PILETINA KUNG PAO
Dragi gosti i gostioničarke, dobro došli u još jednu epizodu vaše omiljene emisije. Nije me bilo više od tjedan dana, ali ionako se nije događalo ništa posebno u ovim predjelima u kojima se gotovo ništa ne događa. Možda je tako i bolje. Ljudi su se nekako odviknuli od tišine i mira, zaboravili su cijeniti trenutke kad se ne čuje baš ništa.
Npr. stavite nekog čovjeka novije proizvodnje u prirodu, podalje od civilizacije, posjednite ga na klupu i gledajte. Sjedit će mirno minutu, dvije, i onda će se iz čistog mira primiti za mobitel iako ga nitko nije zvao niti je dobio poruku i pustit će neku pjesmu. Ako zbog ničeg drugog, onda zato da ne bude tišina. Jedino što možete učiniti jest ustrijeliti ga strelicom za omamljivanje i vratiti u divljinu civilizacije. Nema potrebe pričvrstiti mu odašiljač za praćenje na mošnju jer ga uvijek možete dobiti na mobitel.
Primjetio sam tu uznemirujuću činjenicu prošli vikend kada se dogodio Psunj. Da, prvi put ove godine. Bilo je i vrijeme. Viš', viš', ipak se nešto događa. Skupila se brojčano lijepa ekipa od nas devet, većina nespremna kao i uvijek, potovarili smo bicikle i krenuli polako kao da se vraćamo sa Psunja. Put je prošao uredno, da. Jedino je bio sumnjiv neki sivi dječji auto koji nas je pratio cijelo vrijeme (ali možda sam samo paranoičan jer nitko drugi ga nije vidio). U Pakracu, ideja o pedaliranju do Omanovca odbijena je glatko kao i ona o objavljivanju Registra branitelja.
http://4.***************/_HxWDHfInQ3o/S9YhgTnNNRI/AAAAAAAAB0Y/J1AIiuKX25E/s640/%C5%A0reky.jpg
Možda i bolje jer ova se vožnja neplanirano odužila. Naime, Santo mi je dao neke smjernice u vezi toga kako, gdje i kuda, pa smo odvezli nešto više nego smo planirali jer sam negdje fulao skretanje. Čak i da nisam, moje ime bi se ionako veći dio dana spominjalo u kontekstu pederluka, sodomije, ženidbe i sadizma, jer otprilike znam kuda treba pedalirat, pa je meni pripala uloga vodiča. Najglasniji u kritikama bio je Shreky, koji je ujedno i najviše kukao.
Negdje usput sreli smo nekolicinu veselih domaćina koji su okretali janjca akumulatorom. Što se tiče mog fulanja skretanja, na kraju je dobro ispalo jer sam nabasao na jako dobar spust na koji sam potpuno zaboravio. To je vjerojatno najbrži i najekstremniji spust na brdu, nakon DH staze. Izmamio je osmjehe, nevjericu koliko je dobar i smjeh zbog onih što su pali, kao npr. kolega Karbonac, sa svojim neadekvatnim biciklom.
http://4.***************/_HxWDHfInQ3o/S9YkEWR4hRI/AAAAAAAAB0c/0GyqctNZwVc/s640/erotika.jpg
Nakon spusta uvijek dolazi uspon i moja ****** opet je postala temom. Bilo je relativno prometno na brdu, s obzirom da je bila nedjelja. Sreli smo još jednog domaćeg dok smo odmarali, malo proćaskali s čoekom i krenuli dalje. Onda je Pleša rekao: "Jel znate vi štaje metla?". Dovukli smo se do Velike poljane, zasjeli ko ljudi i lizali rane prije nego smo nastavili Konjskom stazom. Domaćini su se potrudlili na početak svake staze, pa tako i ove, staviti tablu s informacijama koje biste trebali znati o onome što vas čeka iza nje.
http://3.***************/_HxWDHfInQ3o/S9Yy3LC-iXI/AAAAAAAAB1A/S0C2gY5-SKo/s640/1376.jpg
Dobro, to nije ta tabla, ali popnite se tamo pa pročitajte sami. Vjerujte, isplati se. Naravno da smo pauzu iskoristili za jedan mali foto sešn. Svi akteri ove priče su na slici osim Karbonca koji je ovom prilikom poslužio kao stativ.
Konjsku stazu odvezli smo u formaciji vlakića i stigli do potoka gdje se održalo ovogodišnje prvo natjecanje u umjetničkom skakanju u potok. Shreky je došao na Psunj kao favorit i vjerojatnost je bila kako će i ove godine prvo mjesto opet pripasti njemu. Kao i svaki put do sad, svoj skok izveo je srčano i bez oklijevanja, sa svojim prepoznatljivim agresivnim stilom. Suci su njegovom skoku gotovo jednoglasno dali najviše ocjene.
Slijedeći vozač u startnom bloku bio je Žure. Žure također dolazi iz Pobosutlja, inače radi kao ugledni frizer, živi sa ženom i njezinim roditeljima, a unatoč tome što većinu slobodnog vremena provodi vježbajući skokove biciklom u Banju (čak i zimi), na ovo natjecanje došao je kao autsajder. Nitko u publici i među sucima nije ni pomišljao kako bi Žure mogao izvesti nešto čime bi sa vrha skinuo Shrekyja.
I tada je naš frizer učinio nešto od čega je svima zastao dah. Prešao je biciklom preko vode! Da, dobro ste pročitali! Ne kroz vodu, preko vode! Kotači njegovog bicikla dodirivali su samo površinu vode! Svi su gledali u nevjerici dok je potpuno suh prelazio na drugu stranu mašući navijačima koji su još uvijek stajali zabezeknuti. Jedini koji je pokazivao drugačije emocije od svih bio je Shreky, koji je doslovno pozelenio od gnjeva.
http://2.***************/_HxWDHfInQ3o/S9Y2VydBHdI/AAAAAAAAB1I/fqxJDVN7zSY/s1600/gandalf.JPG
Onda je Pleša rekao: "Idem i ja!". Nakon što je Žure okrunjen titulom najboljeg skakača, preostalo nam je dovući se do Omanovca posljednjim usponom koji dijeli muškarce od sporih muškaraca i popiti više nego zasluženo pivo. Nakon ispijanja zlatne tekućine, neki su se u grad spustili autom, neki biciklom po asfaltu, dok smo se ja i Kovalis odlučili za Borik. Kratka, ali tako dobra staza da je to čudo jedno.
U biti, teško mi je izdvojiti neku stazu na Psunju kao najbolju jer svaka ima ono nešto. Ako ste bili gore, onda znate o čemu pričam, Ako niste, trebali bi. Najavite se domaćinima, oni će vam pokazati sve najbolje ako ne znate gdje treba pedalirati. I ne zaboravite pridonijeti malo šuške jer nije jeftino održavati sve te staze po kojima se vozite.
I kad dolazite, povedite nekog sa sobom. Po mogućnosti, nekoliko jarana koji misle sve najbolje o vašoj guzici i s kojima ćete, po starom planinarskom običaju, zapiti nakon vožnje.
