Mesec

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pred zoru je sa njine strane obično muk...
Pod velom magle zvecka osmi kozački puk...
I svu noć mi inje kamuflira šinjel uz polegli brest...
U inat ću i ovo pismo poslati... Znam: "ime i adresa nisu poznati"...
Dok tikvan-poštar ne skonta ko to čeka sa fronta... Kakvu dobru vest...

I tek da znaš... Ovo na slici je naoko pitomi pejzaž Galicije...
Al' mira ni čas... Sve živo pali na nas...
Fotograf jedini metkove špara...
Oberst kao lud olovo rasipa, fotograf jedva katkad okine sa nasipa...
Na nadošloj Visli se soldati stisli... I svima su nam pomisli... Daleko...

U sumrak je sa njine strane obično žal...
Zatuži ađinokaja ko ranjeni ždral...
Al postane krotka kad drmne je votka... Onako 'na belo'...
Pod mojom šapkom lavovi se baškare...
U snu mi pleteš beli šal za maškare...
Sva se pobrka pređa kad te obgrlim s leđa... Kao violončelo...

I tek da znaš... Mesec u žici je... Zvone na večernje zvona Galicije...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo...
Al ti si jedino čemu se molim...
Brinuću već ja... Nemoj ti brinuti... Ma, da sam 'teo već sam stoput mogo ginuti...
Dok otiče Visla... Natraške, van smisla... I kreću jata pokisla... Daleko...
 
VEČER

Sunce porubi oblak svileni bakrenom crtom
Sjene stabala na brdima
Siđoše u doline,
Sunce pade za rub hrastika

Zatim se, nenadano, iza oblaka,
Pomoli mjesec pun,
Nemirne sjenke zatitraše
Na cesti, i u mračnim šumama.

Ja stojim na mjesečini, pod jablanom,
I mislim na te.

(D. Tadijanovic)
 
Ponekad mi osmeh iznenadi lice

Voz protutnji ugašenih svetla

I uzrok svemu se zna jasno je

Kristalna kugla očitava sate dosade

Promuklo se javlja ozebla sova

Jedna žena uporno maše

A brod umorno čeka

Čitav je život protkan tuđim obrisima

Plamenovi ližu sramne krovove

Užasno je prijatelju tražiti

Smisao besmisao reke bez ušća

Svetovi puni grada opanaka i mrva hleba

Čovek žena dok samo pčele zvuk rađaju

Čak se i mesec bledoliki otpadnik pokorno smeje.


DCP_1828s.jpg
 
Blaga i dobra mesečina

Blaga i dobra mesečina,
što pada, kô molitve matera naših
po grobovima zaboravljenih
milostiva je uteha onih,
koji nerado pod suncem hode.
Mesečina.
Kad prožme sivi i snuždeni oblak
i on bude beo i lep,
ko latice divnoga cveta.
I sivi, snuždeni oblak!
I licima usedelih devojaka
daje lepotu zaboravljenih noći,
mladosti snova i cveća
i očima tužnim sjaj strasnih
davnih ašikovanja.
Mesečina. Majka nevoljnih,
sestrica onih koji se vole,
 sulazi u srca paćenika
i diže stare, suzne spomene,
kô svele ruže iz prašnih knjiga.

Svi koji mnogo stradaju
ne vole obesno sunce.
Mesečina. Njina je molitva srebrena
nad grobovima onih
koji su žalosno umrli.
Ko miris neznana cveća
ona je bolesnim,
ko bledi prsti devojke
miluje obraze samotnim,
ko ritam starih, starih pesama
zvoni u srcu nesrećnih.

Blaga mesečina, sestrica ljubavi,
milosno zove sebi turobne.
 
Nocas me u snu tace neka ruka,

Ne znam koja,

Sasvim kratko,

Samo vecnost do tri dok izbroja.

I od tog dodira dodje do spoja

Mene i nekog zvezdanog sveta -

Ne znam sa kojom od bezbroja

Maglina, zvezda i planeta,

Sa kojom od duga.

Samo nijednoga nebeskog sloja,

Nijednog kruga,


Ne mogoh da se setim, kad se prenuh -

Sem one ruke


Zaboravih sve u trenu.
 
Ne, nećemo više šetati po noći,
Do sitnih sati odlagati san
Ma koliko mi srce želelo poći,
Ma mesec sjao kao da je dan.

K'o mač po boju u korice što legne
K'o duša što grudi zna da smori,
Tako i srce mora da prilegne
I ljubav mora da se odmori.

Mada je noć za milovanje,
I mada prebrzo osvane dan,
Nećemo ići u ašikovanje
Kad mesec sija kao da je dan.


George Gordon, Lord Byron (1788-1824)


987095.jpg
 
mention this to me
watch the weather change

mention this to me
mention something, mention anything
mention this to me
watch the weather change

mention this to me
mention something, mention anything
mention this to me.
watch the weather...
watch the weather change...

onaj odvratni osetjaj nichega...
 
O gle, ne mogu reći ti ni riječi!
Ako sam ruža bujna — otkini me!
Ako sam čaša vina — prinesi me,
prinesi me na usta te me pij
dok zadnja kap se u te istoči.

Jad moj budući neka te ne priječi
I sad ni na šta, ni na šta ne pazi!
A onda? Onda bez srca postupi,
onda me ružu nogama pogazi,
onda me čašu praznu o tle lupi,
nek ti godi i stakla zveketanje.

Ja znam: ko tvoje razbijene sanje,
ko bol, kajanje i zločini skriti
u spomen ću ti vazda dolaziti.
 
BALADA O MESEČINI

Mesec se noćas spustio nisko,
na samu morsku seo pučinu.
dok se ogleda na mirnoj vodi,
svuda je prosuo mesečinu.
Mesec je moru satkao veo,
srebrnoj nalik paučini,
a more njemu uzvraća nežno,
od vala ležaj mu sačini.
Prizor je ovaj za koji ne znaš,
da li je java il' ti se čini:
da l' se to Mesec u moru kupa,
ili more pliva u mesečini?

(Olivera Jelkić )

 
Hteo bih nekog da uspavam,

kraj nekog da bdijem bih ja.

Tebe bih da mazim, uljuljkavam,

da te pratim u san, iz sna.

Hteo bih u kući da jedini znam:

noć beše hladna i zla.

I hteo bih da se slušanju dam,

slušanje tebe, sveta, tla.

Dozive kroz noć šalje sat,

vreme se providi do dna.

Još dole po kog neznanca bat,

i lavež neznanog psa.

Zatim - tišina.Oči bih tada

široko prostro vrh tvog sna,

da nežno te drže i puste, kada

u mraku se pokrene šta.


Rilke
 
Hladan mjesec bezbrižno sja
Dok negdje u daljini
Gospodar odabire novu žrtvu.
Zrak ispunjuju nedužni krikovi
Još jedne izgubljene djeve.


Miris nevine krvi
Zavlači se u hladan zimski zrak,
Ponoć otkucva,
U daljini svjetle baklje vječne vatre
Osvjetljuju put još jednoj izgubljenoj duši,
Zalutaloj u perivoju grijeha.

(g.m.)
 

Moonchilde

Seven deadly sins
Seven ways to win
Seven holy paths to hell
And your trip begins

Seven downward slopes
Seven bloodied hopes
Seven are your burning fires,
Seven your desires...

I am he the bornless one
The fallen angel watching you
Babylon, the scarlet whore
I'll infiltrate your gratitude
Don't you dare to save your son
Kill him now and save the young ones
Be the mother of a birth strangled babe
Be the devils own, Lucifer's my name

Moonchild - hear the mandrake scream
Open the seventh seal
Moonchild - You'll be mine soon child
Moonchild - take my hand tonight

I count the heads of those unborn
The accursed ones I'll find them all
If you die by your own hand
As a suicide you shall be damned
And if you try to save your soul
I will torment you - you shall not grow old
With every second and passing breath
You'll be so alone your soul will bleed to death

The twins they are exhausted, seven is the night
Gemini is rising as the red lips kiss to bite
Seven angels seven demons battle for his soul
When Gabriel lies sleeping, this child was born to die

One more dies one more lives
One baby cries, one mother grieves
For all the sins you will commit
You'll beg forgiveness and none I'll give
A web of fear shall be your coat
To clothe you in the night
A lucky escape for now young man
But I see you damned in endless night.

Necrophobic


MP_885621_b71_210.jpg

 
Mesecari vode ljubav na zaista nenormalan nacin. Iako je, da se ne lazemo, i sama ljubav jedna nenormalna pojava.

Oni zakazuju sastanke u noci punog meseca, kada su krovovi poput klizalista po cijim ivicama, nogu pred nogu, hodaju kao u transu uspravne prilike okvasene mesecinom. Zatvorenih ociju, primicu se svojim draganama. U njima nema niceg vulgarnog kao kod onih gradskih nosaca sperme, tapaciranih misicima, koji se drsko sepure izmedju stolova kafica.
Inspirisani najpoznatijim mesecarom, pesnikom Garsija Lorkom, mrmljaju stihove o zelenoj luni i Ciganki na bunaru, oprezno, da ne padnu, zabacujuci glavu kao u flamenku, povremeno podrazavajuci jecaj gitare.
Kada se pojavi neka zamamna uspavana lepotica, mescari se uznemire i pocnu da ispustaju prigusene grlene zvuke slicne macorskim u februaru. Kroz oluke, gradska cevasta avona, spusta se do ulice ljubavno cviljenje koje uznemirava retke prolaznike. Onda oni zure svojim kucama ne bi li utolili ljubavnu glad, pripisujuci iz neznanja tu na precac donesenu odluku licnoj osetljivosti na ljubav i noc. Usamljeni odlaze u retke otvorene kafane i spas traze u alkoholu opijajuci se do besvesti- ta vrsta pijanstva zove se lunoholizam.
Erekcija mesecara je duga i traje po nekoliko sati, ukoliko je nebo vedro i bez oblaka koji bi mogli da prekriju mesec. Izlivanje semena je obilno, a deca koja se tada zacnu pamte celog zivota snove svojih roditelja mesecara kojih se ovi ne secaju.
Poneki ljubavnik biva zaustavljen pruzenom rukom: Ne, veceras ne mogu, dobila sam. Menstruacija mesecarke je srebrna, brzo se zgrusava i pretvara u prah kojeg su prepuni kraterri na Mesecu. Ovo su potvrdili i kosmonauti, ali ta vest nije procurela u javnost. NASA o tome cuti, jos uvek ne zna da li bi takvo otkrice koristilo ili stetilo ugledu Sjedinjenih Americkih Drzava.


moon-andes-preview.jpg
 
Zelena frizura
djevičanske grudi,
zašto ti, tanka brezo,
pogled po jezeru bludi?

O čem ti zvoni pijesak?
I što ti vjetar veli?
Ili ti granata kosa
mjesečev češalj želi?

Otkrij, otkrij što misli
tvoj drveni um,
ja volim taj tvoj tužni
predjesenji taj šum.

A ona reče: "Druže radoznao tako
danas u zvjezdanoj noći
pastir je ovdje plako.

Ljeskala se je trava,
mjesec je pružao sjene,
on grljaše koljena moja
bjelja no u žene.

Uzdahnuvši duboko
pod zvonom grana ovih
izustio je: - Zbogom!
Do ždralova novih!"

(Jesenjin?)
 
Zakoracila bih nocas linijom mjesecine
koja po zidovima veze bisere svoje,
skacuci cas po meni, cas po Tebi.
Snivam ritmom Tvoga srca,
uzburkanim, leprsavim otkucajima,
oslonjena na tople grudi Tvoje.
I pirka vjetrovita noc kroz prozor,
milujuci nas, tako zagrljene...
O velelepni bogovi sa Nebesa,
ne dozvolite sutrasnjici da svane!
Premalo je noci proliveno po nama,
smrtnicima samo ljubavi zeljnim.
Nek i dalje veju zraci mjesecine,
kraduci sate, minute i sekunde,
samo da nama produze strast...

(s.)
 
Vasa je dusa odabran predeo
gde se krecu maske i bergamske
sto sviraju frule, igrajuc ceo
dan, skoro tuzne od pritvorstva, laske.

Tiho, u molu pevajuci tako
pobednu ljubav, zivot bez gorcina,
ni u svoju srecu ne veruju lako,
a s pesmom im se mesa mesecina.

Mesecina tuzna, te lepe niti,
od koje sanjare ptica jata cela
i od koje drscu vodoskoci viti,
vodoskoci viti sred mramora bela.


Pol Verlen


moonlight.jpg
 
LJUBI ME

Daj, ljubi me, jace ljubi,
Makar krv posla, makar boljelo.
Ne slaze se srce vrelo
Sa hladnom voljom dusa grubi.

Prevrnutu casu, koja
Usred veselih, sad se sivi,
Zaboravimo. Al znaj, draga moja,
Na zemlji se jednom zivi!

Okom, sto ti se ne muti,
Pogledaj maglu, punu vlage;
U njoj mjesec, ko vran zuti,
Sad se vije iznad zemlje.

Daj, ljubi me! Tim se sluzi.
Gnjil mi spjeva pjesmu svoju.
Zna segore, taj sto kruzi.
Vec osjeti i smrt moju.

Gube se i sahnu snage!
Umrijeti, nek se ne probudim!
Al` do kraja usne drage
Htio bih i ja da ljubim.

Sve uz snove plave, bujne,
Stid i smutnja nek prohuji,
Uz sum njezni tresnje ruje
"Ja sam tvoja" neka bruji...

I nek blista casa, koja
S malo pjene, jos se sivi...
Pij i pjevaj, draga moja,
Na zemlji se jednom zivi....

(Sergej Jesenjin)


 
Mesecino reci mu reci
Ljubicu ga tako usne ce ga strasno boleti,
ljubicu te tako mozda cu bas tad i umreti,
Molim nebo da shvati,
bez tebe ne mogu ziveti
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top