Manga Hilux
Stara legenda
- Poruka
- 87.330
autorska
#_Meteopatija predstavlja skup fizičkih i psihičkih simptoma koji se javljaju kao odgovor organizma na promene vremenskih i klimatskih uslova_#
U medicini se ona _ne_ vodi kao posebna dijagnoza, ali je dobro poznata kao _stanje_ preosetljivosti na atmosferske uticaje.
Promene koje je mogu izazvati uključuju oscilacije u temperaturi, atmosferskom pritisku, vlažnosti vazduha, brzini vetra, količini sunčeve svetlosti, električnom naelektrisanju u atmosferi i prisustvu određenih vremenskih frontova.
Ljudi koji pate od meteopatije često primete da im se tegobe pojačavaju satima ili dan ranije pre nego što promena vremena zaista nastupi, jer telo reaguje na meteorološke signale koje većina ljudi ne oseća.
Medicinska istraživanja pokazuju da na osetljivost prema vremenskim promenama _presudno utiče autonomni nervni sistem_, koji automatski reguliše krvne sudove, disanje, srčani ritam, varenje i hormonski odgovor.
Kod meteopata ovaj sistem brže reaguje i lako ulazi u stanje neravnoteže.
_Nagli pad atmosferskog pritiska može da dovede do širenja krvnih sudova, što izaziva migrene, vrtoglavice, osećaj težine u glavi ili umor.
_Promene temperature utiču na mišićno_zglobni sistem, pa se kod osoba sa artritisom, reumom ili povredama pojačavaju bolovi, ukočenost i otok. _Povećana vlažnost i zagušljivost vazduha naročito otežavaju disanje astmatičarima i osobama sa hroničnom opstruktivnom bolešću pluća, jer se disajni putevi brže stežu i pune sekretom.
_Kod srčanih bolesnika, posebno onih sa aritmijama i anginom pektoris, promene vremena mogu da dovedu do poremećaja ritma, bolova u grudima ili variranja krvnog pritiska.
#_Meteopatija takođe zahvata i psihičku sferu_#. _Manjak sunčeve svetlosti u jesenjim i zimskim mesecima dovodi do pada nivoa serotonina, hormona zaduženog za dobro raspoloženje, i do povećanja lučenja melatonina, što izaziva pospanost, nedostatak motivacije, anksioznost i blagu depresivnu simptomatologiju.
Neki ljudi opisuju stanje kao „težinu u glavi“, pad energije ili osećaj opšte iscrpljenosti.
_Vetar, posebno fenski i suh, kod pojedinaca može da izazove rast nervoze, nesanicu ili pojačanu razdražljivost.
Sve ove promene nisu opasne, ali značajno narušavaju svakodnevno funkcionisanje, posebno kod ljudi koji već imaju hronične tegobe.
Postoje dve osnovne forme meteopatije. Primarna meteopatska osetljivost
_javlja se kod potpuno zdravih osoba koje jednostavno imaju izraženiju biološku reakciju na atmosferske promene.
Sekundarna meteopatija
_se javlja kod ljudi sa postojećim bolestima, koje se pogoršavaju pri promeni vremena. Najčešće pogođene grupe su osobe sa migrenom, hormonskim disbalansom, anksioznošću, srčanim i plućnim bolestima, reumatskim stanjima, kao i starije osobe, kod kojih su mehanizmi termoregulacije i regulacije pritiska oslabljeniji.
Iako meteopatija nije bolest koju treba lečiti medikamentima, postoje preporuke koje značajno ublažavaju tegobe.
Važno je održavati stabilan ritam sna, unositi dovoljno /predviđenu količinu/ tečnosti kako bi se sprečile oscilacije u krvnom pritisku, praktikovati laganu fizičku aktivnost koja poboljšava cirkulaciju i funkciju zglobova, a kod osoba sa nedostatkom vitamina D preporučuje se suplementacija tokom zimskih meseci. Neurološki i reumatološki pacijenti često primete znatno poboljšanje ako redovno uzimaju svoje terapije i prate savete lekara upravo tokom perioda naglih vremenskih promena.
Smanjenje stresa, pravilno disanje, izbegavanje teške hrane i alkohola u danima kada se očekuje promena vremena takođe može da spreči pogoršanje stanja. Ljudi koji znaju da reaguju na promene vremena često unapred planiraju aktivnosti kako bi izbegli naprezanje upravo u tim danima, jer odmoran organizam mnogo bolje podnosi spoljašnje uticaje.
_Dijagnostika
Dijagnostika meteopatije zasniva se uglavnom na anamnezi, odnosno na razgovoru sa pacijentom.
Ne postoje laboratorijski testovi niti specifična snimanja koja mogu da potvrde meteopatiju,##_ jer ona nije bolest već funkcionalna reakcija organizma_##.
Lekar obično traži da osoba opiše svoje tegobe i da li se one javljaju u vezi sa promenom vremena.
Vrlo je korisno kada pacijent vodi dnevnik simptoma tokom nekoliko nedelja ili meseci, u kojem zapisuje vreme, promenu meteoroloških uslova i kako se osećao tog dana. Kada se tegobe dosledno poklapaju sa promenama vremena, dijagnoza meteopatske osetljivosti se praktično potvrđuje. Ukoliko postoje prateće bolesti kao što su migrena, astma, hipertenzija, hormonski poremećaji ili reumatske bolesti, lekar može da obavi dodatne preglede kako bi se proverilo da li je meteopatija sekundarna posledica pogoršanja osnovne bolesti.
Simptomi meteopatije dele se na fizičke i psihičke.
_Fizički simptomi uključuju glavobolje, migrene, vrtoglavice, osećaj pritiska u glavi, umor, bol u zglobovima i mišićima, ukočenost, pojačanu osetljivost na bol, pogoršanje astme, otežano disanje, lupanje srca, variranje krvnog pritiska, hladne ruke i noge, trnjenje ili opštu slabost. Kod osoba sa reumatskim tegobama bol se često javlja nekoliko sati pre promene vremena, naročito kada dolazi do pada atmosferskog pritiska ili povećanja vlažnosti vazduha.
_ Psihički simptomi obuhvataju promene raspoloženja, nervozu, teskobu, napetost, razdražljivost, smanjenu koncentraciju, poremećaj sna, osećaj unutrašnjeg nemira, pa čak i blagu depresivnost tokom zimskih dana. Kod nekih ljudi promene vremena izazivaju prekomernu pospanost ili suprotno _nemogućnost da zaspe.
Uticaj na autonomni nervni sistem je ključan u objašnjenju meteopatije.
Autonomni nervni sistem upravlja svim funkcijama koje ne kontrolišemo svesno _ disanjem, radom srca, širjenjem i sužavanjem krvnih sudova, varanjem, temperaturom tela i lučenjem hormona.
Kada vreme naglo menja atmosferu, telo pokušava da se prilagodi kako bi održalo unutrašnju ravnotežu. Kod meteopata ovaj regulatorni mehanizam je preosetljiv i prenaglo reaguje.
Pad atmosferskog pritiska može da dovede do širenja krvnih sudova u mozgu, što izaziva pulsirajuću glavobolju.
Nagla promena temperature može da preoptereti termoregulaciju, zbog čega telo šalje signale bola ili ukočenosti u ekstremitetima.
Povećana vlažnost utiče na disajne puteve jer hladan i vlažan vazduh izaziva kontrakciju bronhija kod osetljivih ljudi.
Kada se nivo svetlosti smanji, naročito u jesenjim mesecima, opcija snižava serotoninski sistem, što dovodi do psihičke nestabilnosti i pada energije.
Sve ovo predstavlja reakciju autonomnog nervnog sistema koji pokušava da se uskladi sa spoljnim promenama, ali to nekada čini prekomerno, što izaziva meteopatske tegobe.
U kliničkoj praksi meteopatija se posmatra kao stanje koje zavisi od genetike, starosti, hormonskog statusa, psihičke stabilnosti, nivoa fizičke aktivnosti i opšteg zdravstvenog stanja. Stariji ljudi su podložniji meteopatiji jer im je cirkulacija sporija, zglobovi su osetljiviji, a termoregulacija slabija.
Žene češće prijavljuju meteopatske simptome zbog hormonskih oscilacija, naročito u periodu menstrualnog ciklusa, trudnoće i menopauze. Osobe sa hroničnim bolestima takođe češće osećaju promene vremena, jer njihov organizam već funkcioniše na granici kompenzacije.
®
#_Meteopatija predstavlja skup fizičkih i psihičkih simptoma koji se javljaju kao odgovor organizma na promene vremenskih i klimatskih uslova_#
U medicini se ona _ne_ vodi kao posebna dijagnoza, ali je dobro poznata kao _stanje_ preosetljivosti na atmosferske uticaje.
Promene koje je mogu izazvati uključuju oscilacije u temperaturi, atmosferskom pritisku, vlažnosti vazduha, brzini vetra, količini sunčeve svetlosti, električnom naelektrisanju u atmosferi i prisustvu određenih vremenskih frontova.
Ljudi koji pate od meteopatije često primete da im se tegobe pojačavaju satima ili dan ranije pre nego što promena vremena zaista nastupi, jer telo reaguje na meteorološke signale koje većina ljudi ne oseća.
Medicinska istraživanja pokazuju da na osetljivost prema vremenskim promenama _presudno utiče autonomni nervni sistem_, koji automatski reguliše krvne sudove, disanje, srčani ritam, varenje i hormonski odgovor.
Kod meteopata ovaj sistem brže reaguje i lako ulazi u stanje neravnoteže.
_Nagli pad atmosferskog pritiska može da dovede do širenja krvnih sudova, što izaziva migrene, vrtoglavice, osećaj težine u glavi ili umor.
_Promene temperature utiču na mišićno_zglobni sistem, pa se kod osoba sa artritisom, reumom ili povredama pojačavaju bolovi, ukočenost i otok. _Povećana vlažnost i zagušljivost vazduha naročito otežavaju disanje astmatičarima i osobama sa hroničnom opstruktivnom bolešću pluća, jer se disajni putevi brže stežu i pune sekretom.
_Kod srčanih bolesnika, posebno onih sa aritmijama i anginom pektoris, promene vremena mogu da dovedu do poremećaja ritma, bolova u grudima ili variranja krvnog pritiska.
#_Meteopatija takođe zahvata i psihičku sferu_#. _Manjak sunčeve svetlosti u jesenjim i zimskim mesecima dovodi do pada nivoa serotonina, hormona zaduženog za dobro raspoloženje, i do povećanja lučenja melatonina, što izaziva pospanost, nedostatak motivacije, anksioznost i blagu depresivnu simptomatologiju.
Neki ljudi opisuju stanje kao „težinu u glavi“, pad energije ili osećaj opšte iscrpljenosti.
_Vetar, posebno fenski i suh, kod pojedinaca može da izazove rast nervoze, nesanicu ili pojačanu razdražljivost.
Sve ove promene nisu opasne, ali značajno narušavaju svakodnevno funkcionisanje, posebno kod ljudi koji već imaju hronične tegobe.
Postoje dve osnovne forme meteopatije. Primarna meteopatska osetljivost
_javlja se kod potpuno zdravih osoba koje jednostavno imaju izraženiju biološku reakciju na atmosferske promene.
Sekundarna meteopatija
_se javlja kod ljudi sa postojećim bolestima, koje se pogoršavaju pri promeni vremena. Najčešće pogođene grupe su osobe sa migrenom, hormonskim disbalansom, anksioznošću, srčanim i plućnim bolestima, reumatskim stanjima, kao i starije osobe, kod kojih su mehanizmi termoregulacije i regulacije pritiska oslabljeniji.
Iako meteopatija nije bolest koju treba lečiti medikamentima, postoje preporuke koje značajno ublažavaju tegobe.
Važno je održavati stabilan ritam sna, unositi dovoljno /predviđenu količinu/ tečnosti kako bi se sprečile oscilacije u krvnom pritisku, praktikovati laganu fizičku aktivnost koja poboljšava cirkulaciju i funkciju zglobova, a kod osoba sa nedostatkom vitamina D preporučuje se suplementacija tokom zimskih meseci. Neurološki i reumatološki pacijenti često primete znatno poboljšanje ako redovno uzimaju svoje terapije i prate savete lekara upravo tokom perioda naglih vremenskih promena.
Smanjenje stresa, pravilno disanje, izbegavanje teške hrane i alkohola u danima kada se očekuje promena vremena takođe može da spreči pogoršanje stanja. Ljudi koji znaju da reaguju na promene vremena često unapred planiraju aktivnosti kako bi izbegli naprezanje upravo u tim danima, jer odmoran organizam mnogo bolje podnosi spoljašnje uticaje.
_Dijagnostika
Dijagnostika meteopatije zasniva se uglavnom na anamnezi, odnosno na razgovoru sa pacijentom.
Ne postoje laboratorijski testovi niti specifična snimanja koja mogu da potvrde meteopatiju,##_ jer ona nije bolest već funkcionalna reakcija organizma_##.
Lekar obično traži da osoba opiše svoje tegobe i da li se one javljaju u vezi sa promenom vremena.
Vrlo je korisno kada pacijent vodi dnevnik simptoma tokom nekoliko nedelja ili meseci, u kojem zapisuje vreme, promenu meteoroloških uslova i kako se osećao tog dana. Kada se tegobe dosledno poklapaju sa promenama vremena, dijagnoza meteopatske osetljivosti se praktično potvrđuje. Ukoliko postoje prateće bolesti kao što su migrena, astma, hipertenzija, hormonski poremećaji ili reumatske bolesti, lekar može da obavi dodatne preglede kako bi se proverilo da li je meteopatija sekundarna posledica pogoršanja osnovne bolesti.
Simptomi meteopatije dele se na fizičke i psihičke.
_Fizički simptomi uključuju glavobolje, migrene, vrtoglavice, osećaj pritiska u glavi, umor, bol u zglobovima i mišićima, ukočenost, pojačanu osetljivost na bol, pogoršanje astme, otežano disanje, lupanje srca, variranje krvnog pritiska, hladne ruke i noge, trnjenje ili opštu slabost. Kod osoba sa reumatskim tegobama bol se često javlja nekoliko sati pre promene vremena, naročito kada dolazi do pada atmosferskog pritiska ili povećanja vlažnosti vazduha.
_ Psihički simptomi obuhvataju promene raspoloženja, nervozu, teskobu, napetost, razdražljivost, smanjenu koncentraciju, poremećaj sna, osećaj unutrašnjeg nemira, pa čak i blagu depresivnost tokom zimskih dana. Kod nekih ljudi promene vremena izazivaju prekomernu pospanost ili suprotno _nemogućnost da zaspe.
Uticaj na autonomni nervni sistem je ključan u objašnjenju meteopatije.
Autonomni nervni sistem upravlja svim funkcijama koje ne kontrolišemo svesno _ disanjem, radom srca, širjenjem i sužavanjem krvnih sudova, varanjem, temperaturom tela i lučenjem hormona.
Kada vreme naglo menja atmosferu, telo pokušava da se prilagodi kako bi održalo unutrašnju ravnotežu. Kod meteopata ovaj regulatorni mehanizam je preosetljiv i prenaglo reaguje.
Pad atmosferskog pritiska može da dovede do širenja krvnih sudova u mozgu, što izaziva pulsirajuću glavobolju.
Nagla promena temperature može da preoptereti termoregulaciju, zbog čega telo šalje signale bola ili ukočenosti u ekstremitetima.
Povećana vlažnost utiče na disajne puteve jer hladan i vlažan vazduh izaziva kontrakciju bronhija kod osetljivih ljudi.
Kada se nivo svetlosti smanji, naročito u jesenjim mesecima, opcija snižava serotoninski sistem, što dovodi do psihičke nestabilnosti i pada energije.
Sve ovo predstavlja reakciju autonomnog nervnog sistema koji pokušava da se uskladi sa spoljnim promenama, ali to nekada čini prekomerno, što izaziva meteopatske tegobe.
U kliničkoj praksi meteopatija se posmatra kao stanje koje zavisi od genetike, starosti, hormonskog statusa, psihičke stabilnosti, nivoa fizičke aktivnosti i opšteg zdravstvenog stanja. Stariji ljudi su podložniji meteopatiji jer im je cirkulacija sporija, zglobovi su osetljiviji, a termoregulacija slabija.
Žene češće prijavljuju meteopatske simptome zbog hormonskih oscilacija, naročito u periodu menstrualnog ciklusa, trudnoće i menopauze. Osobe sa hroničnim bolestima takođe češće osećaju promene vremena, jer njihov organizam već funkcioniše na granici kompenzacije.
®
