Mesec

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Hej Mesece zuti, sto se nebom skitas

nad ravnicom mojom pokrivenom snegom.

Dal’ se tamo gore nekada pitas

kako li je srcu mladom ,zaljubljenom.

Dal’ slutis sta ljubavi je vatra

ceznja ,sta je, sto telo lomi;

i onaj bol slatki sto se stvara,

kad ne dodje onaj ko se voli?

Il’ ne slutis, vec sve to znades

od davnina ,kad se prva ljubav rodi,

pa nam zato sebe nesebicno dajes

svetlis stazama kojim ljubav hodi.

Pod srebrnim zrakom tvojim

i ruza lepse zamirise

mirisom svojim da opcini,

pa da ljubav jos jednu pricu napise.

I nema coveka sto za ljubav znade

da pod zracima tvojim ljubio nije

ni devojke sto bi sve da dade

zbog srebrne meseceve carolije
a0b76v-300x250.gif
 
Lavirintom moje duse prosetala je i vratila u zivot uspavanu zvijezdu negdje na rubu vremena.Oslikana u ateljeu muyickih zelja stajala je mejseceva zraka poput kraljice mojih odaja i notama najljepsih mirisa slikala plavicaste daljine naseg svemira.Poput opojne esencije zivota sirila se nosnicama.Najednom, pomijesale se boje i razlio akvarel zivota,nas svijet je postao jedan.
 
И понекад, када је месец пун, стегнем чврсто ноге и гледам кроз прозор. Ноћ се спушта, као што се спуштају моје успомене на њега. Слећу ми на длан и смешим се.
Како заборавити та два зелена ока, која су ме излудела оног лета?
Како да га се не сетим када поменем осећања? Он ми је помогао да одрастем у љубави. Завртео ме као чигру и причао. И вртела сам се, тако, слушајући приче једне дивне, чисте душе, која је пролазила кроз пакао.
И поред свега, остао је тако добар. Због тога, заслужује живот из бајке. Ја му то из свег срца желим!
 
Sadness of the Moon

Tonight the moon dreams with more indolence,
Like a lovely woman on a bed of cushions
Who fondles with a light and listless hand
The contour of her breasts before falling asleep;

On the satiny back of the billowing clouds,
Languishing, she lets herself fall into long swoons
And casts her eyes over the white phantoms
That rise in the azure like blossoming flowers.

When, in her lazy listlessness,
She sometimes sheds a furtive tear upon this globe,
A pious poet, enemy of sleep,

In the hollow of his hand catches this pale tear,
With the iridescent reflections of opal,
And hides it in his heart afar from the sun's eyes.


* * *
 
Znam da si i do sada volela
znam i da su te izneverili
možda sam i ja nesvesno
i zbog toga se kajem najviše u životu
Zbog njih si godinama sama
Neki su te sigurno i povredili
iskoristili tvoju mladost i dobrotu
zato si rezervisana kada je reč o nama
————————————–
Zbog njih mi ne dozvoljavaš da ti se približim
da te povedem na mesto koje ti pripada
da te bezuslovno i iskreno volim
i učinim da zauvek ostaneš mlada
———————————-
Pratio bih te kao Mesec Zemlju
kad noć padne da ne budeš u mraku
brinuo bih o zvezdicama našim
držao bi ih u jednom sazveždju
i pratio bih te u svakom tvom koraku
————————————–
Umeo bih i da te vodim
da se svakog jutra susretneš sa Suncem
Nije mi teško, zato što te volim
i zato što bi mi dan počinjao tvojim poljupcem
N.N.
castle-sun-set-moon.jpg
 
moon.jpg

Mesec je nemi svedok ljubavi!
Hiljadu radosti, hiljadu snova,
hiljadu tuga i razočarenja.
More prolivenih suza i milion osmeha.
Mesec nemo posmatra, šeretski se smeška,
našim nadama i htenjima,
željama i stremljenjima.
Mesec se ruga našim strahovima,
izgovara nemo reči koje bi želeli
da čujemo.
Izgovara nemo reči oproštaja.
Uzima nas i odbacuje, po sopstvenoj volji.
Sjaji punim sjajem, ili se skriva iza oblaka.
Mesec bi toliko bajki ispričao,
samo, kada bi hteo!
 
750561255a8c09b01e948988fa8c538e.jpeg


Mesečina padne na starinski mramor
Širokih teraca, i po čempresima
NJenog starog vrta. Tih se čuje žamor:
To na obalama mre ponoćna plima.

A moja je draga tužna svako veče
I kada zaplaču noćne kamelije,
Zaplače i ona; suza što poteče,
Niko ne zna šta je, ni šta ona krije.

Dokle bolno šumi iznad tamnih voda
Tiha pesma sfera u dubini svoda,
I pod vrtovima dok umire plima.

A kad progovori, u toj noći, gde se
Bude samo slutnje, taj glas njezin ima
Neveseli miris večernje ciprese.

Mesecina -Jovan Ducic/Lapad/
 

Mjesecu sam okrenula leđa.
Mada sam ga trebala više nego sunčev sjaj.

Mjesec je odraz, sjena, nastavak..
Mjesec su one tri točke koje vode dalje
Puni krug, sjajan, veći nego ikada..
Onaj o kojemu se pričalo i koji me opčinio svojom ljepotom
A ja sam bila između i čekala..trenutak........
 
‘oće to mene od punog meseca…

Zbog tebe sam presolila punjene paprike.

Zbog tebe sam danas poslala majku kući.

Zbog tebe sam jutros otišla na posao bosa po zimi.

Zbog tebe sam sinoć imala puls sto pedeset.

Zbog tebe sam hodala kao začarana.

Zbog tebe sam se opet pravila da radim.

Zbog tebe sam noći provela budna.

Zbog tebe sam zaboravila paradajz na njivi.

Zbog tebe sam zaboravila godišnjicu braka.

Zbog tebe sam zaboravila i kako se zovem.

A ti se smeješ, je li?

Lepo ti kad nekog opčiniš?

‘Oćeš ti da ja tebi bacim tako neku vračku

pa da te gledam odozgo i smejem ti se, a?

I da zbog mene ne spavaš
I da zbog mene ne izadješ

I da zbog mene poblesaviš

I da zbog mene zaboraviš na koju stranu treba da ideš.

Je l’ stvarno ‘oćeš da ja malo tebi budem mesečina?
full_moon_final_elfwood.jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top