VEČER
Sunce porubi oblak svileni bakrenom crtom
Sjene stabala na brdima
Siđoše u doline,
Sunce pade za rub hrastika
Zatim se, nenadano, iza oblaka,
Pomoli mjesec pun,
Nemirne sjenke zatitraše
Na cesti, i u mračnim šumama.
Ja stojim na mjesečini, pod jablanom,
I mislim na te.
Dragutin Tadijanović