MI ili JA?

Poruka
15.196
Kazu da nije bitno kakva je neka ljubav vec kakvi smo mi sa tim nekim.. Koliko je to dobro / lose po nas? E sad ide ona cuvena teorema o 'sopstvenim' karakterima i o tome da trebamo da budemo samo svoji .. da niko ne moze biti u paru ako nije nacisto sam sa sobom.. Da se ne treba zbog nekog menjati.. :think:
Koliko verujete u to? Bolje ste u single varijanti ili pored nekog? Treba li vam podrska ili ste dovoljni sami sebi? I da li uopste umete i mozete bez partnera ( iz iskustva znam da mnogi iako ne priznaju uvek im treba neko)?
 
Smatram da je sasvim tačno da ko nije sam sa sobom čist ne može da voli i ima srećnu vezu. Zato je valjda i tako malo odličnih veza. LJudi ne poznaju sebe, ne troše vreme da sebe ukapiraju, već uskaču iz veza u veze. Na kraju završe sa nekim ko im baš i ne odgovara, pa bude loša veza, varanja...Varanja i nezadovoljstvo su samo pokazatelj da se čovek traži, a traži se dok ne nađe sebe. Zvuči kao fraza ali je istina. Smao oni koji znaju ko su, šta su, vole sebe, znaju šta im treba, imaju vezu koja je čvrsta i nemaju potrebu za varanjem. Zbog instant kulture, brzog života, ne poklanjanja pažnje sebi i postoji sada mišljenje da je poligamija normalna a monogamija nije. Nije istina. LJudi sebe ne poznaju i ne vole, već se samo zaslepljuju euforijama.
Mogu sama dugo. Više volim da sam sama nego da sam u lošem društvu. Ne umem da se pretvaram da mi je stalo do nekoga. Mogu to samo kratko.
 
Jesmo dovoljni sami sebi.
Pitanje je: Dal' mozemo vise?
Naravno da treba prvo biti nacisto sa sobom, da bi bili nacisto i sa drugim.
Ne mozemo se menjati, osim staviti pod kontrolu lose osobine.
Dve glave bolje misle nego jedna.
Umem i mogu sam, al' mi treba... neko.
 
Naravno da nisam dovoljan sam sebi... I kad sam pored voljene osobe ponasam se drugacije... Ne zanima me ostatak sveta... Bolja sam osoba... I naravno da cu se promeniti koliko god je u mojoj moci zbog nje...
 
Mogu bez partnera, ali nemam nista protiv i da bude sa mnom. Ne menjam se zbog njega ili on zbog mene. Nema potrebe, jer ga ja prihvatam onakvog kakav je i on mene prihvata onakvu kakva sam.

Ja nisam pitanje shvatio na taj nacin... OK, prihvati mene neko takvog kakav sam... Ali, ja sam zelim da se promenim ukoliko primetim da to nije onako kako bi trebalo da bude, bez obzira sto sam prihvacen takav kakav sam... To je teznje svakog pojedinca za nedostiznim savrsenstvom...
 
prvo ja,onda mi.najgluplje je kad u vezi drugo ne mogu jedno bez drugog pa se vezu na neki bolesno zavisnicki nacin...mi kao tim,uvek,ali i ja kao individualni igrac isto tako.sve sto ide u ekstreme ne valja.

i mogu sama.mogu i sa drugima.
 
Kazu da nije bitno kakva je neka ljubav vec kakvi smo mi sa tim nekim.. Koliko je to dobro / lose po nas? E sad ide ona cuvena teorema o 'sopstvenim' karakterima i o tome da trebamo da budemo samo svoji .. da niko ne moze biti u paru ako nije nacisto sam sa sobom.. Da se ne treba zbog nekog menjati.. :think:
Koliko verujete u to? Bolje ste u single varijanti ili pored nekog? Treba li vam podrska ili ste dovoljni sami sebi? I da li uopste umete i mozete bez partnera ( iz iskustva znam da mnogi iako ne priznaju uvek im treba neko)?

M:heart:I:cmok:
 
Smatram da je sasvim tačno da ko nije sam sa sobom čist ne može da voli i ima srećnu vezu. Zato je valjda i tako malo odličnih veza. LJudi ne poznaju sebe, ne troše vreme da sebe ukapiraju, već uskaču iz veza u veze. Na kraju završe sa nekim ko im baš i ne odgovara, pa bude loša veza, varanja...Varanja i nezadovoljstvo su samo pokazatelj da se čovek traži, a traži se dok ne nađe sebe. Zvuči kao fraza ali je istina. Smao oni koji znaju ko su, šta su, vole sebe, znaju šta im treba, imaju vezu koja je čvrsta i nemaju potrebu za varanjem. Zbog instant kulture, brzog života, ne poklanjanja pažnje sebi i postoji sada mišljenje da je poligamija normalna a monogamija nije. Nije istina. LJudi sebe ne poznaju i ne vole, već se samo zaslepljuju euforijama.
Mogu sama dugo. Više volim da sam sama nego da sam u lošem društvu. Ne umem da se pretvaram da mi je stalo do nekoga. Mogu to samo kratko.

Ovo kao da moja bolja polovina progovara!!:think::think:
 
Potrebna mi je ljubav i sve mi je potrebno, da me mazi, pazi i zove oktopod, e onda sam skroz svoja i ceo svet je moj i sve mogu. U jednom periodu nisam se davala nikom i to je bilo jezivo!
Sto ne znaci da mogu silom da volim i da volim bilo koga, po svaku cenu.
 
Kazu da nije bitno kakva je neka ljubav vec kakvi smo mi sa tim nekim.. Koliko je to dobro / lose po nas? E sad ide ona cuvena teorema o 'sopstvenim' karakterima i o tome da trebamo da budemo samo svoji .. da niko ne moze biti u paru ako nije nacisto sam sa sobom.. Da se ne treba zbog nekog menjati.. :think:
Koliko verujete u to? Bolje ste u single varijanti ili pored nekog? Treba li vam podrska ili ste dovoljni sami sebi? I da li uopste umete i mozete bez partnera ( iz iskustva znam da mnogi iako ne priznaju uvek im treba neko)?

Sasvim mi je super kad sam sama, fali mi naravno mnogo toga ali mi ipak
na neki uvrnut način lepo, mogu dugo bez partnera, mislim moram:lol:...
skoro mi neko rekao da mi na čelu piše da ne želim vezu, a to nije tačno:(
 
Kazu da nije bitno kakva je neka ljubav vec kakvi smo mi sa tim nekim.. Koliko je to dobro / lose po nas? E sad ide ona cuvena teorema o 'sopstvenim' karakterima i o tome da trebamo da budemo samo svoji .. da niko ne moze biti u paru ako nije nacisto sam sa sobom.. Da se ne treba zbog nekog menjati.. :think:
Koliko verujete u to? Bolje ste u single varijanti ili pored nekog? Treba li vam podrska ili ste dovoljni sami sebi? I da li uopste umete i mozete bez partnera ( iz iskustva znam da mnogi iako ne priznaju uvek im treba neko)?

.........kratke veze,mnogo brzih kombinacija ,malo dugih veza nauchilo me je da mogu sam ,sad da li je to vrlina ili mana zavisi od ugla posmatranja ,znam da mi je mnogo lepo i simpatichno kad upoznam par koji se jednostavno tako dobro uklapa da ih je milina gledati i slushati ,kao da su dve polovine jedne celine .........sdruge strane mi je mnogo tuzno kad sam u prisustvu ljudi koji jednostavno ne funkcionishu ali se trude to da zamaskiraju i o njima sam uvek imao mishljenje da jednostavno ne bi mogli da funkcionishu sami ..............stvar izbora ,odgoja ,familije ,puberteta ,drushtva u kome smo odrasli i naravno karaktera ...............:think:
 

Back
Top