; kažeš trebalo je samo držati se SB UN 1244 (1999). Pa i držimo se; evo, ukinuli smo sve paralelne institucije, što je u skladu sa tom rezolucijom.

Ako za nešto nemaš nikakve garancije, čak ni barem napismeno, ne možeš očekivati ni da se neko izborio za neka prava, jerbo to znači da ta prava uopšte ni nemaš.

Šta bi Milošević radio da je ostao na vlasti i posle 5. oktobra 2000. godine, diskutabilno je. Ali to je već domen ŠBKBB. Ono što su činjenice jesu da je on izgubio i predao Kosovo; sve ostalo je zamućivanje i traženje drugih krivaca da se njegova odgovornost baci na njegova pleća. Stvari su dosta jednostavne. Nije Kumanovski sporazum potpisao, niti bio u situaciji takvoj krajem 1990-ih godina, ni Tadić, ni Jeremić, ni Drašković, ni Dačić, ni Vučić. To se desilo u vreme vlasti Slobe Miloševića i on snosi 99% odgovornosti za ovo stanje na Kosovu i Metohiji, kakvo imamo i danas. Bez obzira na sve ustupke koji svi prave, zaključno sa u zadnje vreme najviše Vučićem.

Vrlo je opasno govoriti o ovim stvarima na ovaj način, zato što to pokazuje da se ništa nije naučilo i da će se nove greške praviti onda i u budućnosti, a samim time i novi nacionalni porazi.
Кумановски споразум је војно техничке природе. Нигде у њему не стоји укидање некаквих паралелних институција.
 
Кумановски споразум је војно техничке природе. Нигде у њему не стоји укидање некаквих паралелних институција.

Tim sporazumom Srbija je potpisala da prihvata rezoluciju SB UN, a koja je suspendovala sve oblike suvereniteta Srbije i SRJ sa Kosova.
 
Stvarno neverovatno a to je izraženo baš kod Srba, to odricanje i prelazak u drugu naciju pa čak i mržnja.
Ona je odrasla u Srbiji, rodila se, išla u šklolu, stekla prijatelje itd, sve njeno je tamo osim delom očevog porekla. Meni taj srpski konvertizam nije jasan
to je komunisticka zaostavstina, kominterna, komunisticka internacionala koja je takodje odgovrna, tj. njeni atavizmi i za autosovinizam kome je prethodila ona ''srbija je svet'', jer su nam nabijali komplekse da nismo...


pazi, ja nisam nacionalista, srbin, amer, mogu da budem sta hocu, ali su nam problem napravile komunjare koji su se setili budjenja naroda, na kosovu, nacionalne svesti, a slicno i gore je bilo po svim delovima bivse yuge, samo sto je njihova nacionalna svest ukljucivala i religiozni fanatizam i nacizam/ustastvo
 
Цитирај ми тај део из споразума. Ја сам га читао и не сећам га се.

Evo ti nečeg još boljeg od toga. Mirovni plan Ahtisari-Černomirdin-Milošević koji je Milošević prihvatio 3. juna 1999. godine, koji je prihvatila Vlada SRJ i koji je bio potvrđen u parlamentu:

Tačka 5: Establishment of an interim administration for Kosovo which the U.N. Security Council will decide and under which the people of Kosovo will enjoy substantial autonomy within the Federal Republic of Yugoslavia. The interim administration will secure transitional authority during the time
for the interim democratic and self-governing institutions, establish conditions for peaceful and normal life of all citizens of Kosovo.


Dakle, tačkom 5 Milošević je prihvatio ne samo povlačenje svih naoružanih snaga, već i uspostavu privremene administracije, o kojoj će odlučivati SB UN. Dalje, tačkom 8 je podvučeno da će se prelazni sistem na Kosovu uspostaviti u celosti na osnovu Sporazuma u Rambujeu (koji je na taj način Milošević i prihvatio).

A to znači da je pod Miloševićem Srbija prihvatila ne samo vojnotehnočki evakuaciju naoružanog osoblja, već i suspenziju upravljanja Kosovom. I vlada i parlament (ogromnom većinom) parafirali su ne samo povlačenje snaga sa Kosova, već da će SB UN odlučiti o uspostavljanju sistema uprave nad Kosovom, na bazi Sporazuma u Rambujeu.
 
Tim sporazumom Srbija je potpisala da prihvata rezoluciju SB UN, a koja je suspendovala sve oblike suvereniteta Srbije i SRJ sa Kosova.
e, pa nije lepo da se izmislja, ne mozes ovog malog, a ni mene da prevaris, srj je imala suverenitet i teritorijalni integritet, a kosovo autonomiju, kao i pre SAP [SOCIJALISTICKA AUTONOMNA POKRAJINA] KOSOVO
https://en.wikipedia.org/wiki/United_Nations_Security_Council_Resolution_1244
  • Reaffirm the commitment of UN member states to the sovereignty and territorial integrity of the Federal Republic of Yugoslavia and the other States of the region, as set out in the Helsinki Final Act and annex 2 of UNSCR 1244 (an annex that both affirms the sovereignty of the Federal Republic of Yugoslavia and envisions, inter alia, a Kosovo status process);
  • Require the UN to assure the safe and unimpeded return of all refugees and displaced persons to their homes in Kosovo and to ensure conditions for a peaceful and normal life for all inhabitants of the province;
  • Require that the KLA and other armed Kosovo Albanian groups be demilitarized;
  • Authorize the United Nations to facilitate a political process to determine Kosovo's future status. Kosovo's future status would take into consideration the Rambouillet Agreement which Serbia refused to sign in 1999, and which calls for the "will of the people of Kosovo" to be one of the guiding principles in defining Kosovo's status, another being the respective compliance of the disputing parties to the Agreement. The resolution reaffirms calls for "substantial autonomy and meaningful self-administration for Kosovo".
  • PROBLEM JE STO IZDAJNIK VUCIC SE ODRICE DA SRBIJA NASLEDJUJE SRJ I NE POZIVA SE NA 1244 NIKADA SKORO
 
Poslednja izmena:
e, pa nije lepo da se izmislja, ne mozes ovog malog, a ni mene da prevaris, srj je imala suverenitet, a kosovo autonomiju, kao i pre SAP [SOCIJALISTOCKA AUTONOMNA POKRAJINA] KOSOVO
https://en.wikipedia.org/wiki/United_Nations_Security_Council_Resolution_1244
  • Reaffirm the commitment of UN member states to the sovereignty and territorial integrity of the Federal Republic of Yugoslavia and the other States of the region, as set out in the Helsinki Final Act and annex 2 of UNSCR 1244 (an annex that both affirms the sovereignty of the Federal Republic of Yugoslavia and envisions, inter alia, a Kosovo status process);
  • Require the UN to assure the safe and unimpeded return of all refugees and displaced persons to their homes in Kosovo and to ensure conditions for a peaceful and normal life for all inhabitants of the province;
  • Require that the KLA and other armed Kosovo Albanian groups be demilitarized;
  • Authorize the United Nations to facilitate a political process to determine Kosovo's future status. Kosovo's future status would take into consideration the Rambouillet Agreement which Serbia refused to sign in 1999, and which calls for the "will of the people of Kosovo" to be one of the guiding principles in defining Kosovo's status, another being the respective compliance of the disputing parties to the Agreement. The resolution reaffirms calls for "substantial autonomy and meaningful self-administration for Kosovo".
  • PROBLEM JE STO IZDAJNIK VUCIC SE ODRICE DA SRBIJA NASLEDJUJE SRJ I NE POZIV SE NA 1244 NIKADA SKORO

Stvarno nemam pojma šta si ovim hteo da kažeš, niti u kakvoj je koliziji ovo što si sad citirao sa bilo čime što sam ja napisao.

Da, preambula SB UN 1244 potvrđuje suverenitet SRJ (danas Srbije). To je tzv. forma suspendovanog suvereniteta, tj. nominalnog. Ako se skoncentrišeš na moju reč suspendovala, odnosio sam se na faktički suverenitet. Postoji velika razlika između nominalnog, formalnog suvereniteta, kakav Srbija poseduje u slučaju Kosova i Metohije, kao i stvarnog, faktičkog. Ali ti privremeni okviri koji su bili uspostavljeni, nisu dali Srbiji apsolutno nikakva izvršna, zakonodavna i sudska ovlašćenja na teritoriji Kosmeta. Samo je spoljno politički, međunarodno pravno, npr. Srbija nastavila da otplaćuje dug Kosova.
 
Evo ti nečeg još boljeg od toga. Mirovni plan Ahtisari-Černomirdin-Milošević koji je Milošević prihvatio 3. juna 1999. godine, koji je prihvatila Vlada SRJ i koji je bio potvrđen u parlamentu:

Tačka 5: Establishment of an interim administration for Kosovo which the U.N. Security Council will decide and under which the people of Kosovo will enjoy substantial autonomy within the Federal Republic of Yugoslavia. The interim administration will secure transitional authority during the time
for the interim democratic and self-governing institutions, establish conditions for peaceful and normal life of all citizens of Kosovo.


Dakle, tačkom 5 Milošević je prihvatio ne samo povlačenje svih naoružanih snaga, već i uspostavu privremene administracije, o kojoj će odlučivati SB UN. Dalje, tačkom 8 je podvučeno da će se prelazni sistem na Kosovu uspostaviti u celosti na osnovu Sporazuma u Rambujeu (koji je na taj način Milošević i prihvatio).

A to znači da je pod Miloševićem Srbija prihvatila ne samo vojnotehnočki evakuaciju naoružanog osoblja, već i suspenziju upravljanja Kosovom. I vlada i parlament (ogromnom većinom) parafirali su ne samo povlačenje snaga sa Kosova, već da će SB UN odlučiti o uspostavljanju sistema uprave nad Kosovom, na bazi Sporazuma u Rambujeu.
Па по овоме што си ти окачио сем војног повлачења ништа друго није испунио.
 
Stvarno nemam pojma šta si ovim hteo da kažeš, niti u kakvoj je koliziji ovo što si sad citirao sa bilo čime što sam ja napisao.

Da, preambula SB UN 1244 potvrđuje suverenitet SRJ (danas Srbije). To je tzv. forma suspendovanog suvereniteta, tj. nominalnog. Ako se skoncentrišeš na moju reč suspendovala, odnosio sam se na faktički suverenitet. Postoji velika razlika između nominalnog, formalnog suvereniteta, kakav Srbija poseduje u slučaju Kosova i Metohije, kao i stvarnog, faktičkog.
ja mislim da si ti sns, da branis vucicevu izdaju, ali Војвода: te procitao svaljivanjem svega na pok. milosevica

mislim, jasno kapitulirali smo fakticki, ali ti si sns-ovac, i ne moze ti se verovari na rec, ni formalno ni pravno, nominalno zaobilazis 1244 kao i tvoj gazda vucic
 
Па по овоме што си ти окачио сем војног повлачења ништа друго није испунио.

Netačno.

Establishment of an interim administration for Kosovo which the U.N. Security Council will decide and under which the people of Kosovo will enjoy substantial autonomy within the Federal Republic of Yugoslavia.

Ovo znači da se SRJ i Srbija privremeno odrekla svog prava na upravu Kosovom, jer je prihvatila da će SB UN odlučiti o poziciji autonomije Kosova u prelaznom periodu, nakon povlačenja svih snaga SRJ.

Dakle, nije reč samo o povlačenju oružanih snaga, već i o uspostavljanju novog sistema (samo)uprave na Kosovu. Iliti, ne tiče se samo vojnih pitanja, već i civilnih.
 
Заиста се овим небулозама нећу више бавити. До 2008 су Шиптари у сваком могућем смислу функционисали и битисали у држави Србији. Били њени пуноправни чланови. Чак и испод жита смо имали део војске доле. Да је Слоба договорио институциално повлачење, то би се догодило у исти час као и са војском. Или бар у наредних две, три године. Не би се чекало скоро двадесет година да им дамо све живо мало по мало. Тражио сам ти да ме подсетиш у вези Кумановског споразума, а испада да цитираш нешто сасвим друго. И то друго што цитираш нема везе са мозгом.
 

Back
Top