mesto gde je dusa rasla

  • Začetnik teme Začetnik teme dive
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
I meni je dusa rasla u babinoj kuci..
Istu emociju imam i prema kuci dede sa tatine strane, mada kod njega nisam provodila toliko vremena..verujem da je razlog sto sam kod njega uvek isla sa tatom..
I sad su mi u nozdrvama mirisi obe kuce.. Par godina sam sam otisla posle dugo vremena..tamo sad niko ne zivi, a emocija je i dalje ista..
 

Prilozi

  • 20160824_091912.jpg
    20160824_091912.jpg
    88,6 KB · Pregleda: 46
I meni je dusa rasla u babinoj kuci..
Istu emociju imam i prema kuci dede sa tatine strane, mada kod njega nisam provodila toliko vremena..verujem da je razlog sto sam kod njega uvek isla sa tatom..
I sad su mi u nozdrvama mirisi obe kuce.. Par godina sam sam otisla posle dugo vremena..tamo sad niko ne zivi, a emocija je i dalje ista..
Јао, па скоро је иста као дедина :eek:
Испод је био велики подрум, изба, а темељи од камена...
Али тамо сам ишла ређе и краће...
 
Испод је био шљивик, па река...
Сећам се да деда никако није дозвољавао да тресемо шљиве, морали смо да их беремо ручно, а он има само нешто кратко да тркне до Стевана :zcepanje:
И како он замакне иза ћошка, нана извуче из подрума мотку, намести најлон и све отресе.
Дође деда увече, тек кад је сигуран да смо све завршиле, а нана почне да кука како смо руке изболе на џанарикама и како ће следеће године све да их отресе :rotf:
 
Meni je srce puno u mom domu :heart:
Tu se najlepše osećam i najviše uživam :heart:
Sve to pogledam s ljubavlju i divljenjem šta smo stvarali i kućili, uživam u ambijentu, divim se detaljima, ceo dom odslikava naš zajednički život i energiju koja tu teče, i tu mi se duša puni elanom i srećom
 
Svi mi imamo mesta kojima se rado vracamo, makar u mislima..tamo smo bili bezbedni, srecni, ushiceni, ispunjeni lepim emocijama, za koja tada mozda nismo znali, ali danas znamo da nam je tu dusa rasla..
Cega se setite, pa osetite kako vas obliva dragost..
Meni je najlepši period života bio na fax-u.Odeš od kuće, tvoje je samo da učiš i da se zabeb... š. Upoznala sam mnogo prijatelja iz različitih gradova... ,sada se viđamo ređe, uglavnom na putovanjima i nekim dogodovštinama. Drago mi uvek bude kad sam s njima, prisećamo se dana koji se nikad više neće vratiti, šta smo sve radili,probali... to su sad ozbiljni ljudi u srednjim godinama, ali ostaće mi dragi zauvek!
Možda nisam pogodila temu, ali se tih dana nekako najradije sećam.
 
Па, оних пар детаља које сам видела говоре да си у праву...све је топло и оригинално.

Nije još završeno ali ostala je kozmetika
I ovako pri kraju je lepo i ušuškano
U svom domu se osećam toplo i ušuškano
Treba napomenuti da se sa brigom ophodimo prema svemu, tu je nervoza oko svake fleke, ali to je sve život
Ne znam nekako je opušteno i bez presinga, nemaš osećaj da je sterilno, a opet je sve nadasve prijatno, ambijent, atmosfera, sve bi to bilo samo prijatno osmišljen stan da se u njemu ne odvija život koji mu daje dušu i prikazuje naš život
 
Kada se slavi tu je bogata trpeza, bogata postavka, za osmi mart i o rođendanima i godišnjicama tu je cveće, za Božić badnjak, za Uskrs jaja i korpe, za Novu godinu jelka, ukrasi, igračke, venčić, leti su tu debeli peškiri za plažu, u hodniku se obuća menja kako prolaze godine i periodi godine, menjaju se jakne na numanu,.....
Onda se sećamo proslava, rođendana, važnih događaja i slavlja....
Pa se ceo stan zamiriše na kiflice ili kolače, pa se kao danas luftira od ručka, pa se nabijemo svi pod klimu,ili se svako prući i uživa u tv ili muzici ili filmu....
 
Cesto se setim svoje kuce u svom rodnom kraju.
Secam se kako je nekada bila puna glote(kao sto kazu nasi stari)nas 8-moro nas je bilo.Secam se detinjstva i odrastanja na selu.
Sada je nazalost kuca ostala prazna,tata,mama,sestra i ja smo otisli za Italiju a ostali su jedan po jedan odlazili na vecni pocinak.
Knedla mi u grlu zastane kada odem u kucu u kojoj sam odrastala,sve prazno,mirise na zatvoreno... uhvati me seta po nekada.Uzelim se svoje kuce i dragih lica kojih nema vise.
Nema vise moje bake da me saceka u dvoristu.:(
Nema vise ko da nas sa kucnog praga isprati u beli svet.
 
Veoma lepa tema. :heart:

P.S. Tabe - Treba nam neki fini, nezni cmok ili srce emotikom u lajkovima.
Citam Minu i Zabicu i raznezila sam se, ali nijedan emotikon ne odgovara.
Треба, и ми то одавно тражимо, овај срцооки дегенерик је језив...брррр...
 
Svi mi imamo mesta kojima se rado vracamo, makar u mislima..tamo smo bili bezbedni, srecni, ushiceni, ispunjeni lepim emocijama, za koja tada mozda nismo znali, ali danas znamo da nam je tu dusa rasla..
Cega se setite, pa osetite kako vas obliva dragost..
Ja sam oduvek bila nervozne prirode. Pamtim neka vremena ne po toj dragosti, nego po miru. Dragost je znala da se pomeša sa tim nemirom, ali taj mir je neprikosnoven! :heart:
 

Back
Top